Ramazanski kviz 2022: Crkva bosanska

Uprava za vjerska pitanja Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini u saradnji sa Media centrom Islamske zajednice i ove godine organizira Ramazanski kviz "Vjera i domovina". Kviz će biti realiziaran na portalu Preporod.info, od 1.  do 30. aprila 2022. godine.

Tokom trajanja kviza na portalu Preporod.info i na zvaničnoj Facebook stranici ovog portala svakodnevno će u 14.00 sati biti objavljivano po jedno predavanje iz oblasti ahlaka, historije i bosanskog jezika. Pravo učešća imaju osobe svih uzrasta, iz Bosne i Hercegovine i dijaspore, a finalni test koji će sadržavati 90 pitanja bit će održan posljednjeg dana ramazana, odnosno 1. maja 2022. godine, 14.00 sati. Detljano upustvo dostupno ovdje.

CRKVA BOSANSKA 

(Autor je Emir Uunalić, profesor u Medresi "Osman-ef. Redžović" u Visokom)

Crkva bosanska je bila autohtona crkva u Bosni koja je postojala tokom srednjeg vijeka. Bosna je od samog početka srednjeg vijeka bila posebna etnička, kulturna i politička cjelina.

Ona je imala vlastiti kulturno-politički razvoj koji je doveo do stvaranja niza posebnosti, kako u sferi duhovnosti (domaća bogumilska vjera), tako i u kulturi (stećci, vlastitio pismo bosančica i dr.), politici (domaća vladarska dinastija banova i kraljeva, razvijena i jaka država), te niz drugih tipičnih bosanskih karakteristika koje su poznate širom svijeta.

Crkva bosanska bila je heretička, kako sa stajališta Rimokatoličke crkve, tako i sa stajališta Pravoslavne crkve, a njene vjernike različiti izvori nazivaju patarenima, bogumilima, babunima, manihejcima, katarima i kutugerima.

S druge strane, oni sami nazivaju se krstjani i krstjanke.

Prvu vijest o postojanju heretičke crkve u Bosni poslao je 1199. godine zetski knez Vukan, stariji sin srpskog vladara Stefana Nemanje , koji je obavijestio papu Inoćentija III da se ”… u zemlji Bosni razvija hereza ne malih razmjera i to u tolikoj mjeri da je i sam ban Kulin, pošto je sa svojom ženom i svojom sestrom… i sa više svojih srodnika bio zaveden, preveo u onu herezu više od deset hiljada kršćana”.

U tom pismu se još obrazlaže opasnost od heretika i njihovog učenja koje se toliko raširilo u Bosni, da je predstavljalo ozbiljnu opasnost po interese Rimske katoličke crkve. Rimski papa Inoćentije III, energični predvodnik borbe protiv heretičkog učenja i osnivač Inkvizicije, odmah reagira pismom svom vazalu, ugarskom kralju Emeriku, tražeći od njega vojnu intervenciju u Bosni - to je početak duge političke saradnje Rimske crkve i Ugarskog kraljevstva, saradnje između križa i mača, i duhovno –političkog potčinjavanja Bosne papskoj hegemoniji.

 Unutrašnja organizacija 

Nasuprot tradicionalnoj crkvenoj i vjerskoj hijerarhiji, Crkva bosanska je priznavala samo dvije kategorije vjernika: prečišćene izabranike i obične vjernike.

Na čelu je stajao "episkup Crkve bosanske", kako se on sam potpisivao, obično nazivan "djed". Za njim su dolazili "gosti", a niži stepen u hijerarhiji imali su "starci". Gosti i starci nazivani su zajedničkim imenom "strojnici". Žene, koje su primale obaveze, da će se strogo pridržavati svih propisa njihova reda, nazivane su "krstjanice".

Djed ili episkop bio je najviši starješina Crkve bosanske. Najvjerovatnije da nije imao stalno prebivalište što je i logično s obzirom da je Crkva nerijetko morala da prikriva svoje djelovanje. Pominje da je djed okružen uglednim starješinama Crkve, zajedno sa banom i njegovom vlastelom nalazio se u Moštrama kod Visokog. Druga povremena prebivališta nam nisu poznata.

Dužnost strojnika Crkve bosanske tj. staraca i gosta je prije svega da budu učitelji i širitelji vjere, da aktivno propovjedaju evanđelje i daju kompetentno tumačenje u skladu sa dualističkom doktrinom.

Bosanski su krstjani učili da postoje dva osnovna principa: princip dobra i princip zla: dva su najviša bića, jedno dobro, koje je bilo začetnik svega nevidljivog i duhovnog, a drugo zlo, koje je tvorac svega vidljivog i tjelesnog. Nažalost, o učenju Crkve bosanske ostalo je vrlo malo zapisa, jer su takvi tekstovi spaljivani kao “knjige nečastive”, te se većina onog što danas znamo o tom učenju zasniva na osudama latinskih inkvizitora.

(Preporod.info)