Pauni

Piše: Sevret Mehmedćehajić

Ima jedan što se bavi semantikom: kaže da imaju budžetlije i da imaju radnici na budžetu. Budžetlije su se "uvalili" na budžet i parazitski i egoistično ga isisavaju.

Ima jedan što samo priča kako je lahko biti na budžetu: koliko hoćeš, a više nećeš, radiš, ubijaš dane i gledaš kako da ti prođu.

Ima jedan što, kad god sretne nekoga zaposlenog u nekoj javnoj ustanovi ili preduzeću, govori: "Blago tebi, ti si na budžetu."

Ima jedan što radi na budžetu, a raduje se što su neka zanimanja u privredi postala atraktivnija i bolje plaćena. "To je normalna pojava", zaključuje.

Ima jedan što radi na budžetu u kancelariji, a kuka kao da je za ceence mašinom za lasersko rezanje lima.

Ima jedan budžetlija što puno priča o svom poslu, kao da nešto vrlo važno radi. A od njega i njegova posla nema nikakve koristi.

Ima jedan što radi tu i tu, a nikad ga niko ne može naći tu i tu. "Izaš'o je na pauzu", kažu mu kolege, koji ga "pokrivaju".

Ima jedan budžetlija koji umjesto sebe šalje karticu na posao: kolege ga uredno prijavljuju i još urednije odjavljuju s posla. Može mu se.

Ima jedan budžetlija koji po čitavo radno vrijeme "izlazi na sastanke", ispija kahve i priča kako država ne valja, a kako je u Njemačkoj bolje.

Ima jedna na budžetu što je obrlatila šefa, pa on samo u nju gleda kao u zvijezdu sjevernjaču. Hudnjak.

Ima jedna budžetlijka koja se svima izazovno smije.

Ima jedan što radi na budžetu i koji smatra da je na njega red da bude direktor.

Ima jedan budžetlija koji u službenom automobilu vozi sjedalicu za svoje malodobno dijete. I dijete u njoj.

Ima jedan budžetlija kojeg vozač i službeni automobil voze ama baš svukud.

Ima jedna škoda oktavija, koju više budžetlija vozi. Ko god stigne. A nijedan ne sipa gorivo u rezervoar.

Ima jedan budžetlija koji ne da nijednom drugom radniku na budžetu da vozi službeni automobil.

Ima jedan budžetlija koji do drugog budžetlije dođe svojim pasatom, a onda obojica sjednu u službenu ohrdanu oktaviju i idu na službeno putovanje.

Ima jedan na budžetu što polahko hoda, i uza stepenice, i po ravnom hodniku. Nigdje ne žuri.

Ima jedan na budžetu čija je štela kod zaposlenja veća nego kod kolega mu, pa se šepuri po hodnicima kao paun.

Ima jedno ministarstvo, u kome su se vodeći budžetlije baždarili ko će s kojim ministrom iz koje stranke biti dobar. Organizirali se ljudi, jer su uvidjeli: vrag odnio šalu, ministri se k'o na traci mijenjaju. A valja ih držati odozdo, jer su došli i tu su odozgo.

Ima jedan budžetlija koji svaki odgovor koji ti dadne smatra uslugom, za koju će ti jednog dana zatražiti protuuslugu.

Ima jedan budžetlija što se nikako drukčije ne umije odužiti svome meceni osim poslijesabahskim tobejarabi pjesmuljkom na društvenim mrežama. Za jedne maskota, za druge "snaš'o se."

Ima jedan budžetlija koji samo demagogiju prosipa: svako malo kune se Allahom i priča o golemim temama o domoljublju, žrtvovanju za domovinu, ugroženosti muslimana od nemuslimana, svjetskim zavjerama, divi se i Redžepu i Tajibu...

Ima jedan budžetlija koji stalno u svoj vokabular meće strane riječi, da bi zvučao pametno i nerazumljivo.

Ima jedan na budžetu, koji se toliko saživio sa svojom ulogom podređenog da je iskreno zabrinut za sudbinu svoga šefa kojem ističe drugi mandat i koji ne može, zbog glupih zakonskih i podzakonskih razloga, zaroniti u treći.

Ima jedan što radi na budžetu, drži se striktno svojih obaveza i redovno ih izvršava. Kolege koji s njime rade podsmjehuju mu se i između se govore da je budala.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.

(Preporod.info)