Da li je traženje kostiju brutalno ubijenih sinova provokacija?
„Kad te Rusi brane“ tekst je ugledne novinarke Almase Hadžić, urednice portala Politički.ba u kojem je čitateljima predočila niz fotografija tuzlanskog fotografa Ahmeta Bajrića Blicka iz jula 1997. godine, kada su majke Srebrenice željele posjetiti mjesta stradanja svojih sinova, muževa i očeva.
Tog jula 1997. godine krenule su iz Tuzle da bi bile zaustavljene u Sapni od strane ruskih vojnika na liniji razdvajanja dva entiteta. Sramna uloga i reakcija ruskih vojnika na vapaje majki na koju su nas podsjetili Hadžić i Bajrić izazvala je i reakciju Ambasade Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini. U svojoj reakciji branili su se da su tu bili i američki vojnici, ali i željom da spriječe „provokacije u kojima bi jedna strana mogla optužiti drugu za nekoordinirano djelovanje“.
- Fotoreporter Ahmet Bajrić Blicko svojim objektivom zabilježio je ratnu i poratnu historiju Podrinja, Semberije, Posavine, kao i cijelog Tuzlanskog kantona. U julu 1997. godine pratio je majke Srebrenice od Tuzle do Sapne u namjeri da sa njima krene u obilazak stratišta Srebreničana koja su se nalazila na području općine Zvornik. U grupi majki koje su došle autobusima u Sapnu bili su Tilman Cilh, Bjanka Džeger, mnogi mirovnjaci iz raznih evropskih zemalja. Dolaskom na takozvanu liniju razdvajanja, majke su na putu prema jednom od stratišta, naišle na „barikadu“, tačnije bodljikavu žicu kojom je bio prepriječen put. Pored žice stajali su ruski vojnici iz sastava međunarodnih snaga. Majke su pokušale da tu žicu sklone, ali su bile spriječene. Te scene zabilježili su mnogi domaći i strani novinari i fotoreporteri – kaže za info Hadžić.
Odnos nije promijenjen
Bajrić koji je napravio fotografije sjeća se tog događaja. Govori kako su majke Srebrenice, pa i on sam vjerovali kako je potpisivanjem Dejtonskog sporazuma došla sloboda i mogućnost slobodnog kretanja po cijeloj zemlji.
- Oni nisu dali, nema teorije da se moglo proći. Bilo je napeto. Helikopteri su nadlijetali, bilo je dosta svijeta, žena. Ali te žene su došle sa cvijećem kojeg su na kraju morale staviti na žicu. One su pokušale na sve moguće načine da prođu, ali oni nisu dali - prisjeća se Bajrić.
Na naše pitanje ko su „oni“ Bajrić odgovara „Rusi“. „Rusi su vodili glavnu riječ“, nastavlja Bajrić, „tenkovi su njihovi, sve je njihovo bilo, vojska njihova.“
- Oni su u Sapni bili stacionirani. Možda su Amerikanci bili u SFOR-u, ali glavni u Sapni su bili Rusi, oni nisu dali da se prođe, oni nisu dali da žene traže svoje mrtve, da traže odgovore. Jer Dejton je bio potpisan, moglo se ići po cijeloj zemlji. Ali oni nisu dali - govori Bajrić.
Prisjeća se kako je na tom mjestu bilo dvadesetak ruskih vojnika. Bilo je desetak tenkova. Žene su bile ogorčene, plakale su i pitale zašto ne daju da prođu te kako žele pronaći svoje mrtve.
Hadžić navodi da je reakcija Ambasade Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini na fotografije koje su nastale tim povodom, kao i na njen tekst „Kad te Rusi brane“, za nju smiješna. Ruski vojnici su tada spriječili majke da kroče na područje koje teritorijalno svojata RS i to je istina.
- Kroz taj čin, kao i neke druge situacije u godinama poslije, pa sve do danas, ja tumačim odnos Rusije prema pravima Bošnjaka u BiH. Ono što danas čitamo iz zvaničnog ponašanja Rusije, posebno njihovih diplomata u BiH, prema našoj zemlji, ništa se nije promijenilo od vremena kad su nastale ove fotografije. Naprotiv. Mi koji smo hroničari ovog vremena sve to možemo dokumentirati i slikom i riječju - naglašava Hadžić.
Uloga jasna
Ona se pita kakva je to „moguća provokacija“ sprečavanje majki da posjete stratišta svoje djece Pa majke nisu bile tu da bi provocirale bilo koga, već da vide na kojem su im mjestu ubijeni sinovi.
- Tačno je, također, da je nekih stotinjak metara dalje iza ruskih vojnika stajala grupa građana srpske nacionalnosti koji su uzvikivali razne pogrdne riječi. Pa zašto ih ti ruski vojnici nisu spriječili da dođu na to mjesto, na način da su i njima žicom pregradili put negdje, kilometar-dva prije žice koju su postavili majkama Srebrenice? - ističe Hadžić.
Ona govori da je apsolutno nebitno to da li su ruski vojnici nešto, prethodno, dogovarali sa američkim vojnicima. Bitno je to da su oni, s automatskim oružjem stali pred majke i spriječili ih da prođu na teritoriju RS-a kako bi posjetile mjesta ubistva svoje djece.
- Da se razumijemo, sve ovo nije čin tih mladih ruskih vojnika koji su morali izvršavati naređenja svoje komande, već je to čin politike koja je naređivala i komandi i vojnicima. Ja tu nemam dilemu. Ruska politika danas, ista je kakva je bila tokom agresije kada su njihovi dobrovoljci ratovali na strani agresora, kakva je bila nakon rata u vrijeme kada su se suprostavljali majkama Srebrenice na putu prema stratištima njihovih sinova, kao i povratnicima u Jusićima, samo što su danas metode njenog djelovanja mnogo drukčije, ali i mnogo opasnije - kaže na kraju za Preporod.info Hadžić.
(Alem Dedić/Preporod.info)
