Pismo Husein-ef. Užičaninu

Piše: Mustafa Bećirović

Poštovani Husein efendija,

Evo sam svratio iz Janje u Divič, u restoran Vidikovac na kahvu, ne bih li razgalio tugu u duši što se na nju spustila k'o gusta magla na zemlju. Sa sobom nosim tvoje pismo iz 1887. godine koje si poslao Hafizu Ibrahimu u Bijeljinu iz daleke Anadolije kad si sa svojim narodom istjeran iz Užica.

Ovo tvoje pismo kojeg sam neki dan dobio, putovalo je do mene 134 godine, a ja imam osjećaj da si ga poslao 1992. godine iz nekog spaljenog gradića iz okupirane Istočne Bosne. Ja ti u Bijeljini nisam zatekao prijatelja Hafiza Ibrahima kod kojeg si boravio dvije godine nakon što su oni, kako kažeš, koje ste braćom svojom prihvatili, s kojima ste hljeb i radost dijelili, spalili Užice.

Evo čitam tvoje pismo u Diviču, u restoranu Vidikovac, i gledam na drugoj obali Drine kuće tvojih potomaka, i niko ne bi rekao da to nije Bosna.

Veliš u pismu da i oni vas braćom svojom nazivahu, a ispratiše vas halakanjem i pogrdama nečuvenim. I za nekoliko mjeseci srušiše sve džamije, mektebe, hamame i hanove, sve kuće vaše zauzeše ili razvališe, sva turbeta u zemlju ućeraše i sva mezarja zaoraše. Ubiše vas žive i ubiše sve vaše umrle i ništa od vasijeh stotina godina ne ostade!

A zar si moj Husein efendija mislio da je spaljivanje Užica ili tvoje Kordobe završena priča sa Bošnjacima?

Bolje ti je da si preselio na ahiret prije našeg vremena. Mi smo se rodili u bolu naših majki i očeva čiji je život dolina suza od zločina istih onih koje si ti vidio u Užicu i prepoznao u Bijeljini kako se Hafizu Ibrahimu i Bošnjacima pod kožu uvlače, kako ih braćom nazivaju, a u očima im tmina mračna, tmina koja vreba priliku da prekrije i udavi. Hafiz Ibrahim ti nije povjerovao da će taj mrak i njega stići, kad tad.

Da se ovo tvoje pismo smjelo i moglo čitati osamdesetih godina kada se pripremao isti mrak, kao najcrnji oblaci i najmrklija noć, većina bi se muslimana nasmijalo ili bi bilo spaljivano, jer toliko su vjerovali u bratstvo i jedinstvo da, ko je god uviđao pripremljeno zlo i mrak u religiji bratstva i jedinstva, taj bi počinio svetogrđe. Najveća jama koju su tadašnji muslimani sami sebi kopali je nerazumljiva naivnost u vjerovanju da su svi koji žive sa nama isti kao mi.

Moj Husein efendija, da ti je znati kakav je fin Hafiz Omer u Janji i kakva je džamija!

Ja ne znam od čega je insan satkan, ali nisam sreo osobu sa većim iskušenjem i još većim ljudskim licem i osmjehom. Ti nam napisa da je izlazak iz domovine kao izlazak iz svojih života i kao da uđeš u tuđe živote, koji su neudobni i da sve žulja, i lijepo i ružno, i dobro i loše. I da u tuđini sve smeta, ni žal nije žalna, ni radost rahatna, ni berićet, kad ga ima, za srce prirasti ne može.

Samo da ti kažem Husein efendija kako je nama u 2021. godini. Ne postoji šuma, livada, potok, rijeka niti jezero, a da po njima ne tražimo kosti ubijenih nam, ja l' zahrđalom viljuškom, ja l' kamom, ja l' puščanim zrnom. Svezaše nam ruke prijatelji naših neprijatelja, ali mi se odbranismo nakon dva-tri stoljeća progona, ubijanja, i Bog zna koliko genocida.

Do sada nas je određivao neprijatelj, a sada nas određuju prijatelji u borbi za Bosnu. Dugo godina smo mislili da iz zemlje nikne samo bilje kad u nju sjeme baciš. Iz zla što nam učiniše naučismo kad krv u zemlju posijemo da država nikne, bez koje nam života nema.

Danas nam mnogi mozak vežu k'o što su nekada ruke. U njemu kopaju jame beznađa ne bi li kako spriječili da se susretnemo sa sobom. Neki nam tumače vjeru da je prašina zaborava ljekovita milost od Boga, samo da se pomirimo i da im dadnemo šume, pašnjake i rijeke, a da dižemo gradove na sprat.

Mi se više neprijatelja ne bojimo jer smo jednom pobijedili sebe i svijet, i upisali se u povijest naroda. Povijest svijeta pisaće se i našom rukom. Jednom smo doživjeli susret sa sobom i pogledali sebe u oči. U tom pogledu smo vidjeli sve one koje nas gledaju ispod oka. Mi smo otključali vrata njihove ličnosti i vidjeli šta je iza. Mi smo spoznali da ih ne možemo promijeniti i da se mi moramo izmijeniti.

I na kraju ovog pisma mahsuz te selamim u džennetskim perivojima, i Evliju Ćelebiju ako je blizu tebe. I prenesi mu da izmijeni zapis o Bošnjacima:

"Nisu oni glupi, samo im pamet sporo dolazi". Jedan je šejh napisao: "Kad bih bio ponovo stvaran i kad bi me Gospodar pitao šta bih želio biti, ja bih rekao Bošnjak."

Oni koji misle da šutimo iz straha, trebaju znati da svaka planina koja nas je pogodila u lice od nas je napravila po jedno brdo.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.