Povezano

Naseljavanje Vlaha i Arbanasa u Bosni: Bosanski sandžak

U prvom popisu Zvorničkog sandžaka iz 1519. godine, na njegovom području bilo je naseljeno izmđu 650 i 700 vlaških kuća.

        Prema podacima u Upširnom popisu Vlaha (i Arbanasa) Zvorničkog sandžaka iz 1528. godine, od 207 sela u 11 nahija, Vlasi su bili naseljeni u 105, a imali su 12 knežina i 7l primićura (od kojih su njih 11 bili novi muslimani), sa 2.742 vlaških kuća i 3.425 neoženjenih muškaraca, od kojih je bilo 757 ili 27,6% muslimanskih sa 775 ili 22,6% neoženjenih muškaraca muslimana. Od ovih su 2.294 kuće i 2191 neoženjeni muškarac bili u sastavu knežina.

         Vlasi koji su stigli iz Šumadije, sa sobom su donijeli i nove toponime: sela Krčine i Jasikovac nazvani su Tamna, a stari nazivi ostavljeni kao drugi, što znači da su tu došli Vlasi iz oblasti Tamnava (Valjevski okrug), selo Ugljevik (danas općinsko središte) preimenovano je u Dolina Laba /tur. Lab deresi, što znači da su bili iz doline rijeke Lab na Kosovu, selo Srednji Lokanj u nahiji Teočak/tur. Telčak preimenovano je u Rudine, što znači da se radi o Vlasima Banjanima iz  Bilećkih Rudina, koji su bili u tvrđavskoj nahiji Maglaj 1516. godine.

         Naredni popisi Zvorničkog sandžaka  iz 1533., 1548. i 1565. godine, ne sadrže više brojčane podatke o vlaškim čergama/kućama i neoženjenim muškarcima i oni, koji su prihvatili islam, iskazani su zajedno sa svim muslimanima. Međutim, navođeni su knezovi i primićuri, iz čega se može prosuditi o broju sela u kojima su bili Vlasi. Sada je i ovdje bila mezra Skugrić (nahija Nenevište ili Gradačac/ tur.  Gradčac).

         Jedan manji broj tek doseljenih neteritorijaliziranih Vlaha popisani su kao obveznici plaćanja filurije. Takvih je u nahiji Soko bilo 44 kuće i šest neoženjenih muškaraca, te pet kuća stočara nomada/tur. hajmana. U nahiji Gradačac/Nenevište, filuriju su plaćali Vlasi u selima Hajsići (danas Hasići), Obudovac (danas u općini Bosanski Šamac, posrbljeno Šamac), Olovo Polje, Petrosalići (nije ih bilo moguće ubicirati) i Tolisa (danas općina Orašje). U nahiji Srebrenica zabilježen je jedan, a u nahiji Tuzla devet primićura (zamjenika knezova).

          U nekim izvorima i u literaturi,  dati su podaci o sporadičnim naseljavanjima Vlaha na područje Zvorničkog sandžaka.

          Bivši sandžakbeg  Smederevskog sandžaka  Turali-beg sin Isa-hana,  doveo je na svoj vakuf u okolini Tuzle 1558. godine Vlahe iz Semendrije i Albanije iz slijedećih rodova: Dragiše, Niki, Peruše, dva Radosava, Stojke, Vukosae, Vukove i dr. Dao im je zemlju pod zakup, uz obavezu da on njima daje sjeme i radne volove, a oni njemu jednu četvrtinu uroda. Oni su sa sobom donijeli toponime Visori i Piperi (danas distrikt Brčko).

