Ramazanski kviz 2022: Tevekkul
Uprava za vjerska pitanja Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini u saradnji sa Media centrom Islamske zajednice i ove godine organizira Ramazanski kviz "Vjera i domovina". Kviz će biti realiziaran na portalu Preporod.info, od 1. do 30. aprila 2022. godine.
Tokom trajanja kviza na portalu Preporod.info i na zvaničnoj Facebook stranici ovog portala svakodnevno će u 14.00 sati biti objavljivano po jedno predavanje iz oblasti ahlaka, historije i bosanskog jezika. Pravo učešća imaju osobe svih uzrasta, iz Bosne i Hercegovine i dijaspore, a finalni test koji će sadržavati 90 pitanja bit će održan posljednjeg dana ramazana, odnosno 1. maja 2022. godine, 14.00 sati. Detljano upustvo dostupno ovdje.
TEVEKKUL / POUZDANJE U ALLAHA
(Autor Rifet Šahinović, profesor u Medresi "Reis Džemaludin Čaušević" u Cazinu)
Tevekkul je jedan od sastavnih dijelova imana. Tevekkul je oslanjanje na Allaha, dž.š., u svim situacijama, te da se Njemu prepušta stanje u kojem se čovjek nalazi. Tevekkul posebno dolazi do izražaja u teškim momentima i iskušenjima kroz koja čovjek prolazi u ovodunjalučkom životu.
Uzvišeni Allah na više mjesta u Kur'anu objašnjava vrijednosti tevekkula:
"...a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici." (El-Maida, 23)
"...a oni koji se uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaj." (Ibrahim, 129)
"...onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta." (et-Talak, 3)
"... Allah doista voli one koji se u Njega uzdaju." (Alu Imran, 159)
Tevekkul je oslanjanje na Allaha, traženje pomoći samo od Njega i prepuštanje Njemu: „Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo, i Tebi se obraćamo, i Tebi ćemo se vratiti (El-Mumtehine, 4).
Odnos između tevekkula i ljudskog djelovanja
Tevekkul nije izostavljanje, napuštanje i zanemarivanje uzroka događaja. Tevekkul je koncentracija nade u Allaha i pribjegavanje Njegovim odredbama, Njegovom sudu, nevezivanje srca za uzroke. Ajeti i hadisi o tevekkulu ne upućuju vjernika da malaksava i da ne ulaže od sebe trud koji može. Muhammed, a.s., kao naš uzor, radio je i privređivao. U bitkama je koristio štit i kacigu, liječio se i podsticao na to. Dobro je poznat slučaj kada ga je jedan ashab pitao hoće li pustiti devu i osloniti se na Allaha, dž.š., na što mu je on odgovorio: "Sveži devu i onda se osloni na Allaha.“
Poslanik, a.s., odvraća ashabe od prosjačenja upućujući ih na posao: "Da neko od vas uzme konopac, ode u brda i donese breme drva na leđima te ih proda bolje mu je nego prositi od ljudi – svejedno udijelili mu oni nešto ili ne.“
Islam kao univerzalna vjera traži od vjernika da se oslanja na Allaha, ali i da ulaže maksimalne napore kako bi popravio individualno i društveno stanje. Koliko je važnost ljudskog truda ukazuju nam mnogobrojni kur'anski primjeri (poslije vjerovanja odmah se spominje ljudski rad i trud /āmenu ve 'amilu-s-salihāt). Prema tome, nema tevekkula bez rada i truda. Nepostojanje ljudske aktivnosti predstavlja povredu vjerozakona. Vjerovanje samo u uzroke bez tevekkula (ljudsko shvatanje da sve dolazi isključivo njegovim znanjem i trudom) predstavlja povredu tevhida, temelja islamskog učenja. Stoga, između tevekkula i djelovanja postoji tijesna veza.
