Ramazanski kviz 2022: Vjernik između straha i nade

Uprava za vjerska pitanja Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini u saradnji sa Media centrom Islamske zajednice i ove godine organizira Ramazanski kviz "Vjera i domovina". Kviz će biti realiziaran na portalu Preporod.info, od 1.  do 30. aprila 2022. godine.

Tokom trajanja kviza na portalu Preporod.info i na zvaničnoj Facebook stranici ovog portala svakodnevno će u 14.00 sati biti objavljivano po jedno predavanje iz oblasti ahlaka, historije i bosanskog jezika. Pravo učešća imaju osobe svih uzrasta, iz Bosne i Hercegovine i dijaspore, a finalni test koji će sadržavati 90 pitanja bit će održan posljednjeg dana ramazana, odnosno 1. maja 2022. godine, 14.00 sati. Detljano upustvo dostupno ovdje.

VJERNIK IZMEĐU STRAHA I NADE

(Autor Rifet Šahinović, profesor u Medresi "Reis Džemaludin Čaušević" u Cazinu)

Havf (strah) je strah od Allaha, odnosno da se čovjek boji Njegove kazne na dunjaluku i na ahiretu. Uzvišeni Allah je propisao Svojim robovima da Ga se boje: "...A bojte se Mene, ako ste vjernici." (Alu Imran, 175); "...I samo se Mene bojte."(En-Nahl, 51); "...I oni se Gospodaru svome iz straha i želje mole" (Es-Sedžda, 16).

Prema tome, havf je jedan od uvjeta vjere i njen sastavni dio. Neki učenjaci govore da je strah stupnjevan: havf (strah), hašj (bojazan) i hejbe (strahopoštovanje) Za havf smo već naveli ajete. Hašje je uvjet znanja: "A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni." (Fatir, 28). Hejbet je uvjet spoznaje: "...A Allah vas na Sebe upozorava." (Alu Imran, 30).

Uzvišeni Allah, onima koji Ga se boje, obećava visoke položaje. Allah ne samo da ljudima zapovijeda da Ga se boje, već strah stavlja kao preduvjet za valjanost njihova vjerovanja. Nezamislivo je da neko bude vjernik a da se Allaha ne boji. Otuda je nedovoljan strah najbolji dokaz nedovoljnog imana. Allah kaže: "Onima koji se Gospodara svoga boje i kada ih niko ne vidi-oprost i nagrada velika." (El-Mulk, 12).

Spominje se da je Omer, r.a., učeći sedmi ajet sure Et-Tur briznuo u plač i razbolio se. Za njega se kaže da je učeći Kur'an noću od prijetnji pojedinih ajeta toliko bi se prepao da danima ne bi izlazio iz kuće. Osman, r.a., znao bi stati iznad mezara, zaplakati iz straha i liti suze toliko da bi mu od suza sva brada bila mokra.                      

Potpunije od prisustva samog straha jeste kada se spoje dva stanja: strah i nada. Strah ne bi trebao prevladati nadu pa da čovjek padne u očaj, to jeste da izgubi nadu u milost Uzvišenog Allaha i Njegov oprost. Isto tako, nada ne smije zagospodariti strahom pa da se padne u bezdan grijeha i poroka. Alimi vole kazati da treba poletjeti na krilima straha i nade i stalno biti u blizini Božanske Prisutnosti. U Kur'anu se kaže: "Njihovi bokovi se lišavaju postelje, i oni se mole svome Gospodaru iz straha i nade." (Es-Sedžda, 16); "Onaj ko se nada susretu s Allahom – pa, doći će, sigurno, Dan obećani..." (El-'Ankebut, 5).   

Vjernik živi u stanju straha od Allahove kazne, istovremeno je i u stanju nade u Njegovu nagradu.

Pomanjkanje straha vodi čovjeka u nemarnost i grijehe. Pretjeran strah ga, opet, baca u očaj i razočarenja. Stepen straha je različit kod ljudi, u zavisnosti od spoznaje vlastitih mahana i spoznaje Uzvišenog Allaha. Otuda su najvećeg stepena straha oni ljudi koji sebe i svoga Gospodara najbolje spoznaju. Zato je Poslanik, a.s., kazao: „Tako mi Allaha, ja od sviju njih Allaha najbolje poznajem i od njih Ga se najviše bojim“ (Buhari i Muslim). Strah može biti nedovoljan, pretjeran i umjeren. Onaj koji je umjeren je najpohvalniji, jer je on središnji put. Ulema poredi nedovoljno bojažljivog čovjeka sa razmaženom ženom: kada čuje učenje Kur'ana ili vidi nešto strašno, počne plakati. Čim to prođe, ponovo se preda nehajnosti. Pretjerani strah koji prelazi sve granice i čovjeka baca u beznađe, očaj i razočarenja nije dobar jer čovjeka sprečava da obavlja svoje poslove i obaveze kako treba.

Redža' (nada) treba da prevladava jer iako je nužno strepiti od Božije kazne (havf), čovjeku je potrebno u svojoj duši snažnije i konstantno njegovati nadu: Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv." (Ez-Zumer, 53).

Postoji opravdana nada i prazne iluzije. Opravdana nada je ona u kojoj čovjek uloži sve što je u njegovoj moći i u okviru njegove slobodne volje, a ostalo prepusti Allahu, dž.š., obraćajući Mu se dovom da ga pomogne. Prema tome, opravdana nada se temelji na trudu, zalaganju i djelovanju, a prazne iluzije na lijenosti i ogrezlosti u grijesima. Iskrena nada navodi čovjeka na pokornost i dobra djela, odvraća ga od nepokornosti i činjenja grijeha. Onaj koji se previše nada a ništa za ostvarenje nade ne čini, zapravo ne živi u nadi već u praznoj iluziji i zabludi. Poslanik, a.s., kazao je:

"U čijemu se srcu sastanu strah i nada, Allah će tome vjerniku podariti ono što se nada a sačuvati ga onoga od čega strahuje."

Mnogo je ajeta koji govore o strahu i nadi.

"Gospodar tvoj je, doista, brz kad kažnjava, a On oprašta i samilostan je." (El-A'raf, 167).

"Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj Koji prašta i da sam milostiv, ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna!" (El-Hidžr, 49-50)

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, a.s., kazao: „Da vjernik zna kakvih sve kazni kod Allaha ima, niko Njegov Džennet ne bi očekivao, a da nevjernik zna koliko je samo Allahova milost, niko nadu u Njegovu milost ne bi izgubio“ (Buhari, Muslim).

Prema tome, ova dva stanja - straha i nade, čovjek treba izbalansirati kod sebe. Raniji učenjaci su govorili da u zdravlju i mladosti treba dati prednost strahu nad nadom. Na pragu odlaska sa ovog svijeta, u starosti treba dati prednost krilu nade nad krilom straha.

Isto tako su kazali: Najbolje stanje je ono u kome su strah i nada podjednaki, a ljubav dominantna, jer kada je ljubav jahalica, nada put, a strah vodič, Allah će Svojom milošću i dobrotom pomoći da se stigne do željenog cilja.

(Preporod.info)