Ramazanski kviz 2022: Zloupotreba znanja

Uprava za vjerska pitanja Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini u saradnji sa Media centrom Islamske zajednice i ove godine organizira Ramazanski kviz "Vjera i domovina". Kviz će biti realiziaran na portalu Preporod.info, od 1.  do 30. aprila 2022. godine.

Tokom trajanja kviza na portalu Preporod.info i na zvaničnoj Facebook stranici ovog portala svakodnevno će u 14.00 sati biti objavljivano po jedno predavanje iz oblasti ahlaka, historije i bosanskog jezika. Pravo učešća imaju osobe svih uzrasta, iz Bosne i Hercegovine i dijaspore, a finalni test koji će sadržavati 90 pitanja bit će održan posljednjeg dana ramazana, odnosno 1. maja 2022. godine, 14.00 sati. Detljano upustvo dostupno ovdje.

ZLOUPOTREBA ZNANJA

(Autor Rifet Šahinović, profesor u Medresi "Reis Džemaluddin Čaušević" u Cazinu)

Klasični alimi su govorili o zloupotrebi znanja koju čine učeni ljudi u želji za prestižom i ostvarivanjem finansijske dobiti na osnovu učenjačkog priznanja.

Navodi se da se sufija Zun- Nun el-Misri žalio: "Bilo je vrijeme kada je učenjak (min ahl al-’ilm) zbog svoga znanja stekao povećanu mržnju prema ovom svijetu i postao spremniji da ga se odrekne. Danas znanje u ljude uveliko usađuje povećanu ljubav za ovim svijetom i ovozemaljskim užitkom, stoga oni teže postići materijalni boljitak. Bilo je vrijeme kada je čovjek trošio svoju imovinu na stjecanje znanja. Danas on stječe imovinu preko svoga znanja“.

Ovaj sufija govori i o vremenu kada se mogao posmatrati čovjek koji posjeduje znanje (sahib al-’ilm) i kako raste u svakom pogledu. Od intelektualnog napretka moguće je izvući jedino korist. Najvažnija korist za čovjeka bi trebala biti da se oplemeni znanjem. Nažalost, danas mnogi ljudi od znanja rastu jedino u pokvarenosti.

Zle tendencije - vezane za znanje kao produkt modernih vremena - bile su nepoznate u davnim vremenima, ali ono što je posrijedi u gornjim navodima, jeste potreba stalnog ukazivanja da znanje treba biti u ime Dragoga Boga i radi zadobivanja Njegovoga zadovoljstva. Ako se ispune ti uslovi, znanje je mnogo vrijedniji posjed nego bilo koje materijalno dobro. Kada u klasičnim djelima čitamo o prijezirima bogatstva, vlasti, trgovačkog poslovanja… trebamo stalno imati na umu da se radi o postavljanju prioriteta; za istinskog alima vrijedi pravilo - ako čovjek ima znanje, on ima sve. Na taj način trebamo čitati relacije: učenjak - vlast, učenjak – bogataš, vjernik – dunjaluk, itd. One su vrlo često „prenaglašene“ kod klasične uleme.

Još je davno Platon pisao zašto mudri odlaze na vrata bogatih, a bogati ne idu na vrata učenih: „Zato što učeni znaju vrijednost novca, dok bogati ne znaju odliku znanja.”

Isto tako su Sokratu iznosili stanje u kojem se nalaze učeni u njegovom vremenu - da mudri sjede ili čak spavaju na vratima bogatih, što jasno pokazuje superiornost bogatstva nad mudrošću. Svi filozofi su odbacivali, prosto se gnušali nad ovim stanjima ljudskog duha; rekli bismo - na sceni je zloupotreba znanja. U muslimanskoj tradiciji ova dihotomija je savladana moralizirajućim zaključcima u korist znanja. Trag klasičnih djela koja su muslimani čitali i intelektualna klima oko njih, učinili su muslimane potpuno svjesnim važnosti znanja. Tako u klasičnim djelima muslimanske učenosti srećemo vrlo važne moralne  savjete:

