O fadiletima bundevinog sjemena

Piše: Osman Halilović

Nekako između krsne slave policije koja brine o našoj sigurnosti i iščekivanja Dana državnosti Bosne i Hercegovine u Zvorniku, gledam sa Samketom i Pirijom neku srbijansku emisiju u kojoj jedan Piroćanac (ne onaj iz viceva, nego pravi pravcati) jednom Šumadincu zabrinuto razjašnjava zapretene niti milenijumske ''svetske zavere protiv Srba'' i lamentuju nad ''ugroženošću srpskog naroda u RS''.

Samke gricka bundevine košpe i nutka Piriju: ''Uzmi, bolan, znaš kako je ovo zdravo! Pogotovo za muškarce.''

''Mani me košpa, ba!'' - nervozno rukom odmahuje Pirija i sa punom pažnjom prati monolog Piroćanca koji objašnjava kako danas mnogo Srba u ''naše Brčko, samo zato što im je nametnut distrikt, ima ozbiljnu krizu identiteta i sve je više njih koji ne znadu da li da se osećaju kao Srbi ili ne. Isto je i sa naš Mostar koji nekada bio simbol srpstva, da ne spominjemo naše Sarajevo...''  

''Jeste, u pravu je čovjek'' - blagonaklono rezonuje Samke - ''Sarajevo - to i znači Srbinovo. To je stara slavenska riječ, još dok su se iza Karpata toljagama mlatili, Srbi su se zvali Saraji. Hoćeš košpa, Pirija?'' Pirija ga izkulira, okreće se k meni: ''Ko je ovaj, svega ti, odakle je ovo?'' - pokazuje na učenog Piroćanca na ekranu.

''Iz Pirota čovjek.''

''Nikad čuo, gdje je to?''

''Zapadna Bugarska.''

Pirija pravi izraz lica kao da baš duboko, duboko razmišlja. Iako ga ne gledam, osjećam njegov napor da uhvati neku nepostojeću nit: ''Pazi, ba...!''

Kad Pirija izgovori ovu poštapalicu to može da znači samo jedno od dvoje: ili namjerava da obori bukvu na onu stranu gdje ti stojiš ili ima nešto važno za objaviti.  ''Pazi... mislim, ja kontam za ove domaće Srbe, uredu, naše Brčko, naš Mostar...ali kakve ovaj ima veze s Bosnom, nije upamet.'' ''Ne samo da nije upamet, nije nikako u skladu sa ZAVNOBiH-om'' - potpuno smireno i nekako svečano izgovara Samke.

Ozbiljno i bez strasti podsjećam Piriju na ono što već zna: dželati koje su naše komšije dovele, prije dvadeset devet godina, da za njih ''odrade'' krvavi pir, bili su mahom iz tih pitomih krajeva istočne, srednje i južne Srbije. I oni su bili potpuno uvjereni da su naši gradovi i sela Dušanov plijen, a naše odsječeno uho svetougodno ispunjavanje kosovskog zavjeta. Nisu ih tome imali potrebu učiti na brzopoteznim popovskim osveštavanjima oružja pred pokolj. To je kućni odgoj, ili ako hoćeš, antiodgoj. Svijet je to koji su osmislili mitomani sa akademskim titulama i lažni isposnici koji vole mrak.  

Dosadi insanu da se stalno nosi s tom kolosalnom i šizofrenom mitomanijom. Zato Samke ne gubi živce, iako tim hladnim, bečkim stavom vječito nervira Piriju:

''Podsjećam vas, dragi moji, da 'srpski svet' nije jedan, ima ih barem dva''.

Prebirali smo to prethodnih sedmica: taj 'srpski svet' koji crta murale zločinaca po srbijanskoj metropoli dobro nam je poznat. Susrećemo ga svaki dan i u našem gradu, u ulici koja nosi ime po najvećem srpskom svetitelju, osmjehuje nam se ljubazno i govori: ''Dobro jutro, komšija!''