         Vremenski slijed naseljavanja po nahijama u Zvorničkom sandžaku u periodu 1519-1548. godine, bio je slijedeći:

                   1519: U popisu Zvorničkog sandžaka iz te godine, podaci o vlaškim naseljima i broju kuća, dati su sporadično, odnosno samo za tri od devet nahija. U nahiji Budimir/Ludmer 2 naselja sa 62 kuće, za nahiju Drametin, u kojoj je zabilježeno 14 vlaških naselja, posrednim putem izračunato je da je moglo biti oko 650 kuća. U nahiji Zvornik zabilježeno je 57 kuća (51 martološke u samoj tvrđavi i 6 srodnika u podgrađu tvrđave) i u selu Đevanje 14 naselja sa oko 600 kuća, odnosno ukupno 15 naselja sa 657 kuća. U tri nahije Zvorničkog sandžaka, bilo je ukupno 29 naselja sa 1.369 kuća.

                   1528.: Jasenica (Gračanica) 13 naselja sa 335 kuća i 460 neoženjenih muškaraca, Kušlat 9 sa 189 i 165, Sapna 14 sa 37o i 441, Smoluća 11 sa 243 i 323, Soko 9 sa 327 i 360, Spreča (Kalesija) 12 sa 52o kuća i 859, Šubin 3 sa 33 i 27, Teočak 7 sa 151 i 140, Visori (Lukavac) 7 sa 131 i 125, Završ 6 sa 151 kućom i 224, te Zvornik 14 naselja s 293 kuće i 305 neoženjenih muškaraca, odnosno ukupno 105 naselja s 2.742 kuće i 3.425 odraslih neoženjenih muškaraca.

1533. i 1548..: Poslije popisa Vlaha Zvorničkog sandžaka iz 1528. godine, ukinut je Zakon Vlaha i oni su izgubili položaj povlaštenika u odnosu na zemljoradničku raju. Zbog toga su u popisima Zvorničkog sandžaka iz 1533. i 1548. godine popisani kao zemljoradnička raja. To, međutim, ne znači da se Vlasi i dalje na ovo područje nisu naseljavali. Nakon pada Srebreničke banovine, mnogi su stanovnici prebjegli preko Save, brojna naselja ostala pusta, a zemlje neobrađene. U ta naselja Osmanlije su naseljavali Vlahe.

          Iz prezimena džemat-baša i naziva naselja u narednim popisima, koji su, zacijelo, nastali nakon njihovog doseljavanja, moguće je utvrditi ishodišta Vlaha i Arbanasa.

         Porijeklo stanovnika pravoslavne vjeroispovijesti na planini Majevici u sjeveroistočnoj Bosni,  ispitivao je Miljenko S. Filipović. Objašnjavajući kada su Vlasi došli na Majevicu, on kaže:

                   Nema nikakvog pouzdanog dokaza ili jačeg indicija da je na Majevici u srednjem stoljeću bilo Vlaha. Novi stanovnici Majevice, koje su dovodili Turci, bili su Vlasi tj. hrišćani u turskoj vojnoj službi. Ako i ima u toponomastici koji romanski element, njega su mogli imati i pozniji Vlasi. Prema tome, ni stećke nisu mogli podizati Vlasi kako to misle neki istoričari (naglasio JM).

         O naseljavanju Vlaha u sjeverozapadnu i sjeveroistoönu Bosnu, Vladislav Skarić je napisao izuzetno vrijednu studiju. Spretnim povezivanjem brojnih topografskih naziva ishodišta i odredišta Vlaha i Arbanasa po njihovoj plemenskoj ili rodbinskoj pripadnosti (rodovi i bratstva), te krsnoj slavi koju slave ili prislužuju, on je utvrdio porijeklo pravoslavnog naroda sjeveroiostoöne Bosne iz Hercegovine, drugih današnjih područja južnoslavenskih zemalja (Crne Gore, Kosova, Srbije i Makedonije) i Albanije. O tome on kaže:

                  Znajući da pravoslavnog elementa prije Turaka nije bilo u tim krajevima,  osim nešto Vlaha, koji se javljaju ranije, prirodno je bilo misliti, da se pravoslavni narod pojavio u sjeveroistočnoj Bosni voljom ili dozvolom Turaka. Time je bilo rješeno kada se doselio pravoslavni narod (naglasici JM).

