Rezolucije iz 1941. godine – primjer građanske hrabrosti Bošnjaka

Piše: Sanadin Voloder

Savremena društva temelje se na političkom, vjerskom, kulturnom i građanskom segmentu gdje svaki ima svoju ulogu i odgovornost. Njihova saradnja je obavezna, a preklapanja štetna.

U totalitarnom sistemu kakav je bio NDH u toku Drugog svjetskog rata bosanskohercegovačko društvo se našlo u najtežem stanju u svojoj novijoj historiji zbog nametnute društvene isključivosti koja je prijetila totalnom urušavanju vjekovnog multikonfesionalnog i multinacionalnog tkiva bh. društva. Naime, ustaške vlasti su iskoristile nacističku okupaciju Jugoslavije da ostvare hrvatske velikodržavničke pretenzije koje su se u najtežem obliku odrazile na Bosnu i Hercegovinu, odnosno Bošnjake, Srbe, Jevreje, Rome, ali i Hrvate koji nisu podržali Pavlevićev režim.

Masovni zločini na obje strane, prvo ustaša, a zatim "ustanika" prouzorkovali su velike žrtve među Srbima i Bošnjacima, dok su Jevreji i Romi sistemski hapšeni i zatvarani u logore. 

Dana 14. augusta 1941. godine, Udruženje ilmije El-Hidaja je na svojoj skupštini usvojilo zaključak koji će kasnije biti osnova niza rezolucija od Prijedora, preko Sarajeva, Mostara, Tuzle, Bijeljine, Banje Luke, Bugojna, Zenice... u kojima je traženo zaustavljanje zločina nad Srbima, Jevrejima, Romima.

Ove rezolucije nisu bile usamljeni bunt protiv ustaškog režima nego samo jedan u nizu odgovora Bošnjaka na stradanja njihovih sugrađana.

Mnogi obični Bošnjaci, ali i činovnici, intelektualci, vjerski službenici su rizikovali svoje živote da bi spasili živote jevrejskih porodica, ali i stotine Srba u Tuzli, Srebrenici... Posebno se ističe historijska uloga tuzlanskog muftije Kurta u spašavanju Srba od pokolja kojeg su ustaše planirale izvesti na Badnjak.

Kako pobjednici pišu historiju tako se značaj Muslimanskih rezolucija i antifašistički otpor i djelovanje Bošnjaka sistemski zatirao u novom državnom uređenju koji je antifašizam poistovjetio s komunizmom.

To se najslikovitije vidi kroz životnu sudbinu Derviša Korkuta, kustosa Zemaljskog muzeja koji je sačuvao Hagadu u okupiranom Sarajevu, ali nije uspio izbjeći zatvor u komunističkoj Jugoslaviji.

Izostanak sličnog otpora komunističkom totalitarizmu prema Bošnjacima i islamu od strane drugih naroda pokazuje da je ova vlast, iako je vladala u miru, bila mnogo isključivija i strožija.

Sarajevski proces i bujanje nacionalizama 80-ih godina je pokazalo i slabost komunističke vlasti i njenu podobnost manipulacijama šovinističkih elemenata, prije svega kod Srba prema Bošnjacima i Albancima.

Početkom 90-ih godina bošnjačka građanska svijest koja je prije svega utemeljena na islamskim univerzalnim vrijednostima je opet došla do izražaja kroz organizovanje otpora agresiji od Teritorijalne odbrane preko Patriotske lige do Armije Republike BiH koja je bila jedina multinacionalna i multikonfesionalna antifašistička vojska na tlu bivše Jugoslavije.

Iz navedenog kratkog historijskog pregleda jasno vidimo vrijednost i važnost građanskog organizovanja, odnosno NVO djelovanja u našem društvu. Zbog toga je izuzetno bitno da drugi segmenti društva podržavaju razvoj NVO aktivizma umjesto da kroz crpljenje resursa civilnog sektora nadomještaju svoj nerad.

S druge strane, oni koji se transformišu iz NVO sektora u politiku ili neki drugi segment ne bi trebali to raditi na štetu civilnog društva kroz generisanje podjela i zatvaranja vrata u institucijama kojima upravljaju politički rivali.

NVO sektor je jedinstven prostor za sticanje iskustva mladih te za očuvanje slobode za plasiranje stavova svih onih kojima je "tijesno" u njihovm primarnom okruženju. Civilni sektor mora biti korektiv i motivator drugih segmenata društva jer u njemu ima najmanje novca pa samim time i interesa.

Muslimanske rezolucije i antifašistička borba Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu i kroz otpor agresiji na Republike BiH nas obavezuje da njegujemo i čuvamo civilni sektor kao bastion slobode djelovanja, govora i društveno odgovornog aktivizma.

Nažalost, Bošnjaci se posljednjih godina bave odbranom integriteta pojedinih istaknutih pojedinaca koji su tokom Drugog svjetskog rata imali "problematičan" angažman ili izjave po mišljenju lijevo orijentisanih slojeva našeg društva umjesto afirmacijom djela i pojedinaca koji su dokazali svoju odanost univerzalnim vrijednostima.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.