"Tvoje znanje ne može biti oduzeto od tebe, ali tvoje bogatstvo može, i često jeste." (Isfahani, Muhadarat) "Znanje je nepresušno bogatstvo; može se potrošiti bez ikakvog umanjenja. Nasuprot tome, ono se povećava trošenjem; nešto što sigurno nije tačno za materijalna dobra.” (Miskvejh, Tezhib)

"Znanje daje zaštitu, dok imovina zahtijeva zaštitu; ono kontrolira dok je imovina nešto što je kontrolirano.” (Maverdi, Edeb)

"Najbolja vlast traži društvo učenih, najgora ulema žudi za skutima vlasti" ( Nizamu-l mulk).

Čovjek kojem je ”podareno” znanje, ne treba žudjeti za novcem - kojeg je i malo dovoljno. Ipak, nalazimo ljude od znanja kako se mnogo brinu da ne izgube novac. Teško je današnjem čovjeku posvijestiti činjenicu da je znanje upravo ona vrijednost koja kontrolira ili bi, pak, trebala kontrolirati čovjeka u svijetu. Bogatstvo je stalno kontrolirano na ovom svijetu. Na tragu toga su klasični alimi navodili primjere poput onoga da ne možeš vidjeti da je onome ko posjeduje znanje - opljačkano znanje, i da je ostavljen bez njega. Nasuprot tome, mnogima je novac ukraden ili konsfikovan i oni ostaju bespomoćni i siromašni.

Može li se znanjem steći politički prestiž i podrška i kakav je odnos učenjaka prema vladarima? Takvih zapitanosti je mnogo u klasičnim djelima. Ispisane su brojne stranice koje pokazuju dominaciju učenjaka nad kraljevima.

Tako se za fakiha Evzaiju vezuje da je rekao: „Bog ništa ne mrzi više od učenjaka koji posjećuje vladara.” Ova opreznost je podstrek na bojaznost; da se ne zloupotrijebi vrijednost darivanja znanja čovjeku. Od znanja čovjek može imati najveću korist.

Mistici su smatrali da je svaka vlast uprljana novcem, a svaki kontakt s političkom moći poniženje. Mnogi su djelovali sa ovim uvjerenjem koje se podudaralo sa skoro istim važnim uvjerenjem da su potraga za znanjem i širenje znanja važne tačke individualnog duhovnog uspona.

Kako današnji čovjek zloupotrebljava znanje?

Sva složenost ovog pitanja je sasvim razvidna na primjeru odnosa čovjeka prema prirodi. Čovjek je izgubio  iz vida da je priroda Božije stvorenje poput njega samoga. Zaboravlja on da priroda ima svog Stvoritelja. Nehajan je prema činjenici da mu je ovaj svijet dat kao dar, a ne kao apsolutno vlasništvo. Zapravo, kada god je došlo do ljudskog distanciranja od religije i moralnih vrijednosti, ušlo se u vrijeme bezobzirnog djelovanja u prirodi bez ikakvih moralnih vrijednosti i obzirnosti. Na prirodu se više ne gleda kao na nešto što je sveto i ispunjeno duhovnošću. Eto kako je čovjek u modernom vremenu baš svojim znanjem prirodu sveo isključivo na svakodnevnu običnu stvarnost. Samo zloupotrebom znanja čovjek preuzima moć nad drugima, a tako i nad prirodom.  Tako je promijenjen čovjekov odnos prema prirodi iz kontemplativnog u pragmatični:

"Nije nas više tako zanimalo pitanje kakva je priroda, nego smo radije pitali što se s njom može učiniti. Prirodna se znanost pretvorila u tehniku. Svaki napredak znanja bio je povezan s pitanjem: koje bi se praktične koristi mogle izvući iz tog znanja. To nije vrijedilo samo za fiziku; i u hemiji i biologiji postojala je u biti jednaka tendencija, a uspjeh novih metoda u medicini ili gospodarstvu presudno je doprinio proširenju novog stava.” (Werner Heisenberg, Fizika i filozofija).

Koje su posljedice?

