Ramazanski kviz 2021: Teleološki dokaz
Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u saradnji sa Media centrom Islamske zajednice, organizira Ramazanski kviz 2021 - Vjera i domovina, tokom kojeg će do kraja ramazana na našem portalu biti objavljivano po jedno predavanje iz oblasti akaida, bosanskog jezika, ahlaka i historije naše jedine domovine Bosne i Hercegovine.
Ovo je treće iz treće serije od deset predavanja, a finalni test za učesnike koji su se za njega kvalificirali bit će održan 12. maja, s početkom u 12.00 sati. Prethodno će finalisti dobiti link za prijavu i pristup testu, te detaljne informacije o načinu i vremenu njegove izrade.
Teleološki dokaz
(Autor predavanja: Rifet Šahinović, profesor akaida u medresi "Džemaluddin Čaušević" u Cazinu)
Grčka riječ telos znači „cilj“ i „svrha“. Teleološki dokaz se zasniva na svrhovitosti i redu koji vlada u svemu stvorenom. Teleologija je nauka o svrsi koja se očituje kako u živoj tako i u neživoj prirodi. Dokazivanje Božijeg postojanja putem teleologije zasniva se na sljedećim premisama:
- prirodom vlada red, harmonija i svrhovitost;
- tamo gdje je red i svrhovitost mora postojati Savršeni Um (ono što razum imenuje Savršenim Umom, Koji održava ovu svrhovitost i harmoniju u svemiru; za vjernika je to uzvišeni Allah); i, slijedi zaključak:
- prirodom i svim stvorenjima vlada uzvišeni Bog.
Čovjek na temelju razuma spoznaje da svrha i red u svemiru pretpostavlja savršenu inteligenciju. Razum isključuje nekakvu slučajnost u stvaranju stvorenja. Da vlada divan red u svemiru, jasno nam je čim pogledamo Sunce, Mjesec i zvijezde iznad naših glava kako nas i uči Kur'an:
Koji sedam nebesa stvori na katove, a u onom što Svemilosnog stvorenje je – ti ne vidiš nikakvo komešanje! Pa, pogled vrati opet: da li vidiš ikakav nered? (el-Mulk, 3)
Kur'an nas upućuje na savršenu mjeru i omjer u svemu stvorenom: Mi stvar svaku s mjerom stvaramo. (el-Kamer, 49)
Princip kretanja
Nebeski svod je dobro utvrđen. Samo ljudska tvrdoglavost odbija da vidi znakove Božijeg stvaranja u nebeskom svodu. Uzvišeni Allah je stvorio dan, noć, Sunce i Mjesec, svi oni u kosmosu plove.
A i Sunce do svoga odredišta jezdi! To je odredba Silnoga, Sveznajućega! I Mjesecu smo odredili mijene, pa se uvijek vraća kao stara savijena grana palmina! Niti Sunce treba Mjesec dostići, niti noć dan preteći! I sve u svemiru plovi. (Ja-Sin, 38-40)
Kretanje Sunca, Mjeseca i Zemlje odvija se na vrlo precizan način, tako da ne dolazi do poremećaja života na Zemlji. Ustvari, ovo plovljenje omogućuje egzistenciju svih bića na Zemlji. Sve je tačno precizirano i u savršenoj harmoniji. Zemlja se okreće oko Sunca pod nagibom od dvadeset tri stepena. To omogućuje različita godišnja doba a od toga zavisi i rast biljaka na Zemlji. Zemlja se okreće oko svoje ose brzinom od 1670 kilometara na sat. Kada ne bi bilo tako, onda bi na strani okrenutoj prema Suncu uvijek bio dan a na drugoj noć. To dalje podrazumijeva da ne bi bilo života uopće.
Mjesec se oko Zemlje kreće savijenom, zavojitom orbitom, ponekad ispred a nekad iza nje, slijedeći neku vrstu valovitog puta. Poput savijenog pruta (ke'l-urdžūni'l-qadīm). Kur'an govori o vezi koja postoji između Mjeseca i Sunca.
Tako Mi Sunca i svjetlosti njegove, i Mjeseca kad ga prati ustopice (telāhā) (eš-Šems, 1-2)
Zajedno sa Zemljom, čiji je satelit, Mjesec se okreće oko Sunca i gdje god da se Sunce kreće u svemiru, tamo idu i Mjesec i Zemlja. Sunce je centar kretanja sistema u kome se nalazi i Mjesec. Ovi i mnogi drugi prizori koje iščitavamo s kur'anskih stranica su svojevrsni fenomeni koji su bili nespoznatljivi u vrijeme njihova objavljivanja, ali isto tako oni pokazuju određenu harmoniju koja vlada kosmosom i svrhovitost koju čovjek nije još dosegnuo. Ovakva tačnost, matematička preciznost koja vlada prostorom oko nas, iznad naših glava, u nama samim ne može biti rezultat nekakve slučajnosti. Stari Grci su svemiru, upravo zbog njegove uređenosti, dali naziv kosmos, što znači „prostor reda i harmonije“.
