Alibašić: Šehidi nisu ginuli da bi Bosna bila pusta
Moramo raditi za budućnost. Neko reče da u budućnost treba gledati kao kroz staklo na autu, a u prošlost koliko gledamo kroz retrovizor. To je zdrav omjer. Jer život je budućnost, a ni šehidi nisu ginuli da bi Bosna ostala pusta - naglasio je u bajramskom intervjuu za Preporod.info prof. dr. Ahmet Alibašić, profesor na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.
Prof. dr. Ahmet Alibašić govorio je o odgovorima akademske zajednice na moralno-političku krizu u kojoj se nalaze Bošnjaci, političkoj pismenosti građana Bosne i Hercegovine, ali i o Srebrenici kao odgovornosti svih.
Preporod.info: Nepotizam, korupcija, alkohol, droga, prostitucija i pornografija su u vrhu liste bolesti od kojih je oboljelo naše društvo, ustvrdio je prije nekoliko dana reisul-ulema Husein-ef. Kavazović. Može li akademska zajednica ponuditi strategiju izlaska iz moralno-političke krize u kojoj se nalaze Bošnjaci, posebno u kontekstu dešavanja na globalnom planu i pozicije Bosne i Hercegovine u odnosu na agresiju Rusije na Ukrajinu? Ponekad se čini da akademska zajednica u Bosni i Hercegovini šuti?
Alibašić: Suočavanje s ovim i drugim društvenim bolestima je 'podijeljena nadležnost'. Međutim, oko tih nadležnosti nema otimanja jer su u toj borbi zarada i sila na drugoj strani. Obračunavanje s muslimanskim ekstremizmom je bilo politički korektno i često finansijski isplativo. Nije tako s drugim društvenim anomalijama. Pogledajte kocku. Ogromni su novci u pitanju. Oni mogu potkupiti i kupiti šta god i koga god treba da bi nastavili svoj unosni biznis. Onaj ko se suprotstavi može računati samo na nevolje. Ipak, ostaje da su ovdje odgovorni mnogi, od vjerskih službenika, obrazovnih i akademskih radnika do političara. A slažem se da su rijetki oni koji tu odgovornost valjano ispunjavaju. Pomanjkanje strateškog pristupa samo je jedan izraz naše neodgovornosti.
Uspješne institucije, organizacije i zajednice funkcioniraju po strategijama i politikama pa nema razloga vjerovati da mi možemo uspjeti bez plana. Ko ne planira da uspije planirao je da ne uspije, veli jedna menadžmentska mudrost. Pravo pitanje, međutim, jeste: Koje uvjete treba da ispune strategije i politike da bi od njih bilo koristi. To su dobro poznate i provjerene stvari. Samo treba pratiti kako uspješni rade. Jedan uvjet je da te strategije budu bazirane na istinskom znanju, koje je po definiciji korisno. To je znanje koje je usto što je naučno još i kontekstualizirano. Ima mnogo korisnog i još više beskorisnog znanja oko nas. Ima plagijata, zastarjelih znanja, demagogije i tome slično. Strategije utemeljene na takvim znanjima bolje da ne postoje. Hitler i Staljin imali su vizije rješavanja problema u svojim društvima. Bolje da nisu. Drugi uvjet dobre strategije jesu njeni popratni elementi: akcioni plan s nosiocima aktivnosti i rokovima, budžet, mehanizam praćenja i izvještavanja. Treći uvjet je da postoji tzv. politička volja da se ona provede. Za prvo dvoje odgovorni su ljudi od intelekta. Za treće mogu biti odgovorni samo nosioci vlasti i drugih oblika moći. Nažalost, rijetko imamo kvalitetnu saradnju ovih dviju važnih društvenih grupa. A njihovo zdravlje i saradnja nužni su za zdravlje zajednice, kaže jedna tradicionalna islamska misao koja sublimira akumuliranu muslimansku mudrost o usponu i propasti društava. Kod nas imamo ljude na javnim pozicijama koji se nastoje domoći akademskih titula i biti autori knjiga i slobodne strijelce i neformalne grupe koji pokušavaju biti nosioci strategija. Tipična zamjena uloga koja ne može polučiti željeni rezultat.
Zašto nema te saradnje, odnosno zašto akademska zajednica često šuti, kako kažete? Vjerovatno je više razloga. Jedni šute zato što nemaju šta kazati, i dobro je da šute. Drugi šute zato što ih obeshrabruje ignoriranje ljudi s pozicija moći. Strategije i politike koje niko ne namjerava implementirati gubljenje su vremena i ćorav posao.
Preporod.info: Ovih dana je bila posebno aktuelna priča o kandidatskom statusu BiH za članstvo u EU. Odbijeni smo, jer navodno taj status jesmo zaslužili. Kulturne i civilizacijske vrijednosti Evrope su, ponekad, drugačije od onih naših islamskih. Treba li nama Evropa?