Omer ibn Hattab, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Zaista, kada biste se na Allaha, dž.š., iskreno oslanjali, On bi vas opskrbio kao što opskrbljuje ptice u letu koje krenu iz gnijezda praznih stomaka, a vraćaju se punih.“
Imam Ahmed, r.a., kaže: "Ovaj hadis ne podstiče na ljenčarenje i čekanje da ti neko nešto udijeli, nego na rad i trud kao što se ptice trude kada polete iz gnijezda, ali u toku rada i truda čovjek se treba oslanjati na Allaha, dž.š.“
Muavija ibn Kurre, r.a., pripovijeda da je Omer ibn Hattab, r.a., sreo neke ljude , pa ih upitao: "Ko ste vi?“ Rekoše: "Mi smo mutevekkilun (oslonjeni na Allaha).“ Omer im na to reče: "Ne, vi ste mettekilun (oni koji jedu imetak drugih ljudi). Ja ću vam reći ko je onaj koji se, uistinu, oslanja na Allaha, dž.š. To je čovjek koji posije žito u zemlju i onda se uzda u Allahovu pomoć.“
Imam Gazali u Ihjau navodi da postoje tri stepena tevekkula: pouzdanost, predanost, i prepuštenost. Onaj ko se pouzda u Allaha on mirno i spokojno čeka Njegovo obećanje. Onaj ko se pak preda Uzvišenome on se zadovolji time što Uzvišeni zna u kakvom se on stanju nalazi. Onaj ko se prepusti Uzvišenom on je zadovoljan Njegovom odredbom i odlukom (bez obzira da li bilo u skladu s njegovim namjerama ili ne). Nadalje Gazali kaže da se pod ovim ne podrazumijeva ostavljanje stjecanje imetka, niti tevekkul znači da se „čovjek strovali na zemlju poput prostirke“. Utjecaj tevekkula kod čovjeka je vidljiv pri njegovim aktivnostima i nastojanju da postigne ono što želi posredstvom svojih intelektualnih sposobnosti.
Ušao je halifa Osman ibn Affan, r.a., kod Abdullaha ibn Mesuda, r.a., koji je bio na samrti, a imao je tri kćerke. Osman ga upita: "Hoću li narediti da se tvoje kćerke izdržavaju”, tj. da im se daje imetak za izdržavanje iz državne kase. Abdullah mu odgovori: „Nemaju moje kćerke potrebe za tim novcem.“ A Osman, r.a., upita ga: "Kako to?” Pa mu Abdullah, r.a., reče: "O vladaru pravovjernih, Allahov Poslanik me je podučio ovome: 'Ko uči suru 'El-Vakia' svaku večer, neće ga nikako zadesiti siromaštvo. A ja sam podučio svoje kćeri da uče suru El-Vakia svaku večer.'”
„Dvije su riječi lahke za izgovor, teške na vagi, drage Milostivom: Subhanallahi ve bi hamdihi (Neka je slavljen i hvaljen Uzvišeni Allah) i Subhanallahi-l-Azim (Neka je slavljen Allah,Veličanstveni)." ( Buhari)
Jedan od tabiina je rekao nešto veoma lijepo: "Ja znam kada je Uzvišeni Allah zadovoljan sa mnom.“ Upitali su ga: "Kada?" – "Kada izgovaram: 'Subhanallahi ve bi hamdihi, Subhanallahi-l-Azim', jer su ove dvije riječi drage Allahu, dž.š., pa čim mi je pomogao da ih stalno izgovaram, znam da je On mnogo zadovoljan. A da nije sa mnom zadovoljan, ne bi mi pomagao da ih stalno izgovaram.“
Dodatak
Prenosi se za nekog čovjeka da se nije odvajao od Omerovih vrata. Jednoga dana Omer mu reče: "O ti, da li si učinio Hidžru Allaha radi ili radi Omera? Idi pouči se Kur'anu, on će te učiniti neovisnim o Omerovim vratima.“ Otišao je čovjek i nije se pojavljivao neko vrijeme, tako da se Omer raspitivao za njega. Tragajući za njim saznao je da se on izdvojio od naroda i zaokupio ibadetom. Saznavši gdje se nalazi, Omer je otišao do njega i rekao mu: "Poželjeh da te vidim. Šta je to što te je odvratilo od mene?“ Rekao mu je čovjek: "Učio sam Kur'an, pa me je on učinio neovisnim od Omera i njegove porodice.“ Reče Omer: "Allah te obasuo Svojom milošću, šta si to pronašao u njemu?“ Odgovara čovjek i veli: "Pronašao sam u njemu riječi: "A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava“ (51: 22), i rekao je: "Moja je opskrba na nebesima, a ja je tražim na zemlji.“ Tada je zaplakao Omer i rekao: "Istinu si rekao.“ Poslije toga Omer ga je posjećivao i sjedio s njim.
(Preporod.info)