Piriju je jako obradovalo i razveselilo otkriće da ima još jedan ''srpski svet''. Onaj koji baca bijelu i crnu farbu, taj časni biljeg pokore, na simbole genocida i neljudskosti. Za posljednih dvadeset godina tzv. ''povratničkog'' života, on taj svijet nije upoznao. Iako ga je tražio svaki put kada bi susreo nekog od bivših školskih drugova, prodavao drva za ogrev pravoslavnim komšijama prije Miholja ili kupovao rabljene rezervne dijelove za frezu od logističara ''Vukova sa Drine''.

Gledajući te fine građane kako protestvuju protiv fasade nagrđene zakarpatskom facom masovnog ubice, Pirija je sa čežnjom uzdahnuo: ''Eh, s ovim sojem bi se moglo ljudski živjeti, da svi izađemo na zelenu granu.''

Kasnije mi bilo malo žao što sam se upustio u simultanu analizu sa Samketom i što smo ga tada uspjeli vidno razočarati svojom pesimističkom vizijom u kojoj ti čestiti, fini građani Beograda, nikad neće vladati Srbijom. Akademija zla već će pronaći način da objasni tu anomaliju, a Crkva ih može samo anatemisati. Ustvari, za Pirijino razočarenje više sam kriv ja. Za nadu uvijek ima vremena, a na paranoju imam neotuđivo pravo.

''Dosadi insanu da mu stalno prijete'' - najednom izjavi Pirija, poslije duže sobne tišine koju je neprirodno ispunjavalo samo čavrljanje Piroćanca i Šumadinca na TV-u. Duhan je u sebe vukao nervozno. 

''Ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom'' - javi se Samke kao da govori stih, grickajući košpe i gledajući kroz TV ekran.

Pirija se baš ozbiljno zagleda u njega. ''Ma, citira pisaca jednog'' - velim mu. ''Je l' i taj iz Pirota'?'' ''Nije, nego iz Tuzle. S Tušnja. Mada ovi iz Pirota i njega zovu 'naš'. 

''Dugo se ne osvrću ni na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda odjednom sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači, i ne vole da se sjećaju ničeg što se desilo; boje se promjena jer su im često donosile zlo'' - bez greške i sasvim bez emocije izdeklamova Samke.

''Pa jest. Ali ne uči se život iz knjiga'' - odsječe naš Pirija - haman se život ne uči nikako.''

''A šta ćemo s istorijom?'' - pita Samke, onako, nikoga posebno.

''Da ti kažem iskreno, meni je to uvijek zvučalo glupo. Što bi istorija bila dužna da ikoga ičemu uči'' - rekoh.  ''Pa, ne znam. Što se onda stalno ponavlja?''

''Možda čeka da naučimo!'' 

''Eto, recimo šta smo mi naučili, hajde, recite mi vas dvojica?'' - Samke ustade iz poluležaćeg položaja i po prvi put na večerašnjem sijelu djelovao je potpuno ozbiljno.

''Pa naučili smo, recimo, da je bolje sto godina pričati nego jedan dan ratovati.''

''Jesmo, to je pametno. A ako sila udari?'' - uključi se Pirija.

''Nema koristi od predaje na vjeru!''

''A od čega ima?''

 ''Od bundevina sjemena, Pirija'' - Samketovo lice se razvuče u širok osmijeh - ''Uzmi košpa. Košpe su čudo Božije. Dobre za šećer, za masnoću, protiv sikirancije. Ko ih jede stalno neće oboliti od muških bolesti, pitaj Faruka travara, ako meni ne vjeruješ.''

''Bundeva je prva na svijetu nastala, Junuz pejgamber je jeo kad ga riba izbacila na obalu.''

''Od Kulina bana jede se i bundeva i sjeme joj i nema zime za Bosnu.''

''I prije, od Borića.''

''Od stare Bosone i Ilira. Naših davnih pradjedova.''  

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.