Čovjek je svojim bezosjećajnim i bezobzirnim djelovanjem, te uništavanjem šuma izazvao snažne promjene u biosferi. Izgradnjom i prekomjernim širenjem mnogih gradskih i industrijskih zona te povećanjem saobraćaja izazvao je  promjene i u hidrosferi i atmosferi. Mnogobrojne su posljedice ekološke krize: uništenje i nestanak hiljada bioloških vrsta, urbaniziranje i prenapučenost, globalno zagrijavanje, ozonske rupe, uništavanje šuma, zagađivanje zemlje, vode i zraka, oskudica u pitkoj vodi, rizične tehnologije, radioaktivna kontaminacija, ugljični dioksid i tako dalje. Moderni čovjek pati od ponosa i oholosti, bez poniznosti i saosjećanja prema prirodi. Pa zar taj čovjek nije ponikao iz zemlje -  Zemlja mu pruža plodove hrane, ona mu dozvoljava da nogama hodi njenim prostranstvima, a on bezobzirno gazi njenim tlom ostavljaujući pustoš za sobom.

Zato S.H. Nasr govori o ekološkoj krizi kao posljedici zloupotrebe znanja. Profesor Nasr je sjajno kazao u svojim intervjuima da kada bi Zapadnjak gledao na stablo u šumi kao određenu svetost onim osjećajem poštovanja koje stalno izaziva divljenje ljepotama prirode (i strahopoštovanje kako bi kazao R. Otto) sigurno šume ne bi ostale bez stabala danas. Kada bi kršćanin gledao na stablo kao što gleda na križ u crkvi, ili kada bi musliman vidio stablo kao Božiju objavu koja šuti, samo tada priroda zasigurno ne bi bila ugrožena od čovjeka koji se hvališe svojim znanjem.

Iz loših misli i namjera proizilazi i njihova realizacija u djelima koja ni za koga nisu dobra. Često se znanje ne iskorištava na adekvatan način. Veliki naučnici su upravo putem zloupotrebe znanja sproveli u djelo najveća zla na svijetu. Ratovi i razaranja kao posljedice čovjekovog nemilosrdnog djelovanja u svijetu podrazumijevaju zloupotrebu znanja. Neizvjesnost i nesigurnost na Zemlji ( nepoznate bolesti, prirodne nepogode…), složenost političko-ekonomskih odnosa u svijetu, kontaminirajući haos ( sve na dohvat ruke i sve više nesigurnosti) i kontradikcija ( iako se danas znanje povećava velikom brzinom u svim poljima, čovjek postaje sve veća neznalica, naprimjer, oskudno je znanje današnjeg čovjeka o drugim kulturama, a otuda je ksenofobija pokzatelj dubokog neznanja), samo su neke posljedice zloupotrebe znanja. Ali, sve krize pružaju čovjeku priliku da se okrene sebi, svome istinskom biću kako bi došao do spoznaje: „ Čovjek je zapanjen nedaćama ovoga svijeta, a da mu ne padne na pamet da su to djela milosti, jer poput smrti trgaju veo zemaljske iluzije i tako dopuštaju čovjeku da umre prije smrti i time pobijedi smrt.“ ( F. Schuon, Svjetlo nad drevnim svjetovima )

Na kraju, vratimo se kur'anskoj aluziji na postojanje određene kategorije ljudi: „Kada bi oni bilo kakav udio u vlasti imali, ljudima ne bi ništa dali.” ( En-Nisa, 53).  U ajetu se kaže da ne bi dali drugima ništa - nekiren. Jedno od značenja ove kur'anske riječi je udubina na košpici hurme. Komentatori Kur'ana vele da kur'anska riječ nekiiren simbolički upućuje da neki ljudi, kada se domognu vlasti, drugima ne dozvoljavaju ni najmanji djelić ( ni koliko je neznatna udubina na košpici hurme) onoga što im pripada po svim zakonima.

Po svemu sudeći, učenjak treba dobro razmisliti prije nego što ode „vladaru na noge”. Treba biti svjestan šta može da očekuje od vladara i kakav će najvjerovatnije biti ishod toga susreta.

(Preporod.info)