Huseinspahić: Pravno utemeljeno rješenje, a nikakav presedan, kao civilizacijski poraz

Profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici dr. Ajdin Huseinspahić je za Preporod.info govorio o dopunama Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida. Njegov komentar donosimo u nastavku.

Navedena Odluka civilizacijski poraz, poraz kojeg se trebaju stidjeti negatori genocida i UZP-a

Dugo smo čekali na reakciju iz Ureda Visokog predstavnika za BiH, a u vezi nehumanih i za civilizovano društvo poražavajućih aktivnosti zakonodavnih i izvršnih vlasti u entitetu RS, kao što su: dodjeljivanje odlikovanja ratnim zločincima, nominovanje javnih ustanova i institucija po njima, slavljenje i javno veličanje njihovog lika i djela, jednom rječju izrugivanja civilizacijskim vrijednostima ne samo bosanskohercegovačkog društva nego ljudske zajednice općenito.

Poruke koje su u tom periodu dolazile od strane Ureda Visokog predstavnika su bile vrlo obeshrabrujuće, jer su tražile od domaćih zakonodavnih organa da usvoje odgovarajuće norme kojima bi bilo inkriminisano navedeno postupanje. Takve poruke su, i dalje smatramo, vrlo obeshrabrujuće jer teret odgovornosti za neadekvatno funkcionisanje političkog sistema u Bosni i Hercegovini prebacuju na sve političke predstavnike (po principu egalitarizma), bez obzira što se pretežni politički kapaciteti nalaze na strani onih (konstitutivnih), onih koji negiraju genocid i udruženi zločinački poduhvat, onih koji s ponosom ističu zastave terorističke tvorevine Herceg-Bosne i onih koji veličaju ratne zločince.

Ove činjenice, koje uočavaju svi domaći i međunarodni subjekti, moraju biti vrlo jasno naglašene i uzete u obzir, jer u suprotnom međunarodna zajednica nam je dužna odgovor na pitanje: Kako bi evropski politički sistem izgledao da su nakon poraza fašista 1945. godine ostale da žive fašističke ideje i to ne u glavama pojedinaca nego unutar institucija; kako bi Evropa izgledala da su odlikovanja nakon 1945. godine dodjeljivana pristalicama Hitlerove i Musolinijeve politike; kako bi izgledala Evropa da su Saveznici nakon rata bili prisiljeni da koaliraju u vlasti sa Centralnim silama; kako bi izgledala dalja politička izgradnja Evrope na bazi političke koegzistencije pristalica naci-fašizma i Jevreja, žrtava genocida?

Odgovor nam je jasan, jer živimo u državi u kojoj međunarodni politički subjekti, iako su uticali na prekid oružanih sukoba u Bosni i Hercegovini, nisu porazili fašističku ideju i institucionalno veličanje fašizma od strane istih onih političkih predstavnika koji ne priznaju presude Mađunarodnog suda pravde (genocid u Srebrenici), Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (udruženi zločinački poduhvat) i drugih međunarodnih i domaćih sudskih instanci (ratni zločini i zločini protiv čovječnosti).

Malo nam je poznato da su od strane njemačkih sudova, po principu univerzalne jurisdikcione nadležnosti, tokom devedesetih godina izrečene presude za genocid počinjen u Foči, Doboju, Osmacima i Kotor Varoši. Vrhovni sud Düsseldorfa je tako u presudi Nikoli Jorgiću 1997. godine zaključio da su zločini u Doboju bili čin genocida. Vrhovni sud Düsseldorfa je također Maksima Sokolovića 1999. godine osudio na 9 godina zatvora zbog „pomaganja i podržavanja u genocida“.

Bavarski vrhovni sud je 1999. godine proglasio Đurađa Kušljića krivim za izvršavanje genocida i osudio ga na doživotnu zatvorsku kaznu.  

Imamo li u vidu sve navedeno krajnje logičnim i pravno utemeljenim se činilo posezanje Visokog predstavnika za bonskim ovlastima i nametanjem Odluke o proglašenju Zakona o dopunama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH”, br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10, 47/14, 22/15, 40/15 i 35/18). Navedena Odluka je pravno neupitna i zasnovana na ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data članom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnom provođenju Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, a prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja spomenutog Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora.

Međutim, Odluka Visokog predstavnika je civilizacijski zabrinjavajuća utoliko što politički predstavnici iz entiteta RS ovom Odlukom neće doživjeti katarzu, zabrinjavajuća je utoliko što prethodnih godina nismo svjedočili bilo kakvim aktivnostima, od strane negatora genocida i UZP-a, a na planu konačnog obračuna protiv agresije, hegemonizma i fašizma kojem je Bosna i Hercegovina bila izložena u periodu 1992.-1995. kako od strane istočnih tako i zapadnih susjeda (bila i ostala).

Odluka Visokog predstavnika je civilizacijski zabrinjavajuća i u onoj mjeri u kojoj ni Republika Srbija ni Republika Hrvatska nisu podsticali svoje „političke partnere“ u Bosni i Hercegovini (niti ih podstiču) da načine civilizacijski iskorak na planu suočavanja sa činjenicama (UZP, genocid, ratni zločini...), utvrđenim presudama domaćih i međunarodnih sudova.

U tim i takvim okolnostima ne možemo zanemariti ni aktivnosti institucija entiteta RS tokom 2016. godine kad je na očigled domaće i međunarodne javnosti proveden referendum o 09. januaru.

