Lijepa gesta: Posjete najstarijim članovima Medžlisa

Početkom mjeseca upriličena je posjeta devedestogodišnjaku Hasanu Mujanovića iz tuzlanskog džemata Sepetari. U posjeti je sudjelovao i džematski imam Esmir-ef. Hasanović, kao i mutevelija Akif Bakić.

Hasan je rođen 1927. godine. Jedan je od onih naših starih, mudrih Bošnjaka od kojih se uvijek ima šta čuti i naučiti. Čovjek koji je u potpunosti predan vjeri. Prije par mjeseci je ostao bez supruge, a u razgovoru je često spomene sa suzama u očima, ali iz svake njegove riječi osjeti se jačina imana i tevekkul na Allaha, dž.š. U ugodnom i toplom razgovoru Hasan Mujanović je evocirao bogate uspomene iz prošlosti. Prisjećao se vremena kada u gradu nije bilo mnogo džamija, pa su džematlije iz ovog dijela grada odlazile u Poljsku (Gazi Turali-begovu) džamiju. Potom, dolazi izgradnja džamije u Slavinovićima a nakon toga i u Sepetarima. U obje ove džamije Hasan je bio u Građevinskom i Džematskom odboru i dao je veliki doprinos u izgradnji istih. Također je i vakif džamije u Sepetarima. Bio je ganut i pozitivno iznenađen upriličenom posjetom, izrazivši veliku zahvalnost glavnom imamu na ovoj lijepoj gesti. Poručio je da mu je ova posjeta jedna od najdražih i da će je nositi u lijepom sjećanju. Glavni imam Huskanović je čestitao na velikom pregnuću koje je učinio u izgradnji džamija i džemata u Slavinovićima i Sepetarima, poželio mu lijepo zdravlje i hairli život. Na kraju posjete, u ime Medžlisa, glavni imam je uručio levhu u znak sjećanja na ovaj lijepi susret.

Glavni tuzlanski imam hfz. Ahmed-ef. Huskanović je posjetio i Smajla Ljubunčića, jednog od najstarijih džematlija džemata Hadžijska džamija, Novo Naselje Solina.

Smajl Ljubunčić je primjer mudrog, čvrstog i ponosnog muslimana, Bošnjaka koji nije nikada gubio pravac u svom životu, mada ga život nije nimalo štedio.
Njegov životni put i priča počinju iz jednog malog Glamočkog sela, Dragnjić, u kom je rođen 02. maja, davne 1928.g., a djetinjstvo i mladost provodi u samom Hlivnu (Livno). Naš Smajl u govoru koristi staro ime Hlivno pa ga mi tako i pišemo, onako kako se taj grad nekada i zvao. U Drugom svjetskom ratu ostaje skoro bez cijele porodice. Od posljedica bombardovanja, u naletu engleskih aviona, poginuli su mu otac, mati i sestra, a on i mlađi brat ostaju sirote.
Po završetku rata zasniva porodicu, ali uz nagovor brata Derviša, i u nadi za bolji i perspektivniji život, svoje troje djece, 1959.g., prodaje svu imovinu u Hlivnu i seli u Beograd.

S ponosom ističe svoju Islamsku zajednicu koja mu je uvijek bila putokaz i koja nije nikada napuštala svoj narod iako su ono bila teška vremena za vjernika.
Sa sjetom spominje svoje Hlivno u koje je svake godine svraćao po nekoliko puta. Spominje jednu anegdotu i svoj susret sa UDBOM, kada je morao da plati globu, kaznu , što je svojim rahmetli roditeljima i sestri napravio tevhid.

Obavezno Smajl i u ovim poznim godinama zna otići jednom ili dva put do Hlivna. Kaže da Hlivno nije kao što je nekad bilo. Sa posebnim žarom spominje glavnog hlivanjskog imama Dževad-ef. Hadžića i njegove zasluge za povratak i obnovu Hlivanjskih džamija. Posebno ističe Ćurčinicu, koja danas nije samo džamija nego kulturni centar sa mnogim sadržajima u čiju obnovu se i on sam ugradio dobrovoljnim prilogom.

U posjeti Smajlu Ljubunčiću bio je i imam Hadžijske džamije Mumin ef. Mumić.

Priče tokom posjete najstarijim članovima Medžlisa zabilježili su imami Esmir-ef. Hasanović i Mumin-ef. Mumić.