Historija ideja - (Naš) idžtihad i mit o progresu

Na svu sreću, postojala je i svojevrsna opozicija bošnjačkim klicanjima idžtihadu i nekritičkom prilagođavanju islama gotovo svemu što je dolazilo sa „progresivnog Zapada“ (s navodnicima i bez njih) i što je slavilo mit o progresu. U oskudnom izdavaštvu i publicistici tokom prve polovine 20. st. i „socijalističkog mraza“ ovdje možemo izdvojiti braću Čokiće, okupljene oko tuzlanskoga glasila El-Hikjmet (izlazio od 1929. do 1936.), te kasnije Mehmed-ef. Handžića i njegov krug vjerskih učenjaka okupljenih oko Handžićeve i, poslije njegove iznenadne smrti, Dobračine El-Hidaje, te manje poznatog, ali jednog od najutemeljenijih bošnjačkih alima u akidetu ehl-i Sunneta ve’l-džema’ata, Muhammeda Pášića (preselio 1970-tih), čije radove Islamska vjerska zajednica socijalističkog režima nije htjela ili nije smjela da objavljuje. Kada se sagledavaju iz današnje perspektive, radovi i ideje tih naših istinskih vjerskih učenjaka, alima, plijene ne samo svojom utemeljenošću u islamskim naukama, nego i svojom intelektualnom odvažnošću, iskrenošću i snagom otpora pred globalnom i lokalnom zabludom zvanom mit o progresu. Ti alimi, koji su podnijeli najveće žrtve zbog svoga islamskog mišljenja i aktivizma, mogu da služe na čast svakom istraživaču na polju islamskih nauka.

Cijeli tekst u štampanom izdanju “Preporoda”