Imamo li u vidu da čl. 239 KZ BiH inkriminiše slučajeve sprječavanja izvršenja odluke Ustavnog suda BiH, ili na drugi način onemogućavanja njenog izvršenja za što je zapriječena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, nameće se pitanje: ko je do danas odgovarao za neprovođenje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o 09. januaru tj. za navedeno protupravno, odnosno krivično djelo?

Pravna rješenja mogu biti idealna, ali njihovo provođenje traži časne, s(a)vjesne, odgovorne, civilizovane i odvažne ljude, u ovom slučaju tužioce.  

Nametanje Odluke o dopunama KZ Bosne i Hercegovne je prevashodno civilizacijski poraz, prije svega zato što je domaća i međunarodna javnost očekivala da će nosioci vlasti u entitetu RS napokon shvatiti nužnost donošenja zakona ili zakonskih odredbi protiv negiranja svih oblika ratnih zločina, odnosno genocida i zločina protiv čovječnosti bez obzira ko ih i nad kim počinio. Međutim, do toga nije došlo.

Zato je intervencija Visokog predstavnika po ovom pitanju bila nužna, ali i pored toga predstavlja poraz civilizacije odnosno ljudskosti, poraz onih koji su za istu morali imati više sluha, a nisu. Ovo je poraz za svijet koji je još jednom imao priliku jasno i nedvosmisleno vidjeti ko su političari koji nemaju ni trun dostojanstva. Možete li nametanje odluke o tome da je ubistvo čovjeka zločin smatrati civilizacijskim iskorakom? Vjerujem da ne možete.

Zato je navedena Odluka civilizacijski poraz, poraz kojeg se trebaju stidjeti negatori genocida i UZP-a, kao i oni koji su cijelo vrijeme ćutali i poručivali: dogovorite se! Pitanje je da li će iz ove posljednje Odluke Visokog predstavnika međunarodni faktori napokon izvući pouku i shvatiti da u bilo kojoj državi, i pored najbolje želje, nema dogovora sa onima koji su napadali tu istu državu, koji su počinili zločine ili počinioce istih poštuju.

Zato je u Bosni i Hercegovini prisustvo OHR-a nužnost bez koje nema ni samog Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Odluka Visokog predstavnika ne predstavlja ni presedan. Krivični zakoni širom Evrope i svijeta poznaju odredbu koju je nametnuo Visoki predstavnik.

Ne moramo ići dalje od pravnog sistema Republike Srbije gdje je čl. 387 KZ RS normirao: „Ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu genocida, zločina protiv čovečnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe lica ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, vere, porekla, državne, nacionalne ili etničke pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje prema takvoj grupi lica ili članu te grupe, ukoliko su ta krivična dela utvrđena pravnosnažnom presudom suda u Srbiji ili Međunarodnog krivičnog suda, kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina.“ I opet pravni nonsens: Kada ste čuli da je bilo ko priveden, a kamo li uhapšen u Republici Srbiji zbog navedenog krivičnog djela, a u vezi negiranja genocida u Srebrenici?

Valja naglasiti da se navedena Odluka Visokog predstavnika jednako odnosi na sve građane u Bosni i Hercegovini, na sva lica (bez obzira na njihovo nacionalno ili vjersko opredjeljenje) koja javno odobre, poreknu, grubo umanje ili pokušaju opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom.

Stoga, ova Odluka nije protiv interesa bilo kojeg naroda, ona je štaviše protiv anticivilizacijskih djelovanja ma od koga ista dolazila. Presuda je presuda i nju kao takvu valja poštovati bez obzira ko bio osuđen istom i šta bilo ko od nas mislio individulano o tome.

Odluka Visokog predstavnika nije nikakav ustupak Bošnjacima

Valja odbaciti sve insinuacije o političkim ustupcima nakon donošenja navedene Odluke, a koje polaze od toga da je time učinjen ustupak Bošnjacima, odnosno da su istom Odlukom prokazani Srbi ili Hrvati, odnosno njihovi politički predstavnici.

Takav javni diskurs ne smijemo dozvoliti i isti valja „sasjeći u korijenu“ čim prije. Ovo iz razloga što Odluka Viskog predstavnika nije nikakav ustupak Bošnjacima niti difamacija nebošnjaka, nego buđenje svijesti međunarodne zajednice i ustupak svijetu ili jednostavno, civilizacijska sramota. Zamislite da bilo kojom odlukom utvrđujemo da je voda mokra ili vatra vruća?!

Stoga, bilo kakve, eventualne, buduće pokušaje na liniji traženja bilo kojeg „političkog ustupka“ od političkih predstavnika Bošnjaka treba smatrati krajnje ciničnim, licemjernim i beskarakternim. Istovremeno, Bošnjaci se ne smiju osjećati dužni bilo kome za bilo šta, te pristati na bilo kakve ustupke, kao što je onaj o „fingiranom“ legitimnog predstavljanju, pošto bi isti bio na štetu legalnog ustavnog i zakonskog okvira u Bosni i Hercegovini.  

Na kraju. Iako nismo ulazili u pravnu analizu Odluke Visokog predstavnika ovom prilikom je važno naglasiti da Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu nije proglasio bilo kakav zakon o negiranju genocida nego je izvršio dopune postojećeg KZ Bosne i Hercegovine, a koje će stupiti na snagu na privremenoj osnovi sve dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta. S pravnog aspekta navedena odredba je čisti pravni pleonazam (odredbe važe kako god zakonodavci postupili), dok s političkog aspekta ona predstavlja uvažavanje zakonodavnih institucija u Bosni i Hercegovini kojima je istovremeno, slovom i duhom Dejtonskog mirovnog sporazuma, Visoki predstavnik pravno nadređen.

(Rabija Arifović/Preporod.info)