Zapis i uspomena na život Abdurrahmana Bushnaqa
Nakon nekoliko dana pakiranja i priprema za odlazak, konačno su bili spremni. Mjesto u koje su došli prije nekoliko godina postalo je njihov dom i znali su da će im nedostajati voćnjaci, blizina mora i hrana koju su sami privredili na poljima, ali otac Alija je dobio bolji posao i porodica se selila u glavni grad pokrajine.
Kada su napuštali Kajseriju (Cezareju), plakali su, ali ujedno su se nadali boljoj budućnosti, pogotovo za djecu. Mali dječak koji je zbog svoje inteligentnosti privukao pažnju učiteljica u školi, tiho je sjedio u naručju mame Ajne i gledao kako je kuća u kojoj je odrastao postajala sve manja, ali dijete u onom trenutku nije znalo da će u svom životu postići nekoliko impresivnih ciljeva.
Abdurrahman Hadžialić je rođen 1913. godine u palestinskom mjestu Kajserija, gdje je krajem 19. stoljeća došla veća grupa Bošnjaka iz istočne Hercegovine. Dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu i posljedičnom okupacijom, mnoge su se porodice iz Stoca, Trebinja, Bileće i Nevesinja preselile u Tursku odakle su ih vlasti u skladu s demografskom politikom popunjavanja praznijih područja preusmjerile u Palestinu.
Svojim dolaskom odmah su se hvatali posla i iz skoro zapuštenog mjesta su svojim valjanim rukama napravili atmosferu živog naselja koje se bavilo prvenstveno poljoprivredom i ribarstvom, dok su navečer zijaretili jedan drugog i na sijelima pričali o domovini. Zbog lakše identifikacije u tuđini i same povezanosti, doseljenici su uzeli zajedničko prezime Bushnaq kao što su ih zvali Arapi. Abdurrahmanova porodica se kasnije preselila u Jerusalem gdje su kupili veću kuću s baštom i voćnjakom koji ih je podsjećao na Kajseriju. Dječak je impresionirao učitelje i u Kudsu, pa su ga poslali kao talentovanog studenta u Bejrut gdje su ga 1930. godine upisali u uglednu školu American University. Tamo je ostao tri godine i s odličnim ocjenama uspio se 2. novembra 1934. godine upisati na univerzitet Cambridge (Jesus College).
Život u Engleskoj bio je šok za mladog momka, ali brzo se prilagodio novoj sredini. Upisao je brojne dodatne aktivnosti, tako da je pored studija literature veslao u školskom klubu (u čamcu je imao poziciju broj 4), puno je čitao, a ujedno je upoznavao prijatelje iz brojnih zemalja. Abdurrahman Bushnaq je 22. juna 1937. uspješno diplomirao na Cambridgeu i u historiju je ušao kao prvi Bošnjak koji je završio školovanje na elitnom univerzitetu. Odmah poslije diplome se vratio u Jerusalem, a porodica se obradovala njegovom povratku. Tu je dobio posao kao učitelj i zamjenik direktora škole Arab College. Upravo zbog njegovog iskustva iz Engleske i širokih pogleda, škola je imala mnoge inovativne aktivnosti, pogotovo sportske, koje su bile primjer i drugim obrazovnim institucijama u gradu. Abdurrahman je paralelno radio i kao dopisnik britanskog BBC-ja za arapsku sekciju. Ubrzo je upoznao djevojku Elsu iz njemačke kolonije u Jerusalemu i kasnije su se vjenčali. Dobili su dvije kćerke, Ineu (prema njegovoj majci Ajni) i Renatu. Život u Jerusalemu je bio prije Drugog svjetskog rata napet, ali još uvijek dovoljno udoban, dok je porodica vikende koristila prvenstveno za kraće izlete van grada. To međutim nije zaustavilo znatiželjnog Abdurrahmana u smislu obrazovanja: 20. oktobra 1944. je uspješno i magistrirao.
Događaji u 1948. godini i rat prilikom proglašenja države Izrael, Abdurrahmanovu porodicu su primorali da ode u izbjeglištvo. Preko noći su izgubili sve nekretnine i stvari u njima (njihova lijepa vila je kasnije postala obdanište u sklopu izraelskog ministarstva za obrazovanje) i kad su došli u Jordan, kupili su sebi svojom ušteđevinom kuću u Ammanu, a njihov život se u narednim godinama odvijao na liniji Jordan – Engleska. Abdurrahman je svojim iskustvima upao u oči uglednih ljudi i dobio je posao u banci The Arab Bank koja mu je ponudila poziciju mentora i savjetnika generalnog direktora s ciljem da pomogne u širenju banke u drugim zemljama i da ubrza proces automatizacije. Energično je radio na proširenju mreže (The Arab Bank ima danas preko 600 poslovnih jedinica na pet kontinenta) i zbog uspješnog rada dobio je novu unikatnu ponudu. Naime, kada se jordanska vlada 1962. godine odlučila ustanoviti Jordanski univerzitet na elitnoj lokaciji, upravo je Abdurrahman dobio čast biti član organizacijskog odbora. Bio je jedan ključnih aktera u izgradnji projekta koji je na početku imao nemali broj izazova. Početni koraci su bili teški, međutim Jordanski univerzitet ima danas skoro 47.000 studenata na 20 fakulteta. Organizacijske sposobnosti Abdurrahmana Bushnaqa su bile veoma bitne prilikom razvoja univeziteta i jednom kada je djelovanje ustanove bilo stabilno, on se je ponovo posvetio svom radu u ulozi mentora.
Doček penzije nije usporio njegov životni ritam i ostao je aktivan do kraja. Kada je preselio na ahiret, nije mi uspjelo saznati, ali sam našao podatak da je još 1995. godine imao intervju s jordanskim novinarom. Ukopan je u Ammanu, dok njegova kćerka Inea danas živi u New Yorku kao pisac i prevodilac. Među ostalim je uredila zbirku s naslovom Arapske ljudske pripovjetke (Arab Folktales).
Abdurrahman Bushnaq koji je od malog dječaka u selu Kajsjerija došao do Cambridgea, zamjenika direktora škole u Jerusalemu i mentora u banci u Jordanu, je maltene nepoznat široj bošnjačkoj zajednici.
Neka ovaj tekst bude skroman zapis i uspomena na njegov bogat život.
(Ahmed Pašić/Preporod.info)
