Balkanski "heroji"

Naši roditelji, rođaci, članovi naše porodice, njihovi prijatelji, naši prijatelji, komšije i svi dobri ljudi koji su voljeli ovu zemlju, tokom rata odlučno su se borili protiv ideologije koja je naučavala da danas oni kao i mi mlađe generacije koji smo bili djeca ili se rodili tokom rata ili poslije rata ne postojimo ni kulturalno niti nacionalno, stoga ne bi trebali postojati ni fizički. No hapšenjem Mladića i situacija koja se odvijala povodom toga samo nam je još jednom dokazalo da većina naših susjeda u manjem bh entitetu nisu se mnogo distancirali od takve politike.

Današnje propagande o nepostojanju genocida, o brojkama žrtava, o „muslimanskoj sabotaži“ dobijaju jednu novu dimenziju

Ne ulazeći u to da stariji ljudi, kao i ljudi u srednjim godinama otvoreno izjavljuju i vjeruju da je Mladić zapravo heroj, ja bih istakao ovdje činjenicu da protestne skupove koji su se održavali u gradovima manjeg bh entiteta, ali i u Beogradu jesu sačinjavali mladi, odnosno oni koji su baš kao mi bili samo djeca u ratu, ali i maloljetnici. Ono što je možda bilo jedno veliko otkrovljenje jeste da se na onim slikama sa protesta na Palama, u Banja Luci ali i u Beogradu koje su kružile internet portalima nekoliko dana mogla prepoznati lica pojedinih studenata sa fakulteta u Sarajevu. Možda to jasno daje do znanja šta o nama misle mladi susjedi u manjem bh entitetu.

To dovoljno pokazuje i kontinuitet indoktrinacije o onome što se zaista desilo i u Srebrenici, ali i na prostoru cijele Bosne i Hercegovine. Jer ne radi se više o tome da se naši vršnjaci dijelom u Srbiji, dijelom u Republici Srpskoj učine sredstvom putem kojeg će se mladim umovima širiti ideja o Velikoj Srbiji i vjerovanju da smo mi muslimani na ovim prostorima zapravo Turci i da nam nije mjesto ovdje. Današnje propagande o nepostojanju genocida, o brojkama žrtava, o „muslimanskoj sabotaži“ dobijaju jednu novu dimenziju, a to je da se mlade generacije, uključujući i djecu, a priori ubijede i da vjeruju, moglo bi se reći i na religijskom nivou, da zapravo genocid nije genocid, da je bilo određenog zločina, koji je minoran u odnosu na kojekakve ciljeve da se srpsko stanovništvo protjera iz BiH. Ovakve ideološke procese koji se sprovode klasičnim brainwashingom i to kroz obrazovne aspekte jesu i odraz atmosfere da još uvijek veliki dio populacije srpskog stanovišta i sa ove strane Drine i sa druge strane Drine nisu ni blizu da osude svoje neuspjele ideologije i zločince, te da se suoče sa individualnom ali i kolektivnom odgovornošću, a o odricanju od takve ideologije kod mnogih još nema ni spomeni.