Erozija društvene misli
Piše: Ahmed Kulanić
Jedinka ili pojedinac u političkom smislu ne egzistira izvan okvira društva. Društveni okvir i organizacija društava u političko-pravnom smislu počiva na uspostavi pravila, principa i normi koje uređuju međuodnose svakog člana zajednice što u konačnici čini sistem iste. Izvan sistema društvo u smislu političke zajednice ne postoji. Dakle u političkom kontekstu mogli bismo kazati da izvan društveno-normiranih i prihvaćenih načela niti postoji pojedinac niti društvo. Djelovanje izvan definiranih načela projicira društvenu anomaliju koja u konačnici vodi sunovratu pojedinca, ali i urušavanju društva u cjelini.
Nametanje društvenih stega i okova u kojem se pojedincu negira pravo samosvjesnog definiranja, uobličavanja i unapređenja ukupne društvene zbilje predstavlja eklatantni primjer dehumaniziranja istog. Pežorativno, tehnokratski pristup definiranju društveno-prihvatljivog ponašanja i djelovanja u osnovi je predoređen na propast, dok u takvom okruženju individualno htijenje, znanje i vještine postaju i bivaju osnovom dekapituliranja.
Društvo koje usvoji model tehnokratije i tehnokratskog djelovanja - te ga učini normom društvenog djelovanja nije subjekat činjenja, već objekat ustaljenih praksi, uskogrudnog pogleda i (ne)razumijevanja.
Nasuprot navedenom, promocija, njegovanje i zagovaranje kritičke misli i djelovanja – razvoja individualnog pristupa razumjevanju društvenih tokova i misli čini se kao jedini mogući pravac koji može donijeti progres i razvoj jednog društva. Činjenica je da samo nova (propitujuća) misao donosi novu vrijednost, novi pogled i razumijevanje društvenih tokova. Statična i nepropitujuća misao nije u stanju kreirati ništa novo – naprotiv društvo koje levitira na istoj stagnira i nazaduje.
Bosna i Hercegovina je na pragu treće decenije svoje skupo plaćene nezavisnosti, ali isto tako je činjenica da u pogledu društveno-političke misli i djelovanja ona nije prevazišla stege društvenog okvira iz kojeg je izašla početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Rascjep koji se desio u administrativnom smislu, nikako nije praćen u pogledu društveno-političke misli i djelovanja. Zapravo, činjenica je da su samo potpomognute novim tehnologijama, tehnike društveno-političkog pritiska unaprijeđene dok su principi i djelovanje ostali nepromijenjeni. Upravo, u navedenom pogledu, mogli bismo kazati da je erozija društvene misli svakim danom sveprisutnija i rasprostranjenija. Društvena ekskomunikacija dešava se na skoro svakom koraku i djelovanju. Ekskluzivistički pristup istini i definiranju istine zapravo vodi u ideologiziranje iste – postajajući time osnova i mantra društvenog djelovanja. Takav pristup vodi k normiranju određene istine kao jedine ispravne – važeće i nadasve jedine društveno-prihvatljive.
Generacije koje stasavaju proteklih decenija u Bosni i Hercegovini usljed tehnološkog razvoja u velikoj mjeri vide i uviđaju da nametnuta bosanskohercegovačka društvena stvarnost i norme odudaraju i izlaze izvan normiranih načela njihovih vršnjaka. S tim u vezi, čak ni turbulencije na svjetskoj pozornici zbog pandemije Covid-19 nisu odagnale najveće strahove bosanskohercegovačkog društva - depopulaciju države Bosne. Naprotiv, stvorio se samo blijedi privid da proces usporava, jer je bosanskohercegovačko društvo prezatrpano i preopterećano drugim informacijama. Akteri i činioci bh. društvene zbilje, svjesno ili ne, iskoristili su postojeći društveni strah da usredsrede društvenu pažnju na druga pitanja.
Stoga, čim prije potrebno je uložiti dodatne napore na izgradnji generacije odvažnih i hrabrih mladih ljudi koji će na postulatima i principima kritičke misli i djelovanja zagovarati izgradnju društva znanja, novog normiranja društvenih standarda i propitivanja postojećih društvenih tokova. Na tom putu kao osnovna potreba nameće se ozbiljna reforma bosanskohercegovačke društvene misli koja bi u konačnici omogućila ukupni napredak bosanskohercegovačkog društva. Postojeće stanje i obrasci ponašanja i djelovanja, prevashodno glavnih društvenih aktera i činilaca, zahtijevaju ozbiljnu reformu. U tom smislu, a posebno u pogledu državno-pravnog razvitka Bosne i Hercegovine, neophodno je izaći s jasnim stavovima u pogledu normiranja osnovnih načela budućeg društvenog uređenja.
Samo jasno, definisano i nedvosmisleno preciziran pogled na budućnost Bosne – vizija koju trebaju glavni akteri ponuditi u predstojećem periodu mogu odagnati strahove koji Bosnu raseljavaju. Mišljenje ili teza da ekonomija raseljava Bosnu, najblaže rečeno, je teza koja vode ne pije. Podrivanje sistema, uređenja, institucija s jedne te bezidejnost, urušavanje svake kritičke misli, nametanje društvenih stega i okova s druge strane zasigurno se mogu promatrati kao primarni faktori istog.
Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o
