Sjećanje na Bedr

Na lica što zabrinutost i tegoba bi im izričaj, kapi se spustiše

Što ko milost dođe od Er-Rahmana da razgali srca i zemlju što njom hodiše

Da očisti tijela i odagna zebnju što nastani duše

Učvrstiše se redovi skupine male, spremni i životima da svjedoče

I još jednom srca jekinom i uzdanjem napojiše, jezike zikrom ovlažiše

Allahu svemogućem se predaše, noć uo'č Bedra, dove kad zemlju napustiše

Pred bitku što simbolom postade, da moć istine, pravde i tevekkula uvijek jača je

I bi istina u osloncu na Ekbera, bitka onako muška kad se zametnu

Oklopi sile i oholosti, neznanja i zuluma padoše, pred srcima vjernih i vojskama nevidljivim

Osta zastava tewhida da i dan-danas svjedoči da sile mraka uvijek poniženje će na'ć

Poziv vojske u Istinu osvjedočene, i pouka Kur'anska:

"Kol'ko puta skupina mala veću nadjača..."

I noćas u noći istoj ramazani-šerifskoj, godine 1400. i neke

Svjedodžbom da nema boga sem Allaha jedinog, Bedr duša dok priziva

Ramazana krvavih u rahatluku što nemir nosi se podsjećam

Palestina, Kašmir, Afganistan

Palestina, Liban, Bosna, Čečenistan

Palestina-Kuds-Palestina: česta slika s tv ekrana

Slikom na sliku do u zaborav, krv nevinih bratskih muslimana

Bedr-Bedra dok zazivam, Palestino noćas za te dove moje

Puteva bliskih ishodištu, duhovna zemljo pradjedovska

Izvorištu vjere i predanja, zemljo Ademovska, Ibrahimovska

Davudovska, zemljo Musaova, Isaova, Muhammedova... Palestino željo vazda živa!

Jecaju neutihli, rano u kutku žića skrovitom gajena

Bedranski moj podsjetniče - noćas za te dove moje

Za dušu duše tvoje, Kuds - cvijet najljepši iz milosti Njegove šareni

Grad - Sellama i islama, grad isr'a i mi'radža, svekoliku bašću Božju

Za Al-Aksu - srce čisto tvoje, prvu kiblu muslimana, u gajb stvari simbol vjerovanja

Palestino, dove moje

Za sve one potlačene, protjerane, ubijene

Za domove poravnate, djevojke obeščašćene

Sinove utamničene, za majke im uplakane

Za sve one što će kol'ko sutra, iznova s kamenom u ruci

Na čelične grdosije hitat', krv šehidsku što će prolivat'

Moćnog i sinog doživljujuć', zulum i silu dušmansku da zatre

K'o Firav'na oholog što je, za njih ako ništa Er-Rahmanu - dove moje

Za dječaka Muhammeda i ine, što spas ne nađoše, u očinskom zagrljaju

I postaše samo slika bjelosvjetska, sve do dana određenog - Bedra - bedranskog

Palestino, bolna opomeno, noćas za te dove naše

Milost nek t'je Subhanova!

Mehmed Šehić (iz Varcar-Vakufa)

Bugojno