Bolne duše majki smire se kada pomiluju hladni, bijeli nišan sina šehida

Drugi dan Ramazanskog bajrama obilježava se kao Dan šehida. Majke i očevi koji su još živi danas će obići šehidska mezarja, posjetiti svoje sinove šehide, prouči im Fatihu i Jasin, te se podsjeti se na njihovu žrtvu.

Svake godine na drugi dan Bajrama na Šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu vidimo veliki broj majki pored bijelih nišana kako ispruženih ruku u dovama Uzvišenog Allaha mole za njih. Takva je slika na mezarjima širom Bosne i Hercegovine.

Znaju majke da u islamu, našoj lijepoj vjeri, šehidi kod Allaha dž.š. imaju plemenitu poziciju, odabrano mjesto i nagradu.

Znaju majke, ali bolne dušu se smire kada pomiluju njihov bijeli hladni nišan, kada im pričaju šta su radile, kako su godine provodile bez njih, koliko im fale.

Prošlo je skoro 30 godina od kako su ostale bez najmilijih. Ni nakon toliko godina njihova bol za najmilijim koji prerano dadoše najsvetije i najvrijednije - svoje živote za odbranu i našu kakvu - takvu slobodu, ne prestaje.

Za sinovima Halidom i Hamidom pati majka Ševala.

Bol je potiskivala, nikome nije govorila, ali sada je starost i bolest uzela maha, pa su rane prokrvarile. Smrt, kaže, za nju bi bila nagrada, jer će se tako sastati sa svojom djecom.

- Oboljela sam, ostarila, više me sjećanje ne služi dobro. Nekada im se lika ne mogu sjetiti... Nekada mislim da su živi, pa ih čekam da mi dođu na ručak. Bože lijepe smrti, jer ovaj život je bio samo patnja, tuga, bol za najdražima. Imala sam djecu 20 godina i samo sam jedan dan ostala sama, ubili su ih, a nikome ništa nisu bili skrivili - kaže za Preporod.info Ševala.

Ipak, ističe da je ponosna na veličanstveni podvig svojih sinova, bosanskih vojnika i njihovog neustrašivog žrtvovanja za slobodu i domovinu.

- Život su dali za domovinu moji sinovi i njih na hiljade. Čuvajmo amanet koji su nam ostavili. Mi samo ovu zemlju imamo, nemojmo dozvoliti da njihove žrtve budu uzalud - dodala je Ševala.

(A.N./Preporod.info)