U svijetu koji prihvata prosječnost, Edin Avdić je bio jedinstven

Otišao je Edin Avdić. Vijest koja je danas zasigurno natjerala svakog od nas koji smo barem jednom u životu preslušavali ponovo “Mirza Teletović s parkinga” da zastanemo i razmislimo o životu.

Čovjek koji je, da ga u pola noći probudite, mogao nabrojati startne petorke bilo koje NBA ekipe ikad, otišao je zauvijek. Tamo gdje neće morati više prenositi utakmice, doživljavati sramotu zbog nekih koji su prihvatili prosječnost kao normalno.

Nema više Edina, i kako stvari stoje, neće više nikada ni biti jedan takav. Čak i njegove starije kolege sa mjesta gdje je radio su znale i tada i sada – puno će vode naše rijeke prenijeti, ali se ovakav više nikada neće roditi.

I to bi negdje i bila, što bi neki rekli, “kosmička pravda”. Sjedio sam jednom sa društvom u kojem je bio Edin. Jedina tema je bila – košarka, ništa drugo.

Tada nam je rekao kako je žalosno što zemlja koja je izrodila Kinđeta, Bilalovića, Markovića, Teletovića i druge, ne može da organizira da omladinu uči košarci. Barem osnovi.

Društvo je pristalo na prosjeke, a ljudi kakav je Edin su uvijek marginalizirani. Oni su posebni i izdvojeni iz mase.

Još jedna pravda za njegovog života jeste da je uživo gledao najbolji uspjeh naše reprezentacije na jednom velikom takmičenju. On je prenosio svaku tu utakmicu. I znao si da, kada ga čuješ, uživat ćeš u utakmici.

Čovjek koji sa komentatorske pozicije vidi cijeli teren. “Ima sada Atić tamo Lazića na drugoj strani, dolazi ta lopta, Laziiić” jedna je samo od akcija koju su Bećiragićevi izabranici odigrali baš kao da ga čuju i znaju šta treba uraditi.

Znao je i on. Neuspjeli košarkaš KK Bosne svoju ljubav za parketom nikada nije izgubio. Samo ju je prenio svima nama pred malim ekranima.

Rezao je kultne filmove da bi mi mogli gledati playoff NBA utakmica, i upravo je Edin jedan od zaslužnijih ljudi zbog čega je NBA toliko popularan na ovim prostorima, i gledan.

Uspjeh svakog igrača sa prostora Balkana gledao je kao da je njegov. I volio ih je, i oni su voljeli njega.

Dragi Edine, putuj nam. Tamo gdje više nećeš morati da trpiš nepravdu koja ti se nanosila, samo zato što si govorio onako kako misliš, uime košarke i zaljubljenika u nju širom ovog brdovitog Balkana.

Sada si negdje drugo, sa legendama naše košarke. Gdje i sam ustvari pripadaš.

(Preporod.info)