Kontinuitet antibosanskih politika

Piše: Rusmir Šadić

Politike osporavanja Bosne i njenog naroda imaju svoj neprekinuti kontinuitet tokom niza stoljeća, te se i danas pokazuju vrlo vitalnim u svom nastojanju da Bosnu pokažu nemogućom, njen narod - svodeći ga na etničke grupe i dokidajući njegovu pluralnost - nepostojećim a njen teritorij područjem koji se u jednom presavijanju salvete lahko da podijeliti između komšija i susjeda.

Povijesna osporavanja Bosne i njenog naroda da bude ono što želi biti, gotovo su neizbrojiva.

Bosna se gotovo kroz cijelu svoju povijest nalazila na razmeđu hegemonističkih apetita dviju susjednih "nacijskih teleologija", koje su u postojanju Bosne i naroda koji sebe razumijeva u svojoj identitetskoj i kulturnoj vezanosti za njeno ime, vidjeli glavnu prijetnju realizaciji svojih nauma.

Čovjeku Bosne se neprestano oduzimalo pravo da bude ono što hoće biti.

Pluralnost bosanskog prostora odjednom je postala problem, a kao dokaz nemogućnosti njenog optrajavanja ukazivalo se na Bošnjake, koji su, ovisno o potrebi drugih, bili Turci, poturice, strani element, izdajnici, muhamedanci, ili jednostavno, kako to kazuje Gil Anijar, politički i teološki neprijatelji. To će biti glavni razlog da prof. Mahmutćehajić s pravom zaključi kako su fenomeni antibosanstva i antimuslimanstva nerazdruživo povezani.

Bosanskom čovjeku, koji je sada iskusio neke nove razine duhovnog samorazumijevanja i koji je svoje bivanje sada dohvatao iz nekih novih epistemoloških pozicija, osporavalo se pravo na samosvojsnost, odnosno na mogućnost da uopće bude. Biti je značilo biti neko drugi. Biti svoj, nije bilo moguće.

Oduzimanja prava bosankom čovjeku da bude što želi biti i što jeste, pratila su negiranja, a negiranja istrebljenja, progoni i genocidi.

Kontinuitet antibosanskih politika nikada nije bio doveden u pitanje, a antimuslimanstvo se ispostavlja kao središnja tačka njihovih ukupnih intencija. Štaviše, u iznova dosegnutom samorazumijevanju između susjednih nacijskih ideologija Bošnjake se kadkad nastoji optužiti za unitarizam i majorizaciju, a ponekad iznova svesti na vjersku skupinu.

Ono što je jedino novo u cijeloj priči jesu akteri.

Naime, ključnu ulogu više ne igra Tuđman, Šušak, Boban, Milošević i Karadžić, nego Milanović, Čović, Ž. Zovko, Dodik, Vučić i drugi. Novim oblicima antibosanskih politika nema broja. Najnoviju čujemo ovih dana iz usta predsjednika HDZ-a: "Ako Schmidt ne nametne izborni zakon (kakav je predložio HDZ), kriza u Bosni i Hercegovini će eskalirati."

Nažalost, zarobljavanja države, naroda, građana i njihove budućnosti, zarad nezasitih interesa "vječnih" vladara koji hoće biti apsolutni gospodari vlastitog naroda se nastavlja i toj agoniji se teško nazire kraj.

Ipak, za budućnost Bosne, presudno je važno jedno: osloboditi čovjeka-građanina po modelu evropskih društava, odnosno dati mogućnost i priliku bosanskom čovjeku da bude i da u svom bivanju realizira sva pripadanja sukladno vlastitom samorazumijevanju.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.