Hutba kurra hafiza mr. sci. Aziza Alilija u Muslimanskom kulturnom centru Ljubljana

Kurra hafiz mr. sci. Aziz-ef. Alili, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Zagreb danas je održao hutbu u Muslimanskom kulturnom centru Ljubljana.

Hutbu hfz. Alilija prenosimo u cijelosti:

"Hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova! Neka je salavat i selam na Allahovog miljenika, našeg Pejgambera Muhammeda, a.s.! Svjedočimo da nema drugog Boga osim Allaha i svjedočimo da je Muhammed, a.s., Allahov rob i Allahov Poslanik.

Draga braćo i sestre,

S današnjom hutbom koju, evo, držim s ovog časnog mjesta, osjećam veliku odgovornost.

Koja je islamska misija ove džamije i ove naše zajednice? Ako bih je htio sažeto izraziti, onda je najbolje da se podsjetimo na dva kur'anska ajeta. U jednom Allah, dž.š., kaže: »Mi smo ponudili amanet nebesima, zemlji i planinama pa su se oni sustegli da ga prihvate, pobojavši se njegova tereta, a prihvatio ga je čovjek. Zaista je čovjek prema sebi nepravedan i lahkomislen.«

U drugom ajetu Allah, dž.š., kaže: »Neka među vama bude jedna zajednica ljudi koja će pozivati dobru i koja će naređivati ono što je dobro i koja će odvraćati od zla. Takvi će biti spašeni.«

To je islamska misija ove džamije i ove zajednice. U tome je smisao imamskog poziva. To je zadaća svih nas u zajednici. Ako bismo htjeli konkretnije izraziti smisao tog amaneta, te velike odgovornosti za koju Allah u citiranom ajetu kaže da je za njeno prihvaćanje potrebno toliko odvažnosti koliko nikad ne možemo biti svjesni njene težine, u čemu je onda smisao te odgovornosti? U širenju svjetla islama, a to znači praktično u jednostavnoj ali velikoj kur'anskoj  istini da smo dužni vjerovati i činiti dobra djela.

Vjerovati i činiti dobra djela to je karakteristična kur'anska maksima. Kod naših džematlija, kod svih onih do kojih bude dopirao naš glas nastojati  raspirivati tu vjeru  i njegovati uzvišene moralne vrijednosti u svakidašnjem praktičnom životu.

Braćo,

Svi muslimani imaju pravo na ovu džamiju ali svi isto tako imaju i dužnosti prema svojoj džamiji i svojoj zajednici. Kao i do sada, treba da naši muslimani budu muslimani ne samo kada umiru nego i u životu. Potreban nam je živi islam. A ova džamija će kao i do sada biti oaza. Muslimani će uvijek u nju dolaziti da se napajaju islamskom vjerom.

Na ovim prostorima kao i na mnogim drugim u svijetu ili možda još više, naši su muslimani  izloženi asimilaciji i to dvostrukoj; onoj koju bismo mogli nazvati nacionalno-kulturnom asimilacijom i onoj koju bismo opet mogli nazvati zapadno-materijalističkom, odnosno potrošačkom. Stoga će ova džamija kao i do sada u svojim aktivnostima nuditi i one sadržaje koji će pomagati našim muslimanima da sačuvaju svoj, ne samo duhovni, nego i kulturni i nacionalni identitet. Ali i razvijati osjećaj da trebamo raditi na dobrobit ove zemlje poštujući njene zakone.

Džamije se ne grade da bismo ih svojatali niti da bismo u njima dijelili ljude. Ova džamija je Allahova kuća i u njoj moramo graditi mostove i suživot među ljudima i narodima. Treba biti spona između ove zemlje i velikog broja muslimanskih zemalja.

U ovu džamiju će dolaziti državnici, veleposlanici, političari, i drugi odgovorni ljudi iz velikog broja muslimanskih zemalja i pitat će nas o pravima i slobodama koje uživamo. Pitat će nas i sa Zapada i treba tražiti  da budemo pitani. Držimo to našim pravom i podsjećamo da je to načelo i u zapadnom shvaćanju demokracije: nikada nije dovoljno u jednoj zemlji pitati samo predstavnike većine o ravnopravnosti, uvijek je važno pitati o ravnopravnosti i manjine. A mi to ovdje jesmo i kad ne bismo htjeli biti. Treba razvijati suradnju s kršćanima i svima onima koji u svojoj vjeri u Boga žele pred agresivnim ateizmom i materijalizmom braniti istinske i moralne vrijednosti u ljudskom životu; osobnom, obiteljskom i širem, društvenom. I naravno, razvijati intezivnu suradnju sa braćom muslimanima iz cijelog islamskog svijeta. Pri tome  ne  treba se  obazirati na primjedbe kako bismo trebali njegovati neki evropski islam. Mi želimo biti islamski Evropljani. U praktičnoj realizaciji naših islamskih ciljeva, računat ćemo s činjenicom da živimo na europskom prostoru i svoje poslove obavljat ćemo i uređivati samostalno.

Na kraju želim kazati još nekoliko riječi o tome, čemu treba  pridavati poseban značaj. Prije svega, nauci, obrazovanju, odgoju, islamskoj edukaciji. To je bilo i ostalo naše najveće oružje. 

Moramo priznati da je to kod nas kao i kod većine muslimanskog svijeta najveći ili jedan od najvećih problema. Kada znamo da su prve Božje riječi bile “Iqre’ – Uči, čitaj!”,  te da je Poslanik dao u strogu obvezu traganje za naukom, kako se onda oglušiti o te zapovijedi!? Mi braćo i sestre, tvrdimo da smo moderni i da učimo. Ja vas moram duboko razočarati i kazati vam da nas nema u fundamentalnim znanostima i u baznim tehnologijama i da se uglavnom ono što učimo svodi na pjenu od nauke i da preprodajemo ili održavamo ono što drugi proizvode. Moramo biti spremni da živimo za islam u duhu svoga vremena.

Braćo i sestre muslimani, mi moramo znati da nam je vjera i pridržavanje njenih propisa prije i poslije svega, da nam u redoslijedu naših prioriteta iza vjere dolazi briga za zdravlje – kako bi mogli živjeti u toj vjeri i za tu vjeru, a odmah iza toga da se osposobimo da ovladamo znanjem koje će nam omogućiti da časno živimo.

Ovdje i dalje će govoriti ljudi koje volimo: alimi, književnici, pisci, sveučilišni profesori i dalje će se održavati simpoziji, okrugli stolovi, različite tribine, ali najveću pažnju posvećivati  vjerskoj pouci.

Posebnu pažnju pridavati jedinstvu naše zajednice i jedinstvu muslimanskog naroda. Sarajevo je naše duhovno središte. A islamski svijet, njegovu povijest, njegovu kulturu i civilizaciju, njegovu budućnost doživljavamo svojom vlastitom poviješću, kulturom i civilizacijom i budućnošću.

Neka nas Allah, dž.š., uputi pravim putem i pomogne u našim islamskim nastojanjima!

(Preporod.info)