Ramazanski kviz 2022: Zadovoljstvo u znanju

Uprava za vjerska pitanja Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini u saradnji sa Media centrom Islamske zajednice i ove godine organizira Ramazanski kviz "Vjera i domovina". Kviz će biti realiziaran na portalu Preporod.info, od 1.  do 30. aprila 2022. godine.

Tokom trajanja kviza na portalu Preporod.info i na zvaničnoj Facebook stranici ovog portala svakodnevno će u 14.00 sati biti objavljivano po jedno predavanje iz oblasti ahlaka, historije i bosanskog jezika. Pravo učešća imaju osobe svih uzrasta, iz Bosne i Hercegovine i dijaspore, a finalni test koji će sadržavati 90 pitanja bit će održan posljednjeg dana ramazana, odnosno 1. maja 2022. godine, 14.00 sati. Detljano upustvo dostupno ovdje.

ZADOVOLJSTVO U ZNANJU

(Autor Rifet Šahinović, profesor u Medresi "Reis Džemaludin Čaušević" u Cazinu)

Klasični autori govore da oni koji posjeduju znanje u tome pronalaze neizmjerno zadovoljstvo. Do zadovoljstva u znanju čovjek dolazi nakon dugog procesa učenja. Budući da znanje omogućava postizanje sreće na ovom i budućem svijetu, ono je samo po sebi najveće zadovoljstvo. Zato Kur'an preporučuje čovjeku da moli Allaha, dž.š., da mu omoguće da neprestance uzrasta u znanju (Taha, 115), da sve svoje zemaljske godine i trenutke posveti sticanju znanja.

Kako se često u klasičnim djelima navodi da onaj ko je osjetio zadovoljstvo u znanju, neće nikada pomisliti da zadovoljstvo potraži u nečemu drugom. Zadovoljstvo tragaoca za znanjem je nemjerljivo i neopisivo kao neuteživa žeđ za vodom. Тakvo duhovno stanje tragaoca za znanjem je vrlo često neshvatljivo za druge osobe. Odakle ono izvire?

Tragaoci za znanjem su inspirisani brojnim kur’anskim ajetima u kojima se spominje vjernikovo stanje kao zadovoljstvo. Posebno se govori o tome koliko je zadovoljstvo Gospodara svjetova zbog čovjekove potrage za znanjem, njegovog cjeloživotnog učenja i stečenog znanja.

Kur'an o zadovoljstvu

Mnoga mjesta u Kur'anu su posvećena zadovoljstvu, o vrstama ljudskog zadovoljstva. Tako Kur'an govori o duši smirenoj koja će biti pozvana da se vrati svome Gospodaru zadovoljna (radijeten) i sa zadovoljstvom primljena (merdijjeten) (El-Fedžr, 28.). Nadalje, u suri El-Lejl (17-21.) kaže se da će Gospodar Preuzvišeni biti zadovoljan sa bogobojaznim (ve lesevfe jerda) koji djele svoj imetak s ciljem da se pročiste.

U Kur’anu se navodi da je  Allah, dž.š., zadovoljan sa Ismailom, a.s. (Merjem, 56.)

Sljedbenici Poslanika a.s. su revnosni u dobru, tražeći Allahovu dobrotu i Njegovo zadovoljstvo. (El-Feth, 29.)

Kur'an govori o Božijem zadovoljstvu sa vjerničkim revnosnim trudom na Njegovom putu. Nakon spominjanja Dženneta obećanog vjernicima, i uživanja u njemu, u Kur’anu stoji da je zadovoljstvo najveće čovjekovo stanje uspjeha: „..A Allahovo zadovoljstvo od svega toga je veće...”  - ve ridvanun minellahi ekber. (Et-Tevbe, 72.)

Zadovoljstvo se definiše kao smirivanje duše uz nešto, i osjećanje rahatluka u tome. To je vidljivo u svim navedenim ajetima gdje se spominje riječ rida’- zadovoljstvo (mn. ridvan). Zato su klasični alimi običavali govoriti da onaj koji bude tražio zadovoljstvo, pa i u znanju, doista traži ogromnu stvar.

Svakako, istinski alim je zadovoljstvo pronašao i u kur’anskom  vrednovanju znanja:

„A Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.” (El-Mudžadele, 11.)

U Kur’anu možemo pročitati i sljedeće poređenje onih koji znaju i onih koji ne znaju, uz jasno izdvajanje onih koji su sposobni da razumiju i prime pouke: „Reci: ’Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Pouku primaju samo oni koji su razumom obdareni’.” (Ez-Zumer, 9.)

