Kome je do pjesme?

Piše: Adis Hasaković

Ruski predsjednik proglašava mobilizaciju (ono “djelomičnu” je klasična upotreba metode “kuhanja žabe”), srbijanski predsjednik se sprema za nešto veliko (ovaj put izgleda da ne blefira), visoki predstavnik je već najavio šta će i kako će u vezi Izbornog zakona i postizbornih rezultata, cijene goriva već pola godine divljaju, cijene peleta, drva i uglja također, direktor Elektroprivrede BiH prijeti novim tarifama za stanovništvo ako odluče da se griju na struju, o enormnom rastu cijena hrane više niko i ne govori, na galopirajuću inflaciju niko nema odgovor, augustovska inflacija bila je 17,4 posto, a slična je i julska sa rekordnih 17,6 posto u odnosu na iste mjesece lani.

A šta rade stranke u predizbornoj kampanji?

Organiziraju premijerne izvedbe stranačkih himni i pjesama. U ovom trenutku potpuno nebitan detalj, pretjerivanje, i rekao bih, odsustvo osjećaja za realno. Te pjesme su tu da motiviraju najužu skupinu stranačkih simpatizera koji i onako glasaju za stranku. Da li su stranke u cjelosti prepoznale trenutak u kojem se nalazimo?

Nađe se poneka dobra poruka koja je jasna i komunicira političku platformu neke od stranaka, a i obraća se većini, sa namjerom da od te većine traži podršku, što je valjda svrha kampanje. 

Ali ipak nedovoljno. 

Primjetio sam najmanje tri trenda u dosadašnjoj predizbornoj kampanji.

Prvo. Negativnu kampanju može raditi svako, pozitivnu samo rijetki koji to umiju. Mislim može svako napadati, ali da li će to raditi racionalno i sa učinkom, naravno da neće ako ne zna kako se to radi. Moje mišljenje je da se u negativnim kampanjama svih aktera ovogodišnjih izbora itekako pretjeralo, i da je tenutno u toku tzv. fenomen "bumeranga", kada se negativno obija o glavu onima koji to uporno forsiraju. Dešava se da dobar dio onih koji su bili pod uticajem negativne kampanje i koji su u jednom trenutku jasno znali za koga će glasati, sada traže alternativu.

Zbog toga je ova izborna kampanja posebna, ne samo po svojoj prljavoj naraciji, već i po tome što usljed pretjerane negativnosti, birači ostaju nezadovoljni a time i neodlučni, a njih je ovaj put veći broj nego u ranijim kampanjama. To će trajati do zadnjeg dana kampanje, kada će morati donijeti odluku da li uopće glasati, a potom i za koga. Jako puno je po mom mišljenju neodlučnih, i zapravo je pitanje da li će uopće glasati, i ako da onda ide dilema za koga?!

Muka živa, jer svi oni ne mogu racionalno povezati najmanje dvoje: njihova pitanja i strahove sa komunikacijom i interesima većine kandidata i stranaka. Komunikacija nije matematika, u komunikaciji minus i minus ne daju plus. Nakon minusa, morao bi se desiti jedan veliki plus, i tako olakšati ljudima da kreiraju stav.

Drugo. Ove izbore će obilježiti odsustvo komunikacijskih strategija, te bilo kakve integrirane kampanje. Previše je slobodnih strijelaca, kako među kandidatima, tako i unutar krugova stranačkih aktivista. Zbog toga imamo nejasnu sliku u javnosti, što dodatno zbunjuje birače, jer ne mogu razumjeti koncepcije pojedinih stranaka, kada već nema konkretnih izbornih planova. Nema jedinstva u komunikaciji, i stiče se dojam da svako radi i komunicira šta mu padne na pamet i šta on sam misli da treba. 

Treće. Birači uporno traže odgovore na pitanja koja ih muče (inflacija, cijene goriva, grijanje, plaće, uz pitanje sigurnosti), dok akteri političke komunikacije u ovoj izbornoj kampanji nude skoro pa isključivo emocije i neke dugoročne vizije.

Krizna je situacija i u krizna vremena se krizno komunicira.

Rješava se problem koji ugrožava egzistenciju, u ovom slučaju strahove ljudi za sigurnost i opstanak. Vjerovatno da je najvažnija tema u ovom trenutku kako prezimiti zimu. Do prije koji mjesec je najvažnije pitanje bilo da li će biti rata.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.

(Preporod.info)