Ispraćaj ramazana u Palestini: Tradicija običaja tevhīša i taḥnīna

Piše: Zekija Krvavac

Počevši od zore 21. dana ramazana pa sve do kraja blagoslovljenog mjeseca, sa razglasa džamija u Palestini prije drugog sabahskog ezana odjekuje “tevhīš”, izražavajući tugu i žaljenje zbog odlaska ramazana. To je tradicija koju čuvaju već stotinama godina, a potiče iz palestinskog grada Nablusa, a s vremenom je dobila i neke druge elemente koji su ovom običaju dali dodatnu ljepotu.

Sam čin “tevhīša” izvode mujezini, a ponekad im se pridružuje i veći broj učača Kur’ana i izvođača ilahija koji čine svojevrsni hor, ponavljajući riječi zajedno.

Tevhīš označava vrstu pobožnih kasida povezanih s ispraćajem mjeseca ramazana. U prošlosti su mujezini džamija u posljednjim danima ramazana običavali da ga ispraćaju riječima koje nose tugu i žal, uz melodiju ispunjenu sjetom koja snažno djeluje na slušaoce.

Ramazanske tavašīh (pobožne sjetne kaside) dijele se na tevhīš i taḥnīn. Onaj koji ih izvodi započinje spominjanjem Uzvišenog Boga, zatim salavatom na Poslanika Muhammeda, a.s., a potom počinje sama kasida. Tevhīš, kao i ono što se naziva tezkīr (podsjećanje), prvenstveno je običaj stanovnika Nablusa.

Izvode ga mujezini džamija prije ezana za ikindiju i jaciju svakog četvrtka tokom godine, kao i prije podnevskog ezana petkom. To su dodaci koji podsjećaju ljude da je sutra petak i da se trebaju pripremiti za njega.

Međutim, običaj tevhīša ili taḥnīna u mjesecu ramazanu donekle se mijenja: tada se češće izgovaraju tekbiri i recitiraju stihovi koje veličaju Muhammeda, a.s., više nego u drugim danima i u dužem trajanju, a sve to se izvodi prije drugog sabahskog ezana. U riječima mujezina koji uče stihove osjeća se sjetna i tužna melodija zbog približavanja kraja blagoslovljenog mjeseca.

Među stihovima koje se u džamijama Nablusa (a i širom Palestine) uče, nalaze se sljedeći:

Neka te Allah ne učini nama dalekim i odsutnim, o mjesecu dobrote i dobročinstva. Mjesec posta odlučio je krenuti na put, pa koliko ćemo se dugo sjećati ramazana?! Hoćemo li se opet susresti u ovakvom mjesecu, o braćo?

Također se uči i:

Mjeseče posta,

posebno odlikovani,

Jesi li nakon boravka naumio otići?

Tako ti Boga,

o mjeseče radosti,

ne zaboravi nas

neka te Allah ne udalji od nas.

U vezi s izrazom „لا أوحش الله منك“ (Neka te Allah ne udalji od nas), najbliže bi bilo razumjeti ga kao: „Neka te Allah ne udalji toliko od nas, pa da tvoji voljeni zbog rastanka osjete prazninu i usamljenost.“

Običaj „tevhīša” bio je poznat još u vrijeme Fatimijske države (Od 10. do 12. stoljeća). Važno je napomenuti da se on potpuno razlikuje od „muvaššahata“, andaluzijskih pjesama koje su i danas raširene u zemljama arapskog Magreba, a odlikuju se složenom strukturom strofa i refrena te se obično izvode uz muziku. Za razliku od tevhīša koji je religijski napjev vezan za ramazanske običaje i koji se uči sa munare, muvaššahat pripada umjetničkoj i muzičkoj tradiciji arapskog svijeta.

Na kraju, vrijedi spomenuti da je prvi ovogodišnji tevhīš u Jerusalemu (Kudsu) pušten jutros, 11. marta 2026. iz Al-Aksa kompleksa, koji su tokom ovog ramazana izraelske okupacione snage zatvorile za obavljanje teravih i džuma-namaza, kao i za uobičajena iftarska okupljanja na širokom platou ispred kupole.

(Preporod.info)