Ramazanski kviz 2022: Skender Kulenović "Ponornica“

Uprava za vjerska pitanja Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini u saradnji sa Media centrom Islamske zajednice i ove godine organizira Ramazanski kviz "Vjera i domovina". Kviz će biti realiziaran na portalu Preporod.info, od 1.  do 30. aprila 2022. godine.

Tokom trajanja kviza na portalu Preporod.info i na zvaničnoj Facebook stranici ovog portala svakodnevno će u 14.00 sati biti objavljivano po jedno predavanje iz oblasti ahlaka, historije i bosanskog jezika. Pravo učešća imaju osobe svih uzrasta, iz Bosne i Hercegovine i dijaspore, a finalni test koji će sadržavati 90 pitanja bit će održan posljednjeg dana ramazana, odnosno 1. maja 2022. godine, 14.00 sati. Detljano upustvo dostupno ovdje.

SKENDER KULENOVIĆ „PONORNICA“

(Autor je Nermin Šušić, profesor u Elči Ibrahim-pašinoj medresi u Travniku)

Skender Kulenović, rođen je 1910. godine u Bosanskom Petrovcu. U mjestu rođenja završio je osnovnu školu a nakon naglog osiromašenja (sprovođenje agrarne reforme) preselio se u mjesto majčinog rođenja - Travnik. Kao vanjski učenik pohađa jezuitsku gimnaziju. U trećem razredu gimnazije javio se prvim radovima (soneti "Ocvale primule"). Od 1930. godine studira pravo na zagrebačkom sveučilištu a od 1933. godine član je SKOJ-a a 1935. KPJ. Sarađuje u brojnim listovima i časopisima, a 1937. godine sa Hasanom Kikićem i Safetom Krupićem pokreće u Zagrebu bošnjački časopis "Putokaz".

U Prvi partizanski odred Bosanske krajine stupa 1941. godine. Član AVNOJ-a i ZAVNOBIH-a, Kulenović u ratu piše poeme, uređuje listove "Krajiški partizan", "Bosanski udarnik", "Glas", "Oslobođenje". Od 1945. do 1947. obavlja dužnost direktora drame Narodnog pozorišta u Sarajevu, uređuje "Novo doba", "Pregled", "Književne novine" i "Nova misao". Od 1950. do 1953. sekretar Narodne skupštine FNRJ, a poslije zabrane "Nove misli" kažnjen i postavljen za korektora u "Borbi". U Mostar prelazi 1955. na mjesto dramaturga Narodnog pozorišta, jedno vrijeme urednik je u beogradskoj "Prosveti".

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, između ostalih "Dvadesetsedmojulske nagrade SRBiH" (1971); nagrade "AVNOJ-a" (1972); Bio je član ANUBiH i JAZU.

Umro je 1978. godine u Beogradu.

Kulenovićev roman "Ponornica" pisan je istodobno u obliku porodične hronike i ispovijesti kojom nosilac naracije Muhamed, pokušava da se liši svega ranjivog u sebi i kroz naslage vremena dopre do slika i zbivanja iz mladosti kako bi još jednom razmotrio njihovu moralnu sadržinu i ispitao etičku dimenziju svojih mladalačkih odluka.

Kulenović je hroničarsko pričanje o događajima pretvorio u romaneskno analitičko predočavanje historijskih i društvenih procesa, onog sloma patrijarhalne kulture i zajednice, te begovske klase nakon što je potkraj 19. stoljeća austrougarska smijenila tursku vlast u Bosni. Međutim, ovo predočavanje historije kroz sjećanje i samoispitivanje pretvara se i u ispovijedanje o prostornosti ljudske duše. Prelaskom sa pričanja na analitičko predočavanje zbilje, a onda i na ispovijedanje kao osnovni narativni oblik, Kulenović je, zapravo, načinio pomak iz hroničarskog i tradicionalnog historijskog u modernistički novohistorijski roman.

