Bosanska država kao polje spasa
Piše: Ekrem Tucaković
Već odavno život ljudi u skoro svim suštinskim i egzistencijalnim aspektima i potrebama odvija se uglavnom u okvirima (nacionalne ili građanske) države. Iako svoja prava ostvaruje i lojalnost iskazuje konkretnoj državi, ulema preovlađujuće još razmišlja i piše u kategorijama ummeta, univerzalne ili idealne zajednice muslimana. Ukoliko muslimani žele osmišljavati svoju vjerničku ulogu i mjesto na ovom svijetu - što to su dužni: "i nastoj time što ti je Allah dao steći ahiret, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu" (Kasas, 77) - a imajući u vidu da se to mjesto i uloga u savremenosti realizira unutar okvira države i nacije, nema ništa prirodnije nego da se suštinska pitanja života i krajnjeg cilja vjere, između ostalog, sagledavaju u komplementarnom odnosu unutar okvira konkretne države i nacije.
Temeljna čovjekova potreba i cilj na Ovom svijetu je dobar, ugodan život, s tim da se muslimansko poimanje ugodnog života kreće unutar okvira islamskog morala i pravde. Na pitanje krajnjeg cilja ili onoga što je najvažnije za muslimane, vjerujem, jednodušan vjernički odgovor mogao bi se sažeti: spas na Ahiretu i ulazak u Džennet. Na razini teorije za spas na Drugom svijetu nije potrebna ni država ni nacija. Međutim, u stvarnosti savremenog života, itekako su važni. To što neko može biti dobar musliman na bilo kojem geografskom području, istodobno ga ne oslobađa prinude da ostvaruje svoja prava i služi interesima i potrebama nacionalne ili građanske države. Bošnjaci muslimani su, u velikom broju i u više valova, krajem 19. i tokom 20. stoljeća činili hidžru, pravdajući to razlozima očuvanja vjere. Ostavljali su zavičaj i domovinu za drugu domovinu i naciju koju su morali prihvatiti i gdje je vjera, koja je bila razlog seobe, bila dovedena u pitanje (laicistička Turska), ginuli su i žrtvovali se za nacionalnu (tursku) državu i zastavu.
Aktivno učešće u oblikovanju savremenosti kroz formu države, nacije ili drugih društvenih formi, pred muslimane Bošnjake postavlja važno promišljanje o bosanskoj državi kao izazovnom područja rada na kojem se stječu pretpostavke za dosezanje onog najvažnijeg - spasa na Ahiretu. Za njihovu vjeru i spas (pre)važna je bosanska država i bošnjačka nacija. Islamska zajednica u BiH nije nacionalna vjerska zajednica, ali jeste po svom ustrojstvu i radnom dosegu prije svega i, ponajviše, bošnjačka. I možda je upravo tako, s ponosom, treba i razvijati, naravno s punim uvažavanjem drugačijih identiteta naše ostale braće po vjeri. Naime, po ideji i misiji ona jeste univerzalna zajednica, međutim ta opća ideja svoju praktičnu formu i realizaciju mora dobiti među konkretnim ljudima i zajednicama, a koji su već ranije oblikovani ili se paralelno oblikuju u nacionalnom i državnom identitetu i kulturi.
S druge strane, ne umanjuje se vrijednost univerzalne ideje ako se ona pokušava fokusirano implementirati u konkretnom višeslojnom kontekstu ili ako ona na poseban način oplemenjuje bilo koju nacionalnu kulturu i život. Ustvari, univerzalne ideje tek dobijaju potvrdu ako se uspješno apliciraju u lokalnoj sredini. Sljedstveno tome, apstraktna vizija ummeta konkretizira se u bošnjačkom narodu posredstvom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini kao prikladnoj organizacijskoj formi za ovo vrijeme.
Pojedini javni iskazi da su države vremenski i historijski konstrukti, da nisu konstanta i datost, unatoč njihovoj činjeničnoj tačnosti i utemeljenosti, za muslimane Bošnjake i njihove institucije u slučaju države Bosne i zvuče skoro blasfemično i pogibeljno. Ona je za njih i datost i "svetost", uvjet postojanja i spasa. Stoga je prioritet prvog reda predano i neumorno građenje uvjeta za svakovrsni progres bosanske države i nacije sa sviješću vjernika da se time postavljaju uvjeti za spas i na Ahiretu. Islamskoj zajednici je mjesto u pročelju takvih nastojanja. Vjera se ne svjedoči samo količinom stvarne žrtve (krvi), nego prije svega količinom posvećenog rada (znoja) i stepenom blagostanja društva.
Borba za fizički opstanak u dostojanstvu, jačajući sve mehanizme i forme koji to omogućavaju, čini se da je danas farzi-ajn za Islamsku zajednicu i njenu ulemu. Opstanak naroda u dostojanstvu u bosanskoj državi i naciji sačuvat će vjeru i omogućiti realizaciju primarne uloge Islamske zajednice i univerzalne ideje islama koju ona nosi. Sačuvati život (narod), pa svjedočiti vjeru!
(Objavljeno u printanom izdanju Preporoda)
