Pa jeste li vi muslimani?!

Dvaput Allah u Kur'anu postavlja pitanje: „FEHEL ENTUM MUSLIMUN – Pa jeste li vi muslimani?“ Kako bi dobro bilo da na naše desktope na računaru, zaslone na mobitelu, retrovizor u autu, jedni drugima na čela zalijepimo ovaj ajet: „Pa jeste li vi muslimani?!“

Musliman je onaj koji se pokorava Allahu i širi selam, tj. mir. Od njega su sigurni svi, ne samo drugi muslimani. (Kur'an, 17: 53; 25: 63)

Musliman zna da ima svojih mahana „bruku“, i zato nema vremena da se zamara mahanama drugih oko sebe. (5: 105)

Musliman zna da se stanje ne popravlja galamom i vikanjem o zlu, jer Allah ne voli to (4: 148), već se stanje popravlja onda kada zlo bude istinom i dobrom potisnuto. (17: 81)

Musliman je onaj ko ne čini širk Allahu, a to je jedini grijeh za koji Allah u Kur'anu kaže da ga On neće oprostiti (4: 48), dok će sve druge grijehe kome On hoće oprostiti. Samim tim što si musliman, ušao si u okvir onih koji se nadaju Allahovoj milosti, i zato ko sam ja ili ti da nekoga izgonimo van tog okvira?!

Eto – to je musliman, samo neke od njegovih vrlina! A da zaista volimo i slijedimo Božije poslanike, kao najodbranije i najuzornije muslimane, još bismo mnoge epitete zakačili svome karakteru. Ali da nam je makar ovo!

Zar je moguće da današnji musliman patološki uživa u tome da u svemu traži mahanu, zaboravljajući da je Muhammed, alejhisselam, prvo bio Bešir (donosilac radosnih vijesti), pa tek onda Nezir (onaj koji opominje)? Kad znaš da je on primijetio lijepe zube kod uginule životinje za koju mnogi primijetiše samo to da smrdi?!

Od današnjeg muslimana nije siguran haman ni musliman, a kamoli nemusliman kojem musliman treba djelom pokazati kako je lijepo biti musliman! Konfuzna misao? Baš su takvi i muslimani mnogi nažalost. Zar ne bi trebao sakriti mahanu muslimana, a ne jedva dočekati da to preneseš slikom, snimkom ili statusom na fb? Sad će neko reći: mi upozoravamo na grješnike ili plaćenike, da narod zna kakvi su ovi ili oni. Ako je tebi stalo do tog insana, otiđi njemu i reci mu sve što narodu pričaš. A ako ti je stalo da narod zna Istinu, jednostavno mu govori šta je islam, bez prozivanja, jer se Istina spoznaje sama po sebi, a ne po ljudima! Jasna stvar.

Gdje je tu problem najveći? Koliko god da si iskren, ako ne budeš pravilno pristupio toj svojoj želji da upozoravaš na anomalije, pa se previše počneš baviti imenima i likovima, jedva će dočekati neprijatelji i tvoji i neprijatelji tog lika o kome priče pričaš i slike slikaš, pa da kažu: eto, to su vam muslimani, ne mogu jedni s drugima, a kamoli s nama nemuslimanima, sve bi oni nas potamanali da mogu! Kad vidiš u šta to vodi, onda pogledaš na ono mjesto gdje si zalijepio ajet: „Pa jeste li vi muslimani?“

Kao zaključak:

Moramo se rješavati te naše bolesti da uživamo u crnoj hronici, u ogovaranju drugog, u raspravljanju na facebooku, kritikovanju i predsjednika i reisa, a veoma rijetkom postavljaju pitanja sebi: „Pa jeste li vi muslimani?“

Moramo naučiti da Muhammed, alejhisselam, nikada nije nikoga prozivao po imenima, već bi izašao na minberu i osudio neku pojavu! Čak nije licemjere prozivao, iako je znao ko su! I ovaj tekst jeste kritika, ali njegov cilj nije da nekoga ponizimo, već da popravimo svoje stanje. Mi smo opsjednuti pojmovima, imenima, grupacijama, sektama, mezhebima, šejhovima, tarikatima, dakle ambalažom, a sadržaja, ili nema nikako ili jedva nešto pri dnu! Kada te šejtan i ego natjeraju da prozivaš ljude, a ne pojave, sjeti se: „Pa jeste li vi muslimani?!“

Moramo naučiti da naši neprijatelji uživaju da uzmu kokice, zavale se u svoje udobne virtualne fotelje i posmatraju balijsku borbu ko će koga! Sve dok se krvimo mi među sobom, oni se ne sikiraju za to ko prolazi u naredno pretkolo. Pitaš se gdje je Allahova pomoć? Kada pobijedimo sebe, pa budemo bili muslimani, da su od našeg jezika i ruku sigurni drugi muslimani, da ne ograničavamo bezgraničnu Allahovu milost, da brineš nad svojom mahanom, a ne da sa radošću dočekuješ tuđe posrnuće i grijeh, pobjeda će i doći. „Pa jeste li vi muslimani?!“