Hadži Ćašif-ef. Šišman: Bio vjeran dinu, džematu, domovini

U Lišnji kod Prnjavora u 71. godini života na ahiret je 16. januara 2018. godine preselio hadži Ćašif ef. Šišman. Iako je rođen u mjestu Radinovići, podno Lastavice kod Zenice, najveći dio svoga života proživio je u Lišnji kod Prnjavora gdje je nepunih 30 godina obavljao imamsko-hatipsku i muallimsku dužnost. Tu osta sa svojom porodicom i nakon penzionisanja, među džematlijama, koje nije ostavio same kada su proživljavali najteže životne momente po cijenu da ga to košta preskupo, pa i života. U vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995) bio je u džematu Lišnja, iz koje je mogao otići kuda je želio, ali nije na to ni pomišljao. Iz Lišnje je zajedno sa džematlijama protjeran 14. augusta 1995. u Republiku Hrvatsku, Gašinci kod Đakova, odakle su nakon kratkog vremena premješteni u Bosanski Petrovac.

Pored Lišnje još je bio imam, hatib i muallim u džematima na području medžlisa IZ-e Bosanski Novi, Bugojno, Novi Travnik, Doboj i Bosanski Petrovac. Svo vrijeme obavljanja ove časne i odgovorne dužnosti bio je vrijedan i predan svome poslu, kako u otvorenoj i dobronamjernoj saradnji sa džematlijama, tako i na planu njihovog vjerskog podučavanja, izgradnje međusobnog povjerenja i uvažavanja.

Osim lijepog i prisnog odnosa sa džematlijama rado je bio viđen i među svojim kolegama imamima, koji su cijenili njegovu iskrenost, dobronamjernost, plemenitost… Posebno se isticao na planu vjerske pouke te je u svojstvu muallima na završne ili hatmenske ispite izveo brojne generacije. Uz imamski posao i u svom dugogodišnjem služenju islamu i Islamskoj zajednici jedno vrijeme bio je član Sabora IZ-e u Bosni i Hercegovini, a i glavni imam MIZ-e u Prnjavoru. U postratnom periodu sa svojim džematlijama na mjestima gdje su bile stare, koje je srušio srbo-četnički agresor, sagradio je nove džamije u džematu Bišćani, MIZ-e Bosanski Petrovac i Lišnja, MIZ-e Prnjavor.

Dženaza Čašif efendiji obavljena je u srijedu 18. januara 2018. godine u haremu Ferhat-pašine džamije u Lišnji, a ukopan je u mezarlucima uz samu džamiju, kod sina Izudina koji je pod nerazjašnjenim okolnostima poginuo u Jugoslovenskoj narodnoj armiji 1991. godine. Ispraćaju s ovog svijeta ili dženazi rahmetli Ćašif efendije, uz oca hadži Omera, prisustvovala je njegova bliža i dalja rodbina, predsjednik IO Medžlisa IZ-e Prnjavor Lokman Ireškić, glavni imami medžlisa IZ-e Ključ, Mrkonjić Grad, Banja Luka, Kotor-Varoš, Sanski Most, Bosanska Gradiška, Doboj, bihaćki muftija Hasan ef. Makić, muftija banjalučki u prethodnom mandatu Edhem ef. Čamdžić, dekan Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću prof. dr. Fuad Sedić, svi imami MIZ-e Prnjavor na čelu sa mr. Fikret ef. Čelenkom, desetine imama sa drugih medžlisa, brojne džematlije ne samo iz Lišnje nego i drugih džemata u kojima je službovao.

         Pred dunjalučkom kućom hadži Ćašif ef., a prije dženaze, o merhumu je govorio glavni imam MIZ-e Prnjavor mr. Fikret ef. Čelenka. Između ostalog je naglasio da Ćašif ef. nije napuštao svoje džematlije ni u najtežim momentima agresije, da je bio vjeran dini islamu, džematu, domovini, da je odnosom prema radu, pogotovo kada je prije 3 godine stekao pravo na penziju u iznosu od 69,70 KM, zaslužio veću pažnju Zajednice, koja se je, možda i, ogriješila nerazumijevajući kako je živio sa minornim primanjima.

         Muftija Edhem ef. Čamdžić u svojstvu izaslanika reisu-l-uleme dr. Husejna ef. Kavazovića, koji je jedno vrijeme bio zajedno u Gazi Husrev-begovoj medresi sa Šišman ef., je istakao zasluge Ćašif ef. za povratak Bošnjaka u Prnjavor. Vratio se u razrušenu Lišnju i obnavljanje infrastrukture počeo je iz garaže. Nije se kolebao i bojao. Bila je hrabrost, rekao je muftija, kada smo 2000. godine u džubetima i ahmedijama prošli kroz Prnjavor i svima dali do znanja da se vraćamo na svoje. Na kraju je naglasio spremnost Ćašif ef. da se žrtvuje u ime Alllaha, dž.š., kako bi ostvario više odnosno ciljeve u interesu islama i muslimana.

Iza Ćašif efendije ostala je supruga Saima hanuma, sinovi Vedad i Omer, otac hadži Omer i drugi. Neka im Milostivi Allah podari sabri-džemil, a merhumu dženneti firdevs za požrtvovanost na putu služenja džematu, džematlijama i dobru.