Muhamed u tmini prošlosti, preciznije rečeno, u onom zaustavljenom, bosanskom, mladićkom vremenu, pokušava pronaći odgovore za vlastitu pasivnost u odnosu na zbivanja koja su zahtijevala akciju i aktivno, moguće presudno, učešće u tragičnom spletu historijskih okolnosti što su poput povodnja zahvatila njegovu, patrijarhalnu begovsku porodicu iz osnova mijenjajući i oblik i sadržinu njenog života.

Starac Muhamed nije, dakle, nepopustljiv sudac, koji iz neke transcedentalne perspektive motri sebe bivšeg i nestalu patrijarhalnu zajednicu prosuđujući svoje postupke i zbivanja u zajednici. On je daleko više obilježen saznanjem o relativizmu ljudskih moći i nužnosti rasula kolektivne norme patrijarhalne zajednice, koja se mora raspasti ne samo pred nalogom sila historije, sila izvana, nego i pred nalogom individualnih nastojanja, principa, zahtjeva i očekivanja, dakle, sila iznutra.

Prelazak iz hronike u roman, odnosno lebdenje između romaneskne fikcionalnosti i hroničarske pouzdanosti i dokumentarnosti temeljna je karakteristika Kulenovićevog romana, koji će romaneskne konvencije dovesti u pitanje i dramskim postupcima izgradnje priče. 

U tom pogledu "Ponornica" se u izjednačavanju estetskog i egzistencijalnog približava nizu Kulenovićevih soneta, ali i Selimovićevom Dervišu i smrti.

Otud u "Ponornici", u raspadu patrijarhalne porodice i kulturnog modela u cjelini, sile izvana sadejstvuju sa silama iznutra, spoljnji historijski procesi pounutruju se postajući osobenom sudbinskom nužnošću, a smjena jednog okupatorskog carstva drugim, turskog austrougarskim, s korijenitom promjenom ukupnog društvenog poretka pokazuje se kao smjena jedne vrste identiteta drugom, kako ukupne zajednice tako i svakog pojedinca u njoj. U toj dimenziji romana Kulenović pričanje nadgrađuje sociološkom, etičkom, pa i ideološkom, ali ponad svega egzistencijalnom analizom učinaka historije na kolektivnu i pojedinačnu sudbinu, što znači da se prozni diskurs obogaćuje drugim, reklo bi se u tradicionalnom smislu vanknjiževnim, tipovima iskaza.

U "Ponornici" su stoga postupci pričanja i ispovijedanja nadopunjeni ne samo kulturološkom i historijskom analizom nego i esejističkim diskursom. To ovom romanu daje i karakter svojevrsne naučne studije, pokušaj da se historiografija kao ideološka struktura priče pobjednika potkopa i redefinira kroz egzistencijalnu dramu učesnika koji neposredno trpe učinke historijskog zla. Tradicionalno povjerenje u historiju Kulenović, kao i niz drugih bošnjačkih, bosanskih i južnoslovenskih romansijera, zamjenjuje, potpuno u skladu sa modernističkom poetičkom matricom, spoznajom čovjekovog poraza od historije i u historiji, unutar koje trijumfuju represivni mehanizmi sistema, tortura nad pojedincem i zlo bezumne, totalitarne vlasti.

"Ponornica" je, u prvom nivou čitanja, izjednačena sa onim davnim, potisnutim vremenom Muhamedove bosanske mladosti koje je poniralo kroz automatizirani životni tok da bi poput izvora ponornice izbilo na kraju života, u staračkom predsmrtnom svođenju računa sa samim sobom. Ali, metafora ponornice jeste i korelativ svijesti kolektiva, zajednice što nestaje u vremenu i ponovno se javlja iznova u nekom drugom dobu i obliku sa sličnim i identičnim sadržinama. Također, ponornica je i metafora historije, pa je u skladu s tom metaforom Kulenovićeva vizija historije data u značenjskom opsegu složenog procesa međuzavisnosti stvaranja i razaranja.

Dok je tradicionalni roman istraživao konkretne historijske procese i čovjekovu poziciju u njima, Kulenovićeva "Ponornica", kao i ukupan modernistički novohistorijski roman na podlozi konkretnih historijskih zbivanja istražuje smisao logosa historije.

(Preporod.info)