Balkanska rekonkvista
Piše: dr. Sead Alić
Korijeni su u strahovima religijskih hijerarhija koje najbolje znaju koliku krivnju nose na svojoj savjesti.
I prije postojanja Evrope postojao je nukleus civiliziranog svijeta na geografskom području Evrope. Bila je to islamska Španija, Al-Andalus, zemlja koju su kulturno razvijali ljudi islama i židovstva, radeći zajedno. Nikada i nigdje nije bilo takve suradnje, nadograđivanja i poštovanja između muslimana i Židova kakvo se razvijalo u Cordobi, Granadi, Toledu…
Rekonkvista je potopila mnoge dosege njihovog zajedničkog rada. Kršćanstvu tog vremena nije bio bitan civilizacijski doseg, nego moć. Trebalo je porušiti, zapaliti, uništiti sve što je imalo veze s islamom i židovstvom. Religija je postala glavnim argumentom za ubijanje. Vjera u jednoga Boga podijeljena je na prihvatljivu interpretaciju i one koje je trebalo uništiti.
O prirodi ovog pokreta najviše govori činjenica da su ubijani i ljudi koji su s islama i židovstva prelazili na kršćanstvo. S njima su za svaki slučaj ubijane i njihove žene i njihova djeca. Govorilo se da će Bog razabrati one iskrene... Islamska Španija pružila je obrazac etničkog čišćenja. On će biti primijenjen i na domorodačko stanovništvo američkog kontinenta. Metode će biti primjenjivane i prema evropskim židovima. Bosanski muslimani objekt su iste metode prilagođene novim uvjetima…
I Katari su bili Bogu mili. Nisu im trebali bogati i raskalašeni religijski posrednici. Željeli su osjećati Boga i živjeti u Njegovoj blizini. Proglašeni su hereticima i osuđeni na istrebljenje. Muškarci, žene, djeca... Katari su bili kršćani, ali to nije bilo dovoljno. Licencu ispravnosti vjere davala je institucija koja je kroz povijest do savršenstva razvila metodu mrkve i batine. Konačno, pojam propaganda prvi put se pojavljuje u jednom crkvenom spisu.
Evropa se ne ponosi holokaustom, ali se ponaša kao da je to monstruozno ubijanje naroda jedne vjere učinio netko drugi. Evropa je čista jer je zločin osudila. Za kompenzaciju je Židovima ponudila da organiziraju policijsku državu na teritoriju Palestine, dovršavajući iseljenjem Židova iz Evrope započeti posao.
Gospođa Evropa je godinama sa svojih kraljevskih tribina gledala igre gladi u i oko opkoljenog Sarajeva. Aktivno je sudjelovala u pripremi genocida u Srebrenici. Podržavala je buduće haške zatvorenike u namjeri da istrijebe te balkanske Katare, te miroljubive sljednike kulture znanosti i suživota islamske Španjolske, te nositelje gena stare hereze dobrih krstjana koji također nisu željeli posrednika u svom odnosu prema Bogu.
Kad se pokazalo da bosanski muslimani - Bošnjaci mogu i nemoguće, opstati i izboriti se za svoju slobodu - natjerani su na oblačenje paragrafima sašivene luđačke košulje, sporazum koji će ih civilizirano raseljavati i učiniti obespravljenim na cjelokupnom teritoriju na kojemu su za vrijeme agresije bili masovno ili pojedinačno silovani, klani, ubijani, zatrpavani u masovne grobnice, prebacivani u nikad do kraja otkrivene jame pune tijela 'nevjernika'.
Ako je Evropa šutjela o ovoj balkanskoj rekonkvisti, kakav zakon od nje možemo očekivati?
Nakon prijedloga visokog predstavnika manje-više sve je jasno. Nada umire onako kako je umirala s Moriskosima u Španjolskoj, s Katarima u Francuskoj, sa Židovima u Njemačkoj, s Bošnjacima u Bosni i Hercegovini…
Bošnjaci su svugdje u Evropi i Americi prihvaćeni kao mirni i radišni članovi zajednice. U svijetu mogu biti građani. Tamo je onih drugih puno više. U Bosni i Hercegovini ne mogu biti građani, jer ih je previše. Rečenice Biljane Plavšić, Radovana Karadžića, Viktora Orbana kao i paragrafi prijedloga novog zakona visokog predstavnika - na istoj su liniji: previše nota ima u toj bosanskoj glazbi. Previše je muslimana u Bosni, a ni UZP niti srpski zločini nisu ih uspjeli svesti na 'prihvatljivu mjeru'. Kako dakle dopustiti građansko društvo u državi u kojoj većinu čine muslimani - Bošnjaci?
Preteško pitanje za visokog predstavnika.
A što ako građansko društvo u Evropi i nije baš sasvim građansko. Možda Evropa i nije baš sekularna kako misli i tvrdi da jeste. Možda njome i dalje upravlja inkvizitorski osjećaj čistoće zemlje, krvi i tla? Možda bi za BiH moglo biti sreće kad bi se nastavilo iseljavanje bosanskih muslimana u Tursku? Možda za Bosnu nema rješenja jer se na njenom tlu provodi balkanska rekonkvista prikrivena pravnim i političkim igrama?
Ukrajina je na trenutak pokazala lice Evrope. Humano za kršćanske izbjeglice i neljubazno za izbjeglice iz islamskih zemalja.
Visoki predstavniče, Vaša agentura za prodaju, razmjenu, iseljenja, pravne i političke pritiske, upravo je razotkrila pozadinu i prošlog rata i evropske šutnje i Orbanove teze o nefunkcionalnosti Bosne (zbog dva milijuna muslimana) i suradnje onih koju su Bosnu i Hercegovinu željeli i još uvijek žele podijeliti.
Michel Houellebecq i slični novokomponirani evropski književni 'već-klasici' upozoravaju u književnim djelima na porast broja muslimana u Francuskoj i Evropi. Kao da evropska književnost nije baštinila ponajljepše književne pa i znanstvene pristupe i djela upravo od islama i posebno islamskih Evropljana. Strah je uvijek bioroba koja se dobro prodaje, neovisno o tome je li utemeljen na realnim činjenicama ili ideološkoj interpretaciji.
Bosna je trebala biti cilj, a ne problem. Sukobi crkava na njenom teritoriju samo pokazuju u kojem će se smjeru događati raspad Stare dame.
Nove geostrateške igre pružaju novu mogućnost da se još jedan narod istrijebi. No, imajte na umu da je duh te zemlje neuništiv, a nastao je upravo zato što je Bosna bila Evropa prije Evrope. Uostalom kao i islamska Španija.
Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.