         Na temelju opsežnih istraživanja porijekla pravoslavnog stanovništva na području bivše Tuzlanske oblasti, Risto Jeremić je došao do istog  zaključka do kojih su došli  Miljenko Filipović I VLadislav Skarić. Iz dugačkog popisa rodovskih prezimena, zaključio je da su u sjeveroistočnoj Bosni bili  zastupljeni skoro svi vlaški katuni, grupacije i plemena sa područja Hercegovine i Crne Gore, ali i sva arbanaška  brđanska /malesijska plemena.

          Da su se doseljeni Vlasi izmiješali sa starosjedilačkim stanovništvom i da su bili njegov povlašteni sloj, potvrdio je Milan Vasić, koji kaže:

                   U selima Zvorničkog sandžaka živjelo je, izmiješano sa ostalima, i brojno vlaško stanovništvo. Ono je u cjelini činilo povlašteni društveni sloj. Kneževske autonomje su izraz tih povlastica (naglasci JM).

         Kliški sandžak

          Prije osnivanja Kliškog sandžaka 1537. godine, u čiji je sastav ušao i jedan broj nahija koje su izdvojene iz Bosanskog sandžaka, Vlasi su popisani u okviru popisa Bosanskog sandžaka iz 1528-1530. godine, a nakon njegovog osnivanja, također, Bosanskog sandžaka iz 1540-1542. godine, koji je označen kao stari/tur. atik popis. U okviru Kliškog sandžaka, do kraja XVI stoljeća, Vlasi su popisani u opširnim popisima još tri puta: 1550, 1574. i 1586. godine. Podaci u literaturi objavljeni su samo iz popisa 1550. godine i preuzeti neposredno iz samog popisa za dvije nahije u 1586. godini.

         Zahvaljujući činjenici da su neki autori preuzeli podatke iz popisa Bosanskog sandžaka u 1516, 1528-1530. i 1540-1542. godini i Kliškog sandžaka u 1550. i 1568. godine, bilo je moguće utvrditi prisustvo Vlaha u pojedinim dijelovima sandžaka, odnosno vremenski slijed njihovog naseljavanja:

                   1516.: Livno varoš 65 kuća, nahije Glamoč 32, Kupres 12 sela sa 79 kuća i Uskoplje 18 sa 248, odnosno ukupno 32 naselja s 424 kuće.

                   1528-1530.: Livno varoš 54 kuće, nahije Grahovo 2 naselja sa 39 kuća i Unac 3 sa 159, odnosno ukupno 6 naselja sa 252 kuće.

                   1540-1542.: nahije Grahovo 14 naselja s 246 kuća, Janj 13 sa 180, Ključ 11 s 93, Kupres 10 sa 112, Sarumiše 7 sa 103, Soko/na Plivi 16 sa 124, Unac 33 sa 366 i Uskoplje 21 sa 392, odnosno ukupno 125 naselja sa 1.616 kuća.

                   1550.: nahije Livno 26 naselja sa 186, Glamoč 18 sa 289 kuća, Grahovo 22 sa 111, Janj 10 sa 122, Ključ 2 s 48, Kupres l s 98, Sarumiše 8 sa 111, Soko/na Plivi 1o sa 14o, Unac 22 sa 141 i Uskoplje 22 s 455, odnosno ukupno 116 naselja sa 1.744 kuće.

                   1586.: Podaci su raspoloživi samo za nahiju tvrđavu Kamengrad sa 63 kuće i nahiju Trijebovo s 10 naselja i 102 kuće. Iz njih se može zaključuti samo da su se do te godine Vlasi naselili i u 11 naselja ove dvije nahije.

         Ovi podaci ukazuju na postupnost naseljevanja Vlaha i Arbanasa u pojedine dijelove Kliškog sandžaka, dakle, isto onako kako se to ispoljavalo u Bosanskom i Zvorničkom snadžaku.