Vrijednosti znanja

Ljudsko znanje je vrijednost. Ako se znanje nađe kod siromaha rezltirat će njegovim zadovoljstvom. Ako se znanje nađe kod bogatog čovjeka učinit će ga darežljivim. Znanje vladara učinit će ga pravednikom, dok će vjernika učinit revnosnim i ustrajnim u vjerskim propisima. Ako se, pak, neznanje nađe kod siromaha, on će činit nezakonita djela kako bi došao do imetka (npr. putem krađe). Dalje učenjaci kažu da bogatstvo i neznanje rezultira rasipništvom, neznanje i vlast jednako je nepravdi, neznanje i vjera jednako je pretjerivanje u primjeni propisa.

Poslanik, a.s., je rekao da će Allah, dž.š., olakšati put ka Džennetu onome ko se zaputi putem traženja znanja. Ove Poslanikove riječi se vrlo često pojašnjavaju na taj način da meleki postavljaju svoja krila tragaocu za znanjem iz zadovoljstva prema njemu. Tragalac za znanjem osjeća veliko zadovoljstvo, jer za njega traže oprost stanovnici nebesa i Zemlje. Njegovo zadovoljstvo treba da bude radi Allahovog zadovoljstva, kako kaže Poslanik, a.s.: „Ko bude tragao za Allahovim zadovoljstvom, makar i rasrdio ljude, Allah će ga zaštiti od ljudskih nevolja. Onaj ko bude tragao za zadovoljstvom ljudi, srdeći Allaha, Allah će ga prepustiti ljudima.” (Tirmizi)

Snažna je kur’anska poruka za vjernika: „Allah njime (Kur'anom) pokazuje puteve koji vode spasu onima koji teže za zadovoljstvom… ”(El-Ma’ida, 16.); „Ali ima i ljudi koji bi drage volje dali sami sebe samo da bi stekli Allahovo zadovoljstvo…!” (El-Bekare, 207.)

Prvim ajetom se ukazuje da oni vjernici koji teže Božijem zadovoljstvu, bit će upućeni Putevima spasa (subules-selami). To su putevi duhovnog smiraja, rahatluka, unutarnjeg mira i ispunjenja jer su upravo pronašli takvo zadovoljstvo koje ih ispunjava. Kao takvi oni su sigurni od zla bilo koje vrste, bilo fizičkog, bilo duhovnog, jer su na Putevima spasa.

Drugi ajet ukazuje na one vjernike koji su spoznali suštinu Božijeg zadovoljstva - oni bi se odrekli svih svojih osobnih interesa ako bi to zahtijevalo usaglašenost sa Božijom voljom.

Gospodar svjetova nagovještava radosnu vijest o milosti i zadovoljstvu za sve one koji su vjernici, revnosni u svom vjerovanju. (Et-Tevbe, 21.)

Potreba za znanjem i zadovoljstvo u znanju su duhovne potrebe koje dovode čovjeka u posebno stanje (hal). Klasični islamski učenjaci su redovito kazivali o potrebi za znanjem i zadovoljstvu u znanju. Imam Dževzi je govorio da se prema znanju može osjetiti istinska fizička ljubav (išk). Ovo stoji u njegovom djelu „O ljubavi”, još u prvoj polovini četrnaestog stoljeća. Učenjaci ne mogu doći u kušnju da odustanu od svoje predanosti traganju za znanjem, čak i ako naporno učenje pogađa i njihovo zdravlje. Zato su ovi učenjaci smatrali da jedna od najvećih blagodati, podarenih čovjeku od strane Boga, jeste ta duhovna sklonost ka znanju. U jednom podužem kazivanju, El-Ensari u svome djelu „Mešariku envar el-kulub”, upravo govori o tome: „Duša voli predmete znanja od kojih je došla, bilo da su ti predmeti plemeniti ili niski. Međutim, što je dati predmet znanja plemenitiji, veće je zadovoljstvo prouzročeno njegovim znanjem u osobi koja ga je postigla. Niko nije posve lišen nekog zadovoljstva prouzročenog nekim znanjem. Dijete osjeća zadovoljstvo kroz upoznavanje različitih igara, sretno je ako ga nazivaju okretnim u tim igrama i opisuju kako nadmašuje prijatelje svojom vještinom. Duša osobe koja zna neki zanat uživa u shvatanju da samo ona to zna. Čak je i igrač šaha sretan zbog svoga znanja i uspjeha u igri. Zadovoljstvo koje mu šah daje odvraća ga od jela i pića. On pati ako ga nazovu slabim igračem. Isto tako, nalazimo da čovjek koji zna tajne vladanja nekim gradom, i zna kako upravljati njime kao niko drugi, uživa u svome znanju (ma’rifa), vladanju, i uvjetima koje treba da ispuni onaj ko će biti u stanju da vrši političku vlast. Štaviše, pretpostavljajući da poznaje tajne koje mu omogućavaju da vlada cijelom zemljom, zadovoljstvo koje mu daje osjećaj sposobnosti za tu zadaću, i da je dobar za nju, ne može se usporediti ni s jednim drugim zadovoljstvom. A koliko li veliko onda mora biti zadovoljstvo čovjeka koji spoznaje (’- r -f) Boga…!”