Stubovi Zemlje
Podzemni dijelovi planina mogu biti dugački čak i po nekoliko desetina kilometara (Zemljina kora je debela pet kilometara). Na takav način planine predstavljaju neku vrstu stubova pobodenih u dubinu Zemlje. Ovi nevidljivi korijeni planina, ukorijenjeni duboko ispod tla, ponekad dostižu veličinu koja je dosta veća od vidljivog dijela planine. Planina Everest ima visinu od skoro devet kilometara. Međutim podzemni korijen ove planine dubok je oko stotinu dvadeset pet kilometara. Kur'an ovu ulogu planina spominje:
I planine smo po Zemlji, da se ona s njima ne potresa, stvorili i po njoj smo prolaze i staze dali, da bi se oni zaputili. (el-Enbija', 31)
Zar Zemlju nismo posteljom učinili, a planine stubovima. (en-Nebe', 6-7)
Ovi i mnogi drugi ajeti ukazuju da je Zemlja učvršćena planinama kao što se kuće učvrste stubovima. Uzdizanje planina i brda je posljedica procesa pomjeranja kome je kruta Zemljina kora podvrgnuta uslijed raznih poremećaja. Čvrstina se održava pomoću planina kao klinova (evtad). Bez obzira na razne nestabilnosti, život na Zemlji je moguć, planine su tu da se ona ne bi njihala sa nama.
Sve ovo dešava se u savršenom suglasju sa svrhom kojom Uzvišeni Allah sve stvara. Njegovo djelo je savršeno. Tako nam se planine čine najnepomičnijim objektima na površini Zemlje, a njihovi vrhovi nedostižnima.
A ti vidiš planine i misliš da su one nepomične, a one hodom oblaka hode! To je djelo Allahovo, Koji je savršeno dao sve... (en-Neml, 88)
Ovim se negira ideja statičnosti Zemlje.
Prema tome, sve je u prirodi savršeno i sa svrhom. Kada današnji čovjek prilazi prirodi na bezobziran način, iz pohlepe i želje da je iskorištava, on dovodi sebe i sva stvorenja na ovom dunjaluku u opasnost, izazivajući različite prirodne katastrofe koje su rezultat narušavanja reda i harmonije koja je uspostavljena Božijom voljom i htijenjem. Upravo zato će muslimanski teolozi govoriti o svetoj prirodi, odnoseći se prema njoj kao Božijem djelu.
Isti princip teleologije nalazimo i u nama samim. U pedeset trećem ajetu sure "Objašnjenja“ kaže se da će ljudima biti pokazano da vide i shvate Božije znakove preko onoga što opažaju u najširim obzorjima svemira i u njima samima. U nama samim znakove uočavamo progresivnim produbljenjem i proširenjem svog uvida u čuda stvaranja kao i dubljim razumijevanjem vlastite psihe. Sve to ukazuje na postojanje savršenog Stvoritelja. Uzmimo, naprimjer, ljudski skelet kao savršenu usklađenost i svrhovitost u ljudskom organizmu. Kur'an skreće našu pažnju na skeletnu strukturu i poziva nas da razmišljamo o njenoj svrsishodnosti:
...Pa pogledaj i u kosti, kako ih Mi sastavljamo i potom mesom oblažemo! (el-Bekara, 259)
Ljudski skelet je sačinjen od dvije stotine i šest kostiju, različitih veličina, skrojenih prema našim potrebama. Kosti su povezane sa zglobovima i ligamentima, planski i po mjeri izgrađene za naše pokrete. Naš svakodnevni život je povezan sa skeletom a toga počesto nismo ni svjesni. Razmislimo samo kako koristimo skelet dok uzimamo hranu i stavljamo u usta. Skelet savršeno štiti naše organe, osigurava vezu nervnog i mišićnog sistema. Skelet nas jednostavno drži uspravnim. Konstrukcija zgrade drži građevinu uspravnom, ali ona čini više od 60% težine zgrade. A naš skelet je svega 15% ukupne naše težine. O izdržljivosti i elastičnosti naših kostiju medicina je već rekla svoje.
(Preporod.info)