Alibašić: Prvo, mi već jesmo Evropa - odavno. Drugo, ni naše muslimanske vrijednosti, ako ih tako možemo nazvati, ponekad (a ni počesto) nisu islamske. Treće, i to već ponavljamo ali vrijedi, „postoje najmanje dvije Evrope“ (i dvije Amerike). Jedna ksenofobična, šovinistička, rasistička, antimuslimanska, i druga liberalna i otvorena. Ne sviđa nam se sve ni u ovoj potonjoj Evropi. Nabrojali ste neke bolesti koje nam dolaze upravo iz liberalnog sistema vrijednosti. Ali šta nam je alternativa? Ruski svijet? Kineski kampovi za preodgoj? Indijski fašizam? Hvala, ne bih.
Neko može prigovoriti da na kraju u svakom slučaju vjera strada. Važna prednost liberalizma je sloboda. U liberalnom društvu svaki pojedinac i zajednica imaju šansu. Sami biramo i za to odgovaramo. Tu možemo biti ljudi - moralna i odgovorna bića. Kao vjerski službenici možemo pozivati i objašnjavati Poruku a da ne moramo biti heroji. Ništa od toga nije moguće u neslobodnim društvima. Zato, bez obzira na sve, biramo Evropu uz pravo da budemo kritički lojalni Evropljani.
I da ne zaboravimo, ima evropskih vrijednosti koje smo nekad smatrali neislamskim i bježali od njih daleko u Anadoliju, Šam i Hidžaz. Danas stim vrijednostima nemamo problema. Hoću kazati da je susret s Evropom i Amerikom poticaj za veliko preispitivanje naših naslijeđenih stavova i praksi, a kako bismo razlučili ono što je u njima istinski islamsko od onoga što je samo kulturološko-muslimansko, oko čega možemo razgovarati.
Preporod.info: Izborna je godina. Graditi državu u kojoj će Bošnjaci u Evropi imati pravo biti „svoji na svome“ vrlo je složen proces. Koliko su naši građani politički pismeni? U kojoj mjeri razumiju da su oni subjekt cijelog izbornog procesa i da njihova odluka najdirektnije utječe na to hoće li biti nemorala na našim ulicama i u javnom prostoru, ili, naprimjer, kako će izgledati školski sistem ili pak hoće li vlast sebi dizati plate dok se obični građani suočavaju s brojnim poskupljenjima i jedva sastavljaju kraj s krajem?
Alibašić: Složeno je to pitanje. Da se, ipak, zadržim na pitanju naše političke pismenosti ili zrelosti. Mi hronično bolujemo od naučene bespomoćnosti, koje se nije lahko osloboditi i kad više nema originalnih uvjeta. A mi relativno kratko u značajnoj mjeri odlučujemo o svojoj sudbini. Još učimo politički sami hodati i često padamo i posrćemo. Nadati se da se nećemo trajno povrijediti prije nego samouvjereno prohodamo. Politička zrelost se dugo stječe. Jedna od lekcija koju tek treba da savladamo jeste da kao malobrojan narod ne možemo stvarati trendove, talase i prilike. Zato moramo biti vispreni, budni, fleksibilni i brzi da iskoristimo svaku priliku. Veliki mogu koješta prespavati. Oni će sebi napraviti priliku. Mi taj luksuz nemamo. Ipak, mnogo prilika propuštamo, sporo reagiramo a da ne govorim da smo rijetko proaktivni. U tom dijelu se možemo i moramo mijenjati.
Preporod.info: Naša bajramska radost će ove godine biti pomiješana s tugom i sjećanjem na žrtve genocida počinjenog u Srebrenici. Šta je danas Srebrenica bošnjačkom narodu prvenstveno, a onda i institucijama države Bosne i Hercegovine, a šta bi trebalada bude? Je li Srebrenica i evropska odgovornost i historija?
Alibašić: Srebrenica je postala ključna sastavnica bošnjačkog identiteta sama po sebi, a i kao simbol ukupnog stradanja našega naroda. Memorijalizacija genocida u Srebrenici je još u toku. Nekad smo nezadovoljni kako sve to teče ali imajmo na umu da nam žrtve brojnih genocida u svijetu zavide koliko smo postigli. Usto, ni memorijalizacija holokausta nije se desila sama od sebe, i svakako, nije se desila preko noći. Mislim da je čuvanje sjećanja na genocid jedan od ispita koji smo kao narod zasad položili. Mnogo je domaćih i stranih pojedinaca i grupa koji ulažu velike napore na tom polju. Žrtve genocida i ratnih zločina, Memorijalni centar u Potočarima, njegovi uposlenici, Islamska zajednica, brojni istraživači i umjetnici rade sjajan posao. Izvan Bosne i Hercegovine, „Remembering Srebrenica“ iz Ujedinjenog Kraljevstva je samo jedna takva inicijativa koja fascinira svojim naporima. Glavni izazov koji je preostao je potaći katarzu kod onih koji su počinili zločine ili ih veličaju. Nisam optimista pod sadašnjim okolnostima. Ipak, dok se sjećamo stradanja, ne smijemo zaboraviti ni svoje uspjehe i pobjede, a bilo ih je 1990-ih i ima ih i danas. Mislim ovdje na Bošnjake i na sve bosanske patriote. I svakako, moramo raditi za budućnost. Neko reče da u budućnost treba gledati kao kroz staklo na autu, a u prošlost koliko gledamo kroz retrovizor. To je zdrav omjer. Jer život je budućnost, a ni šehidi nisu ginuli da bi Bosna ostala pusta.
(Preporod.info)
