Vjera je oplemenila moj umjetnički izraz

Sabina Berberović iz Tuzle je predavač i profesor turskog jezika, a u slobodno vrijeme bavi se slikarstvom i kaligrafijom. Nedavno je imala svoju prvu samostalnu izložbu kaligrafskih radova u tuzlanskom džematu Kulturno-obrazovnog centra Tušanj-Slatina.

Hidžab kao podstrek

- U slobodno vrijeme bavim se slikarstvom. Ta ljubav se rodila od obdaništa. Kroz osnovnu i srednju školu išla sam na mnoga takmičenja u crtanju gdje sam osvajala prva mjesta. Inače volim mnogo crtati motive našeg grada, naše zemlje, zatim džamije i prirodu. Posebnu vezanost imam za Istanbul tako da se i taj grad često nalazi u mojim djelima. Ali u posljednjih godinu dana, tačnije od perioda kada sam počela nositi hidžab, javila se velika ljubav i vezanost za kaligrafiju. Kaligrafija je umjetnost lijepog pisanja. Obzirom da islamski propisi zabranjuju slikanje likova, islamska umjetnost je bazirana na lijepom pisanju teksta – kaligrafiju i ornamentiku, tzv. arabesku. Tehnike koje koristim su najčešće ulje ili akril na platnu. Još jedna tehnika me fascinira, a to je ebru, odnosno slikanje na vodi. I za ebru i za kaligrafiju treba jako puno vremena i strpljenja, jer obje tehnike moraju proći kroz jedan dugotrajan razvojni period unutar čovjeka, ali ljepota se i krije u tom razvojnom procesu – kazala je Sabina Berberović u razgovoru za Preporod.

Berberović ističe da dok radi neku levhu često mnogo vremena provede razmišljajući o onome šta je na slici. Jedna od njenih omiljenih levhi koje je u skorije vrijeme uradila jeste levha sa jednim od 99 lijepih Allahovih imena, a to je „El-Vedud“ odnosno Onaj koji voli.

Islam znači povratak

Sabina Berberović sa posebnim emocijama govori da islam za nju lično znači povratak, obzirom da živimo u vremenu kada je sve postalo instant.

- Način življenja je postao toliko užurban da se sve mora dobiti i potrošiti odmah. Mislim da taj današnji tempo i stil života tolikom brzinom uzme i zaslijepi da čovjek koliko god bio jak nesvjesno zaboravi odakle potiče i ko mu je Gospodar. Nema više strpljenja kod ljudi. Sve je manje i manje poštovanja prema starijima, a to me najviše plaši. Kulture, pristojnosti i stida je također sve manje. Rodbinske veze se kidaju kao najobičniji komad papira, a, ustvari, bi trebale biti jake kao kamen – mišljenja je Berberović.

Ona ističe da je težnja ka materijalnom stavila u sjenu sve ono što u sebi ima života, te naglašava kako treba dobro paziti kojom hranom ljudi hrane svoj um i duh, „jer te ono čime se hraniš, posjeduje“, a jedina prava hrana za hairli insana je Kur’an.