Koliko smo suodgovorni u razvoju korupcije u društvu?

Piše: Haris Islamčević

Ovih dana u medijima smo mogli pročitati vijest da u Federaciji Bosne i Hercegovine svaki treći građanin svjesno daje novac ili poklon, a kako bi dobio potrebnu zdravstvenu uslugu u javnom zdravstvu. Ove, s aspekta, ne samo društva, zakona, već i vjere, odnosno morala, krajnje poražavajuće podatke, predstavili su predstavnici udruženja „Stop mobing“ i „Kap“ u okviru projekta „Virus za koji ima lijek“, a koji je realiziran u svrhu istraživanja „Najčešći pojavni oblici korupcije tokom pandemije iz perspektive pacijenata“.

Navedeno istraživanje (Oslobođenje, 7. 2. 2022.) je pokazalo da čak 52 posto građana Federacije BiH, dakle - svaki treći građanin, daje mito za operativni zahvat, od čega jedan dio građana u vidu poklona (47 posto ispitanika), a drugi dio u novcu (45 posto), te 37 posto za dijagnostiku. Za razliku od Federacije BiH, ispitanici u entitetu RS jednostavno kažu da se „bez koverte ljekarima ne ide“. Od 56 posto ispitanika koji su rekli da daju mito, čak 43 posto je naglasilo kako mito daju samoinicijativno.

Etimološki, riječ „korupcija“ označava razlomljenost, pokidanost.

Jedna od jezičkih definicija korupcije naglašava da ona označava korištenje vlastitog društvenog položaja (funkcije) da bi se prisvojile ili nekome omogućile neke protuzakonite privilegije i/ili materijalna dobit. Naravno, postoji još značenja i definicija ovoga pojma, ali, ćemo se ovaj put fokusirati na ovo. Zbog čega?

O problemu korupcije u našem društvu se govori svakodnevno, kroz medije, organiziranjem različitih javnih predavanja, okruglih stolova i panel diskusija. Najčešće organizatori takvih događaja su nevladine organizacije, što je, kada se govori o korupciji u društvenim institucijama, sasvim logično.

Međutim, važno je samokritički razmotriti ovu društvenu pošast koja se, prema istraživanjima, godišnje mjeri u milionima konvertibilnih maraka, odnosno, važno je utvrditi koliko i mi sami potičemo ovakve aktivnosti na način da, u momentima očaja i straha za svoje zdravlje ili zdravlje svojih najbližih, kada govorimo o javnom zdravstvu, posegnemo za „kovertom“ kako bi „kupili“ što bolju uslugu koja bi doprinijela boljem zdravstvenom stanju, za što većina nas već mjesečno izdvaja značajan iznos.

Ili pak, koliko nastojimo ubrzati upravne postupke, dobivanje raznih rješenja, pa i zaposlenja na ovaj način?

Naravno, ni u kojem vidu ne aboliramo odgovornosti onih koji to prihvataju, ili, u težem obliku, mito zahtijevaju.

Uzvišeni Allah na više mjesta u kur'anskom tekstu upozorava na pogubnost trošenja imetka na neispravan, nezakonit način (baṭil). Tako naprimjer, u 188. ajetu drugog kur'anskoga poglavlja, Uzvišeni nas upozorava: „Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten način i ne parničite se zbog nje pred sudijama da biste na grešan način i svjesno dio tuđe imovine pojeli.“ Ili pak u 42. ajetu poglavlja Trpeza, Sveznajući veli: „Oni mnogo laži slušaju i rado ono što je zabranjeno jedu.“

Zanimljivo je da prema razumijevanju nekih islamskih učenjaka (npr. Hasana Basrija), termin koji je upotrijebljen za „zabranjenu hranu“ suḥt se odnosi na mito, tumačeći da je mito kod Izraelćana bio najprije rasprostranjeno, te da će svako onaj koji krene tim putem snositi odgovornost (grijeh) kao što su i oni snosili.

Hazreti Muhammed, alejhisselam, je kroz svoja obraćanja govorio o fatalnim posljedicama korupcije, kako za jedinku tako i za cjelokupno društvo. U jednome kazivanju, kojeg bilježe Ahmed i Ṭaberani, naveo je tri kategorije koje su obuhvaćene mitom i na koje se odnosi Božije prokletstvo, a to su: davalac mita, primalac mita i posrednik među njima. Isto tako, druge prilike je kazao da svako tijelo koje se hrani suḥtom je najpreče paklenoj vatri. Na pitanje prisutnih šta se podrazumijeva pod suḥtom, odgovorio je mito i sudstvo u vlasti.(At-Ṭaberi od Ibn Umera).

Hvala dragome Bogu bilježe se i pozitivni primjeri naših sugrađana koji smognu snage, i pored teške situacije, nadležnim organima prijave ovakve nepravilnosti, dovodeći sebe, najblaže kazano, u nezavidnu poziciju. No, ovakvi slučajevi su izolirani, i na razini statističke pogreške. Poseban strah ljudi osjećaju kada je u pitanju zdravstvo, smatrajući da, kada budu u potrebi za takvom uslugom, bit će uskraćeni za nju.

Prisjetimo se da je, prije svega, vjernička obaveza na zlo reagovati tako što ćemo ga otkloniti prvo djelom, potom govorom, a tek na kraju incognito osudom koja je, kako veli hazreti Pejgamber, najslabiji vid imâna.

I zapamtimo, kako poznati filozof Edmund Burke veli, sve što je potrebno za trijumf zla jest da dobri ljudi ne čine ništa.

 Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.