          Po prezimenima bratstava i nazivima naselja u navednim popisima, koji su, izvjesno, nastali nakon njihovog doseljavanja, moguće je utvrditi ishodišta Vlaha i Arbanasa. Ovdje će po nahijama biti navedeni samo oni koji bez dvoumlja ukazuju na pripadnost pojedinim plemenima

                   Glamoč: Đulićani, Vlasi Banjani/Pivljani iz sela Đulići, danas u općini Gacko i Banjani/Rudinjani iz sela današanjih područja općina Bileća, te Nikšić i Plužine (Republika Crna Gora).

                   Grahovo: Grahovo po Vlasima plemena Riđani i istoimenog sela; Bastasi, Vlasi Baste iz plemena Riđani na današnjem području općine Nikšić; Grkovci i Grkovlasi iz sela sela Grkavci u današnjoj općini Trebinje; Korita, Vlasi Banjani iz istoimenog sela u današnoj općini Bileća; Maleševci, Arbanasi Malonze/Malešići/Maleševci iz okoline Bileće; Ugarci Vlasi iz istoimenog katuna na današnjem području općine Trebinje.

                    Ključ: Rudenice, Vlasi iz plemena Banjani iz Rudina.

                   Kupres: Brda, Arbanasi Kuči iz istoimenog sela u Brdima/Malesija, danas općina Podgorica u Crnoj Gori; Donje i Gornje Ravno, vjerovatno Vlasi Ljuboviđe iz sela Ravno u današnjoj općini Ravno.

                   Livno: Bilo Polje, Vlasi iz istoimenog sela, danas općina Mostar; Bogdaši, Vlasi Banjani iz istoimenog sela, danas u općini Bileća; Srđevići, Vlasi iz plemena Banjani iz istoimenog sela, danas u općini Gacko.

                  Unac: Bastasi, Vlasi Riđani iz istoimenog sela, danas u općini Nikšić, Crna Gora; Brda, Arbanasi iz sela Brda u Brdima/Malesija, dans općina Podgorica, Crna Gora; Drvar (ranije selo Cvjetnić, danas Mali i Veliki Cvjetnić) i Drvar selo, Vlasi Banjani iz sela Drvara u Pivi.

                  Uskoplje: Brda, Arbanasi Kuči u Brdima/Malesiji, istoimeno selo i selo Pobrđani, danas u općini Donji Vakuf; Đulovići, Vlasi Banjani iz sela Đulići, danas u općini Gacko; Klimente, Arbanasi iz istoimenog plemena, danas u općini Donji Vakuf; Rudina, Vlasi Banjani iz Rudina.

         Tako se, samo naizgled, Hercegovina Vlasima i Arbanasima praznila, a ostali dijelovi Bosne njima punili. Međutim, na upražnjena mjesta odseljenih Vlaha iz Hercegovine, počeli su se naseljavati Vlasi i Arbanasi iz susjednih sandžaka: Crnogorskog i Skadarskog, ali i Smederevskog i Prizrenskog.

          Velike skupine Vlaha i Arbanasa bile su u sjeverozapadnoj i zapadnoj Bosni (Bosanski sandžak), sjeveroistočnoj Bosni (Zvornički sandžak od 1480/148l. godine) i jugozapadnoj (Kliški sandžak od 1537. godine) i zapadnoj Bosni (Bosanski i Bihaćki sandžak od kraja XVI stoljeća), ali to sada više nisu bili samo hercegovački Vlasi, nego i oni iz drugih južnoslavenskih prostora (Makedonija, Kosovo, Srbija, Crna Gora, Grkovlasi ili Cincari iz Grčke  i Arbanasi iz  Brda/Malesija. Vlasi i Arbanasi tada su, praktički, preplavili Bosnu i sve od strane Osmanlija zaposjednute hrvatske zemlje.

         Svi doseljeni Vlasi i Arbanasi u novim staništima bili su do kraja XVI stoljeća teritorijalizirani. To se vidi po posjedu baština sa pravima posjeda (hakk-i tesarruf) i stalnosti na zemlji (hakk-i karar), te po brojnim vlaškim knežijama i primićurima kao seoskim starješinma.