Jedan imam, trojica mutevelija i tri džematska odbora

Hafiz Muharem-ef. Šeperović je rođen 1987. godine u Banjoj Luci. Završio je Elči Ibrahim-pašinu medresu u Travniku, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu i Islamski pedagoški fakultet u Bihaću. Od 2008. godine je imam, hatib i muallim Ujedinjenih džemata u Medžlisu IZ Kozarac.

Šta znači naziv Ujedinjeni džemati?

Ujedinjeni džemati je naziv koji je možda i jedinstven  u Bosni i Hercegovini, a radi se o ujedinjenju tri džemata u jedan. Taj naziv na području Medžlisa Kozarac postoji još od 2008. godine kada sam na službu došao u džemate Kevljani, Hadžići, Srednji Jakupovići. Rijetkost je naći u današnjem vaktu da se ujedine dva džemata, a kamoli tri. Mi smo uz Allahovu pomoć to uspjeli slogom i jedinstvom među džematlijama. Potreba za ujedinjenjem se javila kod džematilija 2007. godine da sebi obezbijede stalnog imama, kako bi mogli sve potrebe vjerskog života u potpunosti izvršavati. Radi se o tri manja povratnička džemata, koji su teritorijalno povezani. Ujedinjeni džemati posjeduju dvije džamije i jedan mekteb, kao i jednog imama koji obavlja sve vjerske poslove. Svaki džemat posjeduje opremljene gasulhane i odvojene mezarluke. Vjerovatno je rijetkost da neko od imama ima trojicu mutevelija i tri džematska odbora, kao što je slučaj kod mene. Bez obzira na složenost, koja nam se čini na prvi pogled, to su, ipak, džemati koji veoma dobro funkcionišu. Neke od specifičnosti naših džemata jesu i to da imam kada uči ezan u mektebu, isti taj ezan u istom momentu se prenosi i čuje na ostale dvije munare dotičnih džamija. Također, u mjesecu ramazanu teravih-namaz obavljamo po deset noći u svakom džematu, a džematlije iz ostala dva džemata dolaze i obavljaju namaze u džamiji koja je po rasporedu. Džamija u Kevljanima je imala i svečano otvorenje, dok slijedeće godine je zakazano otvorenje naše ljepotice s dvije munare u džematu Hadžići. Mekteb u Srednjim Jakupovićima posjeduje i imamski stan na spratu mekteba.

Koliko utječe politička situacija na povratnike?

Svakako da politička situacija u BiH utiče i na vjerski život nas povratnika u manjem entitetu. Postoji diskriminacija u mnogim segmentima, što sam mogao osjetiti i na vlastitom primjeru. No, bez obzira na sve poteškoće, hrabro i bez imalo straha koračamo dalje. U ratu su nam uništili gotovo sve, ali ono što nisu uspjeli jeste naša lijepa kozaračka zemlja, koju nisu mogli ni ubiti ni odnijeti. Ljubomorno čuvamo svoju grudu.

Postoji trend odlaska džematlija u evropske zemlje i kakvo je brojčano stanje u mektebu?

Veoma mali broj ih je otišao i to pojedinci, dok ostali članovi porodice ostaju kod kuće. Smatram da će trend napuštanja svoje domovine prestati i da će ljudi vidjeti da u ostanku na svome topraku možemo živjeti i izgrađivati bolju i svjetliju budućnost. Što se tiče rada u  mektebu, mogu kazati da je broj učenika, koji su upisani u mekteb, gotovo isti već deset godina. Imamo gotovo svake godine novorođene djece, što nas svakako ohrabruje da ova mjesta neće se utišati i u zaborav pasti. Moje viđenje džemata za deset godina jeste da će se njegova struktura svakako izmijeniti, a vjerovatno će se broj džematlija smanjiti. To su činjenice na koje vrlo malo možemo uticati, ali, ipak, u nama postoji duh prema našem zavičaju, koji se neće niti smije ugasiti.

Kakva je uloga iseljeništva u izgradnji džemata?

Uloga iseljeništva u našim džematima je doista velika. Mogu slobodno kazati da veliki broj naših povratničkih džemata ne bi mogao u potpunosti funkcionisati bez naših džematlija u dijaspori. Odazivaju se rado na svaku našu akciju i nije im teško plaćati vazifu na dva mjesta: u iseljeništvu i u svom matičnom džematu. Mislim da samo u Kozarcu džematlije ovako cijene i poštuju svog imama. Svakako da smo i mi imami ponosni na njih što ih imamo, hvala Allahu, tako vrijedne i požrtvovane.