En-nemimetu - prenošenje tuđih riječi - šejtansko poštarenje

Piše: Mustafa Spahić

Kada je u pitanju nemimet, to je šejtansko poštarenje ili svjesno, namjerno, planirano i programirano prenošenje tuđih negativnih, plisnivih i otrovnih riječi od jednog do drugog čovjeka ili od jedne do druge grupe ljudi s osnovnom mišlju, ciljem i namjerom da se oni međusobno zavade, posvađaju ili dođu do sukoba. Osoba koja namjerno s osnovnim umišljajem, planom, programom prenosi tuđe riječi da među ljudima izaziva nesporazume, razdore, nepovjerenje, svađe, netrpeljivost, pa čak i sukobe naziva se nemmam ili šejtanski poštar. Za takve osobe Poslanik kaže: "La jehulul-dženneten nemmam" - "U Džennet neće ući nemmam - šejtanski poštar (ili osoba koja prenosi ljudske riječi s ciljem da ljude zavađa)".

Nemmam nikada u prenošenju tuđih riječi ne prenosi one lijepe, mudre, afirmativne i pohvalne riječi koje ljudi jedni o drugima pričaju, nego one negativne, otrovne i zlurade koje među ljudima izazivaju nepovjerenje, sumnjičenje, zahlađivanje odnosa, prekid veza, kontakata i saradnje. Nemmam svojim šejtanskim poštarenjem udara na zajednicu, na društveno i društvenost, jer društveno čini sveukupnost društvenih procesa koji se sastoje iz osnovna dva društvena procesa: spajanja i razdvajanja ljudi u društveno-povijesnom prostoru. Pozitivan i afirmativan proces naravno je spajanje koje ima pet osnovnih faza: upoznavanje, prilagođavanje, približavanje, udruživanje i integracija. Upoznavanje ide preko pozdrava es-selamu alejkum - želim vam mir i sigurnost u svako doba i na svakom mjestu. Za prilagođavanje treba vrijeme, sabur, mudrost, taktičnost i opreznost. Za približavanje treba povjerenje, razumijevanje, sličnost pogleda i stavova. Za udruživanje i integraciju trebaju pravi sadržaji, planovi, programi, vizija i misija. Zato se kaže da društvenost i društveno podrazumijeva sveukupnost veza, odnosa, komunikacija, relacija, saradnje i solidarnosti među ljudima. Kur’an kaže: Jedni drugima pomažite u svakom dobru i dobročinstvu, bogobojaznosti, moralu i čestitosti, a ne pomažite se u grijehu i griješenju i neprijateljstvu i bojte se Allaha. Doista, Allah žestoko i strašno kažnjava. (Maide, 2)

Drugi oblik društvenog je potpuno negativnog i dezintegrativnog karaktera - razdvajanje čije su tri osnovne faze: utakmica, opozicija i sukob. Nažalost, sve što sva povijest kroz društveni i zajednički život potvrđuje jeste da nemmam ili šejtanski poštari samo prenose one riječi od jednih do drugih ljudi koje su eksplozivne, otrovne, razarajuće i koje ljude međusobno samo razdvajaju, udaljavaju, dovode ih do suludih utakmica, opozicija i na kraju do nemilosrdnih sukoba.

Poslanik savjetuje i podučava: Pet stvari kvare i post i abdest: to su kizb - laž, gibet - ogovaranje i olajavanje ljudi, nemimet - prenošenje tuđih riječi ili šejtansko poštarenje, ven-nezaru bi šehvetin - strastveno gledanje tuđih žena i jeminul-kazibu - lažna zakletva. Dakle, post i abdest prema ovom hadisu mogu se kvariti kako vanjskim tako i unutrašnjim uzurima, razlozima, faktorima i nečistoćama. Strateški cilj koji šejtan preko svojih poštara - nemmama koji prenose otrovne, zarazne i ubitačne riječi jeste razdvajanje, udaljavanje, nesloga, nesolidarnost, nesaradnja, nepovjerenje, nesamilost, nedruštvenost, nezajednica, nedruženje, nepomaganje, nerazumijevanje i neprestana sumnja i sumnjičenje u međuljudskim vezama i odnosima. Sve što rade po nalogu prokletog šejtana nemmam ili šejtanski poštari jeste antibrak, antizajednica, antidruštvo, antidruštveno, antidruštvenost, antiporodica, antirodbina, antidžemat, antiummet, antisolidarnost i antiljudski svijet. Koliko je zarazna i razorna ta rabota svjedoče Poslanikove riječi: "Trećina kaburskog azaba - muke i patnje ispaštat će se zbog prenošenja tuđih riječi koje ljude zavađaju i jedne od drugih udaljavaju."

Kada je u pitanju ljudsko, društveno, plemenito i ono što među ljude vraća povjerenje i što ih povezuje i približava, Poslanik dozvoljava i savjetuje kada su dva hairli i vrijedna i poštena čovjeka u zahlađenim i udaljenim odnosima onda je čak pohvalno kazati i jednom i drugom prenijeti da oni jedan o drugom lijepo pričaju, a oni se iznenade i brže-bolje pomire i izglade svoje nesporazume. Takve riječi koje ljude približavaju jedne drugima, što ih povezuje, udružuje i oplemenjuje treba jedne o drugima prenositi. Takve riječi donose hajr, korist, olakšanje i pomoć na dunjaluku i sevap i nagradu na ahiretu.

Osnovni ambijent u kojem je Allah, dž.š., stvorio čovjeka i ljude jeste zajednica, društvo, društveno, društvenost, neprestano međusobno upoznavanje - li tearefu i povezivanje i udruživanje u univerzalnom dobru, moralu, bogobojaznosti, sreći, miru, sigurnosti i stabilnosti, empatiji, altruizmu, stabilnosti i solidarnosti, a šejtan preko svojih poštara - nemmama neprestano podriva, slabi i rastače te oblike, veze i odnose. Koliko su razorne i destruktivne posljedice nemimeta - prenošenja tuđih riječi upozorava Poslanik sljedećim riječima: "Nije moj sljedbenik i pripadnik moga ummeta onaj ko drugima zavidi, prenosi riječi drugih ljudi s ciljem da ih zavađa ili se bavi gatanjem, čvaranjem i bajanjem, a niti sam ja njegov Poslanik". Koliku težinu, značaj, sadržaj i značenje ima zajednica i društvo za ljudski život i opstanak ljudske vrste svjedoče riječi Seneke: "Dvije stvari je priroda (Bog) podarila čovjeku. One su ga od slabog stvorenja pretvorile u najmoćnije. To su razum i zajednica".

Nemimet - prenošenje tuđih riječi slabi, ugrožava, rastače i dovodi u pitanje zajednicu muslimana. Poslanik je izričit: "Men gašše ummeti fe lejse minna" i "Men ferreka ummeti fe lejse minna" - "Ko vara moje sljedbenike i ko razbija jedinstvo ummeta muslimana on ne pripada nama".

Od stvaranja prvog čovjeka nemimet je veliko zlo, veliki grijeh i velika opasnost. Nikad ta opasnost ni po vertikali ni po horizontali nije bila veća. Danas je nemmam - šejtanski poštar, svijet kao slika, svijet simulakrumka, svijet interneta, portala, Facebooka, Twittera, artefakta, performansa u stanju da u slici i riječi istovremeno na čitav dunjaluk i na sve ljude prenese sve izgovorene riječi jednih o drugima i to ne samo riječi nego i najintimnije i najdiskretnije slike. Koliki je to izazov, a koliko ljudi o tome malo vode računa.

(Objavljeno u printanom izdanju Preporoda)