Ponovno buđenje s Nerkezom

Piše: Mustafa Bećirović

Trideseti je oktobar. Pijem jutarnju kahvu u starom dijelu grada Tešnja iznad kojeg stameno živi njegova kula, ponosna i nekako smirena, bijela i čista, budna u kretanju kroz maglu što se spustila u dvorište svake kuće. Čekam da me dodirnu prve zrake ovog oktobarskog jutra što stidljivo promaljaju lice iza vrhova okolnih brda.

Sinoć smo u romantičnom atriju Medžlisa Tešanj imali intelektualnu gozbu u govoru Mevludina Dizdarevića i Dževada Hodžića, a povodom objavljivanja sabranih djela Nerkeza Smailagića. Ista i još veća intelektualna i duhovna gozba desila se par noći prije, u Sarajevu u nadahnutom govoru naših profesora Enesa Karića i Hilme Neimarlije.

Iako sam kao izdavač ovog epohalnog projekta osuđenog da se njime ponovo kao narod uzdižemo i dovršavamo ponosan, duša mi je uznemirena u nametnutom "negativnom miru" što svakodnevno uprazno troši naše mentalne živote.

Sinoć sam se sjetio 1974. godine kad sam kao učenik drugog razreda Medrese kupio "Klasičnu kulturu islama" na otplatu. Zamislite kad se sa takvom knjigom, čiju je naslovnu stranu dizajnirao Mersad Berber, kao srednjoškolac pojavite u kafeu Morića Hana prepunom ateizirane i indokrinirane omladine iz drugih srednjih škola i fakulteta.Sjećam se, iako smo kao medreslije bili izopćeni iz svih društvenih zbivanja Sarajevske kotline, da smo sa tom knjigom bili intelektualni pobjednici, duhovno privlačni i ne samo na taj način, pogotovo kod ljepšeg spola.

Sinoć sam i ja govorio, u pravilu, kratko. Ispričao sam o jednoj dogodovštini jednog našeg vojnika na putu u mirovnu misiju u Afganistan i to sa Danskim kontigentom vojnika.

U avionu je bilo oko 290 danskih vojnika i desetak iz Bosne, iz sva tri naroda. Svi vojnici iz Danske su imali knjigu u ruci dok je trajao let. Samo deset vojnika iz Bosne nije čitalo. Ovaj vojnik koji mi je to ispričao na kraju je vrlo tužno zaključio, sa nekom vrstom tragične spoznaje: "Imam osjećaj da mogu slobodno nazvati selam u avionu, vozu, autobusu, aerodromu svakom ko nema u ruci knjigu, jer je to sigurno musliman."

Ovo su teške riječi jednog običnog vojnika s putovanja svijetom. Teške zato što su istinite. U vremenu općih i simboličnih muslimana nastalih kao rezultat nepostojanja kulture čitanja sve dublje tonemo u tmine provincijalizma. Provincijalizam se održava jalovom energijom kojom se ništa ne može pokrenuti. Samo pozitivna energija može pokretati procese, ideje, kreacije, snove i ambicije. Izvor ove energije nije voda i ugalj. Izvor ove energije je kultura čitanja i učenja koje bi trebalo staviti na prvo mjesto u imanskim i islamskim šartima. Živeći u svakoj generaciji pod ucjenom života i smrti, naše najveće stradanje uzrokovalo je nečitanje, nepismenost, neznanje i naivnost.

Uvijek su ideolozi zla računali na tu činjenicu naše nedozrelosti i mirisali krv kao svoju vampirsku hranu. Ostrašćenost za vlastiti opstanak u granicama naše domovine kao geografske, historijske i ontološke činjenice, moramo nužno hraniti u djelima naših velikana nauke, kulture, umjetnosti, filozofije, književnosti, politike i muzike.

Za početak, a baš je sad vrijeme ako ikad, da naši političari pročitaju "Historiju političkih doktrina" i "Političku misao Dantea Aligijerija" od Nerkeza Smailagića iz 70. godina prošlog vijeka. Možda će saznati da je taj angažirani Bosanac, istisnut iz tadašnjeg političko birokratskog aparata, bio osnivač političkog studija u Zagrebu i da je on, Banjalučanin rodom, osmislio političku platformu Hrvatskog proljeća 68. godine. Vrijeme je da, umjesto lažnih veličina i vlastitih provincija na poziciji predstavljanja i vođenja naroda u bilo kom smislu, vratimo sve one velikane koji su nas svojim djelima uspravljali u novijoj historiji našeg opstanka.

Umjesto lažne teze da je čovjek samo kvarljiva roba, čovjek je u isto vrijeme i popravljiva roba. Na toj matrici je i Bog poslao svoju Riječ i Poslanika. To je ideja i princip "popraviti koliko je moguće i ne kvariti, što je sasvim moguće".

U tome su naši velikani bili veliki. Poslanik je u tome bio najveći, a nije bio nadčovjek. Običan, imao ženu i djecu, hodao i kupovao na tržnici. Hodao uspravno i gledao ljude u lice.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.