Ramazanski kviz 2022: Zuhd
Uprava za vjerska pitanja Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini u saradnji sa Media centrom Islamske zajednice i ove godine organizira Ramazanski kviz "Vjera i domovina". Kviz će biti realiziaran na portalu Preporod.info, od 1. do 30. aprila 2022. godine.
Tokom trajanja kviza na portalu Preporod.info i na zvaničnoj Facebook stranici ovog portala svakodnevno će u 14.00 sati biti objavljivano po jedno predavanje iz oblasti ahlaka, historije i bosanskog jezika. Pravo učešća imaju osobe svih uzrasta, iz Bosne i Hercegovine i dijaspore, a finalni test koji će sadržavati 90 pitanja bit će održan posljednjeg dana ramazana, odnosno 1. maja 2022. godine, 14.00 sati. Detljano upustvo dostupno ovdje.
ZUHD
(Autor Rifet Šahinović, profesor u Medresi "Reis Džemaludin Čaušević" u Cazinu)
Stepen zuhda se postiže na način što se dunjaluku ne pridaje nikakva važnost jer se ljubav prema Allahu, dž.š., postiže odricanjem ovog svijeta. Ovo je doslovno značenje zuhda koje treba na pravilan način razumjeti. Kad je neki čovjek došao Poslaniku, a.s., pitajući ga: „O Allahov Poslaniče, uputi me na djelo koje treba da uradim, pa da me zavoli Allah, a i ljudi da me zavole.“ Poslanik, a.s., rekao je: "Budi skroman u pogledu ovoga svijeta, Allah će te voljeti, budi skroman u odnosu na ono što posjeduju ljudi, ljudi će te zavoljeti.“
Allah podstiče Svoje robove da budu zahidi na dunjaluku: Reci: "Uživanje na ovom svijetu je kratko, a onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone, i nikome se od vas ni koliko trun jedan neće učiniti nepravda." (En-Nisa, 77.)
Kažu da je definicija zuhda sadržana u ajetu: "Da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da ne biste previše radovali onome što vam On dā..." (El-Hadid, 23.)
Pod zuhdom se podrazumijeva usmjeravanje ljudske pažnje ka Allahu, dž.š., i čišćenje srca od dunjaluka, jer on kod Allaha ne zavređuje ni koliko krilo komarca. Prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Da dunjaluk kod Allaha vrijedi koliko krilce komarca, ne bi nevjernika od njega nijednim napitkom vode napojio.“
Zuhd ne znači, kao što neki misle, bježanje od dunjaluka i potpuno odricanje, da bi tako zapali u zavisnost od drugih. Pravo značenje zuhda je u nastojanju da se dunjaluk izbaci iz srca i da se ne osvrće za njim; da se ne dopusti da dunjaluk uđe u srce. Na ovo ukazuju riječi Džejlanija: "Izbaci dunjaluk iz svoga srca, i stavi ga u svoju ruku ili svoj džep, pa ti onda dunjaluk neće naškoditi.“
Poslanik, a.s., i njegovi ashabi, r.a., bili su istinski zahidi.
Poslaniku, a.s., kada mu je davan dunjaluk i ključevi velikog bogatstva imetka, to mu je samo povećalo zuhd, suzdržljivost od dunjaluka. Ebu Bekr, r.a., podijelio je cio svoj imetak, pa mu je Poslanik a.s., rekao: "Šta si ostavio za svoju porodicu?“ On je odgovorio: "Ostavio sam Allaha i Njegova Poslanika.“ Poznat je slučaj Omera, r.a., sa njegovom ženom koja je štedjela da bi kupila halvu, on joj je rekao: "Odakle tebi novac za halvu?“ Ona je odgovorila: "Uštedjela sam.“ Omer, r.a., rekao je: "Vrati to u bejtu-l-mal jer da ti je bio taj novac potreban, ne bi ga mogla uštedjeti.“ Osman, r.a., poznat je po žrtvovanju i ustezanju od ovog svijeta. On sam je opremao po deset vojnika siromaha, na njih je trošio svoj imetak, ne vodeći računa o vrijednosti ovog troška, jer je mislio samo na zadovoljstvo Allahovo.
U sufizmu zuhd znači usmjeravanje pažnje ka Allahu, dž.š., i čišćenje srca od dunjaluka jer on kod Allaha ne vrijedi koliko krilce komarca. Ali isto tako, zuhd ne znači da sufija bježi od dunjaluka i da ga se odriče, te tako zavisi od drugog. Za istinskog sufiju značenje zuhda je u nastojanju da dunjaluk izbaci iz srca koje je prepuno ljubavi prema Allahu.