Cijela povijest znanja u islamu ukazuje da je bilo tako. Veliko muslimansko uvažavanja znanja, a pri tome i zadovoljstva na putu sticanja znanja, je posebno izraženo kroz često navođenje Poslanikovog, a.s., hadisa  koji pokazuje prednost za čovjeka koji je sa znanjem (alim), naspram pobožnog štovatelja koji izvršava sve vjerske dužnosti (abid). Poslanik, a.s., je govorio da je prednost učenjaka nad pobožnjakom kao prednost Mjeseca nad ostalim zvijezdama; učenjaci su nasljednici vjerovjesnika, a vjerovjesnici nisu u nasljedstvo ostvarili ni dinare ni dirheme, već su ostavili znanje;  ko ga uzme - uzeo je vrijednu i veliku stvar. Jedan od predznaka Sudnjega dana jeste to da će biti podignuto znanje, a proširit će se neznanje. Ove izreke Poslanika, a.s., nalazimo u gotovo svim hadiskim zbirkama.

Ciljevi vjere

Kada je riječ o čovjekovom zadovoljstvu, navest ćemo još jedno promišljanja. Vjera ima najmanje tri cilja koji se ostvaruju u životu vjernika. 

Početni cilj jeste da čovjek izvrši propise koje nalaže vjera. Nerijetko, na ovom stepenu ima tragova običajnosti (svi su klanjali pa i mi klanjamo). Vrlo rijetko na ovom stepenu se osjeća zadovoljstvo.

Srednji cilj - vjernik želi ostvariti zdrav i kvalitetan život. Naprimjer, sasvim je jasna razlika između moralnog i nemoralnog načina života. Riječ je o kvaliteti života. Na ovom stepenu  je prisutno zadovoljstvo. Zaista, iskreni vjernik osjeća posebno zadovoljstvo u revnosnom izvršavanju vjerskih propisa. Zatim, tragaoci za znanjem posjeduju zadovoljstvo, jer znaju napraviti distinkciju između znanja i neznanja, prolaznog i vječnog, bitnog i nebitnog... To je taj užitak vjere, ali i korist, pa ako hoćete i korist u materijalnom smislu kojeg pruža vjera. Vrlo ilustrativan primjer u tom smislu je: I onaj koji vjeruje, i onaj koji ne vjeruje, uživa među svojom djecom, ali vjernik ima još jedno zadovoljstvo: „Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela, priključit ćemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti - svaki čovjek je odgovoran za ono što sâm čini.”(Et-Tur, 21.) I onaj koji vjeruje i onaj koji ne vjeruje osjeća zadovoljstvo samim gledanjem svoje djece. Ali, vjera pruža poseban užitak i korist  - Kur'an govori da će djeca vjernika biti sa njina na budućem svijetu.

Krajnji cilj vjere jeste postići zadovoljstvo Allaha, dž.š. To je poseban vid vjerničkog života. Naprimjer, u borbi trpe svi. Svi imaju ciljeve kao što su: pravda, pravičnost, mir… Opet, neki misle da njihovim umiranjem umire sve. Oni pored nabrojanih općih vrijednosti teže i za vlastitim koristima. Međutim, vjernik ima dodatni užitak - zadovoljstvo Allaha dž.š. I vjernik  se bori za opće vrijednosti (npr. pravda, sloboda, jednakost...), ali sve radi postizanja Božijeg zadovoljstva. Ustvari, vjernik sve radi za vječnost. Želi zadovoljiti hator Božiji, a ne ljudski, kako to Kur'an naglašava: „Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? - A Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se povratiti.” (El-Bekare, 245.)

Samo onaj koji je spreman žrtvovati svoj život na Božijem putu, čineći sve za taj put, nudi Allahu obilati zajam. A Allah bogato vraća, uz višestruko uvećanje. Zasigurno, zadovoljstvo je dio tog uvećanja.

Tragaoci za znanjem su svjesni vlastitih ciljeva vjere. Eto zašto mnogi ne razumiju one koji su danonoćno nadneseni nad kitabima. Njihovo zadovoljstvo u znanju ostavlja ih budnim dok drugi spavaju; oni čitaju i pišu dok drugi trče za dunjalukom; oni razmišljaju dok drugi odmaraju...

Čestiti ljudi imaju svoju najveću nagradu u zadovoljstvu (ridvan) Božijem (Et-Tevbe, 72.), a zli ljudi zaradit će Božije nezadovoljstvo i otuđenje (sahtun): „Zar se onaj koji je Allahovu naklonost  zaslužio može porediti s onim koji je Allahovu srdžbu navukao i čije će prebivalište biti Džehennem? - A užasno je to boravište!” (Ali Imran, 162.)

Stoga, vjernik je u cjeloživotnoj potrazi za znanjem; uči i trudi se da na taj način pridobije milost u zadovoljstvu Božijem.

(Preporod.info)