Pomračenje interneta - uma: Na nacionalnom nivou
Piše: Mustafa Bećirović
Nakon što sam uspio izdržati da odgledam intervju sa Sanjom Vlaisavljević na jednoj ovdašnjoj televiziji, k'o paracetamol me smirila Ajnštajnova izreka koja glasi: "Teže je razbiti ljudske predrasude nego razbiti atom."
Šta bi tek rekao da je živ, u našem vremenu plaćenog beščašća, kad mitomanija svake vrste ubija istinu i kada mesije iz svih medijskih rupa, poput zaraženih pacova ruše institucije, brabonjaju po multireligijskom karakteru Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine.
Neki dan sam u BBI centru vidio Govedaricu, u novootvorenoj Modiani koja je nekad bila u Merkatoru i gdje se mogla kupiti lijepa haljinka. Bilo mi ga je nešto drago vidjeti što je u Saraj'vu. On je bio u jednoj, a ja u drugoj kabini, u istom entitetu. On nije uspio naći broj pantalona jer je golem, a ja jesam jer sam u odnosu na njega malehan.
Da je Sanja naišla, odmah bi napisala za srpsko-hrvatske portale da je sramota što BBI nema svinjetine i da je to islamski shopping u aranžmanu Islamske zajednice i SDA.
Čudno otkud u ovom shoppingu svjetski brendovi Cacharel, Tom Tailor i mnogi drugi, a nigdje u blizini čvaraka?
Dok razvrstavam smeće po medijskim i portalskim kontejnerima, naumpade mi jedan Mujo iz Rogatice, beskućnik, rođen s mentalnim poteškoćama. U multietničkoj Rogatici u kojoj su muslimani bili većina, a Srbi na rukovodećim pozicijama većina, čaršijaneri svih religijskih i nacionalnih pripadnosti, s naglašenom komunističkom orijentacijom bi se zapili u gradskoj kafani i doveli bi Muju da se šegaju.
Optuživali bi ga da nije dobar musliman, da pije, jede svinjsko meso i da ne ide u džamiju. On hudnik je to shvatao ozbiljno i jedini argument kojim bi se branio da je bio dobar musliman je zaklinjanje da je dobar musliman jer mu nikad vlah nije ušao u kuću.
Onda bi ga oni dovodili do ludila optužbama da je neprijatelj bratstva i jedinstva. Muju bi tada napili i tako bi on mrtav pijan zaspao za stolom do jutra.
U medijskom javnom prostoru gotovo da je vidljiva isplanirana i sinhronizirana hajka na glavni grad bosanske države, svodeći ga na jednonacionalnu i jednoreligijsku paradigmu, ekskluzivnu muslimansku. Politički narativ rušitelja Bosne i Hercegovine kao koncepta multietničke i građanske države, intenzivno zloupotrebljava pojmove nacionalnog i građanskog i gura ih u religijsko, u ovom slučaju razgradnje, u muslimansko, da bi se u fašističkoj „orbanizaciji“ zapadnog balkana označila meta.
Kako drugačije razumjeti sve posljednje događaje bilbordskog uskrsnuća Djeda Mraza kao multimuslimanskog problema.
Ta politička, nacionalna i religijska ekologija zbrinjavanja muslimana u medijske kontejnere ima za cilj da mu povijesni, kulturološki i civilizacijski kod prikaže kao mentalno nedovršeni kolektivitet u slici i prilici Muje iz Rogatice.
Javni medijski prostor nije više žuta štampa već otvorena javna kuća u kojoj se obavlja prostitucija laži, spletki, neukusa, neznanja, ružnih i izmišljenih priča, satanizacija časnih ljudi kao što je dr. Karić, i to u razmjerama murselovskih kompeksa.
Dok sarajevski akademici, poput slijepih miševa u mraku, okrenuti naopako, okrenutih glava prema dolje i zakačeni nogama za plafon "nebeskih kupola" prepuštaju inicijativu novoproklijanim mesijama tipa Kuduzovića, beskrupoloznim distributerima nepostojećih hadisa za potrebe multireligijskog raskola, dotle se rušiteljima Bosne omogućava da Sarajevo preraste u Novi Pazar. Onaj Vučićev, siguran i zaštićen, u "srpskom svetu" iz kojeg neće biti protjerani Šešeljevom zahrđalom viljuškom i naoštrenom kamom, već instaliranim džuboksima nacionalističke i genocidne muzike pomazane i komponirane u svetosavskim bogomoljama zaokruženog jednog sveta.
Zar je uopće čudo pojavljivanje novih pjevačica poput Sanje, bez obzira kako se preziva, pod političkim šatorima "srpskog sveta"? Ko se sjeća Smiljka Šagolja, Riste Đoge i mnogih drugih kojima je Sarajevo dalo sve osim razloga za mržnju i laž?
Sreća pa se ovaj veliki Grad Sarajevo ne da nikome osvojiti, ni njegova država. Ni agresorima niti domaćim političkim čaršijanerima. Osvojit će ga onaj ko zna i vjeruje da tron nije vječan i da je samo država vječna.
Vječnom je čine dove onih koji Bogu samo robuju.
To su oni koji na svom malom komadu dunjaluka vide čitav svijet. Oni su u blizini Onog koji će u jednom trenutku osionom čovjeku pokazati Zemlju u jednoj ruci i smotana nebesa u drugoj.
(Preporod.info)
