Kad djela genocida postanu inspiracija, a veličanje narodna i vjerska slava

Obilježavanje 9. januara u Banjoj Luci služi za postizanje višestrukih srpskih ciljeva.

I ove godine entitet RS je 9. januara obilježio praznik koji je bio inicijalna kapisla za sve zločine i nesreće koje su pogodile narode u Bosni i Hercegovini od 1992. do kraja 1995. godine, a od čega se bh. društvo još uvijek nije oporavilo. Bila je to 1992. godine odluka o razbijanju suvereniteta Bosne i Hercegovine s namjerom njenog pripajanja susjednoj državi Srbiji. Plan nije uspio, ali je u cilju njegove realizacije ubijeno i ranjeno više stotina hiljada građana Bosne i Hercegovine, raseljeno preko milion osoba i na koncu taj projekat je okončan u genocidu nad Bošnjacima koji je više puta sudski dokazivan i pravosnažnim presudama Haškog tribunala potvrđivan. Unatoč tome, srpska politika ne samo što potpuno ignorira činjenicu da se u temeljima entiteta RS ne nalaze nedužne žrtve Kozarca, Bijeljine, Zvornika, Prijedora, Keraterma, Korićanskih stijena, Bosanskog Šamca, Vlasenice, Višegrada, Sarajeva, Foče, Srebrenice i bezbrojnih drugih stratišta, nego nastoji i sve druge uvjeriti da to nije tako bilo, uključujući i preživjele žrtve. Stepen ignorancije činjenica i istina o zločinima je nepojmljiv.

Iako projekat „prisajedinjenja“ najmanje polovine Bosne i Hercegovine Srbiji nije doživio punu realizaciju, a projekat genocida, za razliku od sličnih projekata iz 19. i prve polovine 20. stoljeća, nije do kraja polučio željeni rezultat, više nego očito je da se priprema „drugo poluvrijeme“ za njegovu realizaciju. Srpska javnost u Srbiji i entitetu RS na različite se načine priprema da u pogodnom trenutku, ako bude trebalo i vojno, izvrši pripajanje najmanje polovine Bosne i Hercegovine Srbiji. Štaviše, takve izjave sa najviših instanci političke, društvene i vjerske ljestvice postale su naša svakodnevica i skoro normalna pojava, toliko da počesto ne izazivaju nikakvu reakciju. Kao da smo već naviknuti na to i da nam je sasvim normalno da nam neko prijeti odvajanjem polovine države.

Obilježavanje 9. januara u Banjoj Luci služi za postizanje višestrukih srpskih ciljeva. S jedne strane, brutalno se negira država i njene institucije, ohrabruje srpski narod da istraje u secesionističkim nastojanjima i pokazuje da je zločin isplativ, te navikavaju se svi drugi, uključujući i međunarodnu javnost da prihvate secesiju i zločine kao neizbježnu stvarnost i normalnost. Zdravom umu i zdravoj ideji može li zločin biti normalna i prihvatljiva pojava?

Historijsko iskustvo pokazuje da ovdje može samo ravnoteža straha, strah od kazne, i ravnoteža snage odvratiti postojeće srpsko političko i vjersko rukovodstvo od novog genocida i progona Bošnjaka. Srpska politika s obje strane Drine, nažalost, ne razumije drugačiji jezik. Aktuelnu srpsku politiku ne zanimaju međunarodni standardi, međunarodno pravo, ljudska prava, demokratske i civilizacijske tekovine. Ništa osim njenog cilja: učiniti sve da Bosna i Hercegovina ne funkcionira, blokirati svaki društveni i politički proces, sve odugovlačiti i osporavati kako bi se zamorila i iscrpila međunarodna javnost i politički centri odlučivanja. Strah od kazne, te procjena da će naići na snažan i odlučan odgovor, koji će ih suočiti sa potpunim porazom, može zaustaviti galopirajuću srpsku prijetnju.

Kao ilustraciju potpune ignorancije istine i činjenica od strane srpske elite u Beogradu i Banjoj Luci, a u kontekstu njihovog ponosnog slavljenja zločina i destrukcije države Bosne i Hercegovine, donosimo neke izjave i kvalifikacije izrečene o 9. januaru od strane različitih relevantnih domaćih i međunarodnih instanci i osoba. Očito, aktuelnim srpskim elitama ne trebaju činjenice, njima je dovoljan mit i mitomanija.