Sljedeće tri stvari čine od istinskog sufije pravog zahida:
- njihovo saznanje da je dunjaluk prolazna sjena i priviđenje - čovjek je samo putnik ka vječnoj kući;
- njihovo saznanje da iza dunjaluka postoji boravište mnogo vrednije od njega - to je Kuća Vječnosti;
- njihovo saznanje da im sustezanje od dunjaluka neće onemogućiti da se koriste bilo čime što im je dopušteno, niti će im pohlepa za njim donijeti ono što im nije dosuđeno.
Islamski zuhd i kršćanski asketizam
Kazali smo da duhovno stanje zahida u pogledu njegovih težnji njega čini ravnodušnim prema manifestacijama materijalnog postojanja. Ova ravnodušnost nije ograničena na srce, um i osjećaje i ne tiče se isključivo čovjekove savjesti, već se ispoljava i na praktičnoj ravni života u vidu jednostavnosti, zadovoljstva i uzdržljivosti od hedonističkih nagona i ljubavi prema raskoši. Zahidi su oni koji su u životu zadovoljni s minimalnim neophodnim materijalnim potrebama.
Međutim, kao što znamo, islam se suprotstavio monaštvu, smatrajući ga novotarijom kršćanskih svećenika i monaha. Božiji Poslanik, a.s., nedvosmisleno kazuje: "U islamu nema monaštva.” Jednom prilikom, kada je Poslanik, a.s., bio obaviješten da su neki od njegovih ashaba otišli u osamu odričući se svega i posvećujući sve svoje vrijeme ibadetu i namazu, veoma se razljutio. On im je rekao: "Ja sam vaš Poslanik, a nisam takav.” Na ovaj način Poslanik, a.s., učinio je da razumiju kako je islam vjera života i društva, a ne monaška vjera. Štaviše, svestrana i sveobuhvatna učenja islama u društvenoj, ekonomskoj i političkoj sferi temelje se na naklonosti prema životu, ne na odricanju od njega.
Pored toga, monaštvo i odricanje od života neuskladivi su sa islamskim svjetonazorom i njegovim optimističnim stanovištem o Univerzumu i stvaranju. Za razliku od nekih drugih filozofija i vjera islam ne gleda na svijet i život u društvu pesimistično. Sada se može postaviti drugo pitanje na sljedeći način: "Ostavljajući po strani činjenicu da su asketizam i monaštvo jednaki – a oba su neuskladiva sa islamskim duhom – na čemu se temelji filozofija zuhda? Povrh toga, zašto bi čovjek bio nagovaran na prakticiranje zuhda? Zašto bi čovjek, gledajući neograničene darove Gospodara i dobre životne stvari oko sebe, bio pozvan da bude ravnodušan prema ovom zadivljujućem toku, ne ukvasivši ni noge u njemu.“
Odgovor na ovo pitanje glasi da je islamski zuhd drugačiji od kršćanskog asketizma i monaštva. Asketizam je povlačenje od ljudi i društva i osamljivanje radi pojačane pobožnosti. Prema ovom shvatanju, život i djela Ovog svijeta odvojena su od djela Onog svijeta i jedan (svijet) drugom su suprotstavljeni. Čovjek nužno treba odabrati jedan ili drugi svijet: što znači odati se ibadetu Bogu, čime će ubrati plodove na Drugom svijetu, ili se opredijeliti za ovosvjetski život i okoristiti se njegovim trenutnim užicima. U skladu s tim, monaštvo je oprečno životu i društvenim odnosima te zahtijeva povlačenje od ljudi i negaciju odgovornosti i obaveza prema ljudima.
S druge strane, zuhd u islamu, iako zahtijeva jednostavan način života i temelji se na uzdržanosti od raskoši i ljubavi prema udobnostima i zadovoljstvima, djeluje u samom središtu života i društvenih odnosa, te je stoga društven. On nadahnuće svoje crpi iz cilja boljeg ispunjenja društvenih odgovornosti i obaveza.
Koncepcija zuhda u islamu ne vodi asketizmu zato što nigdje nije zacrtana oštra linija koja razdvaja Ovaj i Onaj svijet. S islamskog gledišta, Ovaj i Drugi svijet nerazdvojivi su i nisu tuđi jedan drugome. Djela ovoga i budućeg svijeta u uzajamnoj su vezi. Njihova je razlika u kvalitetu a nije suštinska. U skladu s tim, ono što je štetno za Drugi svijet na čovjekovu je štetu i na Ovom svijetu, a sve što je korisno za konačnuvrijednost života na Ovom svijetu također je korisno i za život u Sljedećem svijetu.
Islamski zuhd čvrsto je usađen u kontekst i tok života i življenju daje osoben kvalitet, naglašavajući određene vrijednosti u životu. Kao što je potvrđeno islamskim tekstovima, zuhd se u islamu temelji na trima suštinskim principima islamskog pogleda na svijet.
(Preporod.info)