Ramazanski kviz 2021 - Uloga čovjeka na ovom svijetu

^{Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u saradnji sa Media centrom Islamske zajednice, organizira Ramazanski kviz 2021 - Vjera i domovina, tokom kojeg će do kraja ramazana na našem portalu biti objavljivano po jedno predavanje iz oblasti akaida, bosanskog jezika, ahlaka i historije naše jedine domovine Bosne i Hercegovine.}

^{Ovo je deveto iz druge serije od deset predavanja, a naredni test za učesnike koji su se za njega kvalificirali bit će održan 2. maja nakon ikindije namaza. Tada će biti objavljen link za prijavu i pristup testu. Test će biti dostupan 24 sata od njegove objave. Kliknite ovdje za detaljno uputstvo o načinu realiziranja Ramazanskog kviza.}

Uloga čovjeka na ovom svijetu

(Autor predavanja: Rifet Šahinović, profesor akaida u medresi "Džemaluddin Čaušević" u Cazinu)

Čovjek je stvoren od elemenata zemlje. Uzvišeni Allah ga postavlja na Zemlju počastivši ga Svojim Ruhom. Međutim čovjek nije ostavljen bez zadatka. Allah je odredio čovjeku misiju na Zemlji. Općenito uzevši, čovjek je zadužen sa ibadetom i hilafetom.

Misija ibadeta

Uzvišeni Allah je kazao: Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju. Ja ne želim od njih opskrbu niti želim da Me hrane. Allah je jedino Opskrbitelj, Moćni i Jaki. (51: 56-58) Prvi ajet ističe obavezu ibadeta, drugi govori o opskrbi. Postoje unutrašnji smislovi ovih časnih ajeta koji nam se ne daju otkriti tek pukim čitanjem. U ajetima se ističe općepoznata stvar – Allahu pripada ibadet i On je jedini Opskrbitelj, Koji daje opskrbu. Postoji mišljenje da je smisao ovih ajeta povezan sa Poslanikom, a.s., u značenju: „Poslanik u dostavi poslanstva i poruke pobožnosti/ibadeta ne traži nikakvu nagradu i plaću od vas niti da ga vi hranite i opskrbljujete. Uzvišeni Allah je isključivo dostojan toga, kako ibadeta tako i davanja opskrbe. Vi nemate nikakva razloga da Ga ne povjerujete i da Mu ibadet ne činite.“

Dakle, svrha stvaranja čovjeka je ibadet: „Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju.“

Misija hilafeta

Hilafet je uz ibadet primarna uloga čovjeka na Zemlji. Glagol istahlefe znači postaviti čovjeka za halifu. Časni ajeti iz sure Bekare predočavaju nam svu slojevitost čovjeka kao halife:

30. A kada Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!" – oni rekoše: "Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo." On reče: "Ja znam ono što vi ne znate."

31. I pouči On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoči melekima i reče: "Kažite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!"

32."Hvaljen neka si" – rekoše oni – "mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri."

33."O Ademe", – reče On – "kaži im ti nazive njihove!" I kad im on kaza nazive njihove, Allah reče: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što krijete!"

34. A kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" – oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i postade nevjernik.

Čovjek je halifa na Zemlji. Uzvišeni Allah je stvorio čovjeka sa jasnom svrhom. Čovjek je samim tim izuzetno poštovano biće, obdaren različitim sposobnostima. Govor o Ademu je, ustvari, govor o ljudskom biću. Adem je u Džennetu bez kušnji i teškoća. Šejtan ga je naveo na slijeđenje poriva iz animalnog dijela njegova bića za slatkim užitkom. Oholost koju pokazuje Iblis je uzrok nevjerovanja. Uzvišeni Allah je odmah po Ademovom „padu na Zemlju“ poslao Uputu kao znak Svoje milosti prema tom biću. Sudbina čovjeka je da se slijeđenjem Upute ponovo povrati u Džennet.

Uloga hilafeta traži da čovjek sprovodi Allahove zakone na Zemlji. Sve dok sprovodi i poštuje Allahove zakone on ima ulogu halife. Da bi izvršio ulogu halife na najčasniji način uzvišeni Allah mu je podario uputu: Mi naredismo: „Siđite iz Dženneta svi! Od Mene će vam doista Uputa dolaziti! Pa, koji budu Uputu Moju slijedili, takvima straha nema, niti će žalosni biti!“ (2: 38)

Uloga hilafeta zahtijeva od čovjeka rad i trud. Ako čovjek ne slijedi Uputu čini nered na Zemlji ili prolijeva krv (upravo onako kako su meleki konstatirali). U tom slučaju neće biti izgradnja Zemlje već njena razgradnja u najširem smislu riječi. Dvije su posljedice ovakvog odnosa: čovjek gubi status halife i uzvišeni Allah zamjenjuje narode koji su se odali grijehu sa drugima narodima.

Allah obećava onima između vas koji vjeruju i koji rade dobra djela da će takve zbilja na Zemlji učiniti namjesnicima (lejestahlifennehum), kao što je i one prije njih učinio namjesnicima, i da će im vjeru njihovu, sigurno, osnažiti... (24 : 55)

...A da Allah ljude, jedne s drugima ne savlađuje, Zemlja bi uzneredila se! Ali Allah je blagodaran za sve svjetove! (2: 251) 

Po islamskim autorima (naprimjer, Abdul-Hamida A. Ebu Sulejmana) princip namjesništva je utemeljen na časnim ajetima iz Kur'ana. Uloga namjesništva čini čovjeka pojedincem, društvom i vrstom koja koristi svijest, spoznaju i duh koji su mjesto ispravne prirode s kojom je spojena čovjekova savjest. Taj iznimni položaj čovjekov u kosmosu jeste ono što je učinilo čovjeka namjesnikom, time se on odlikuje nad svim stvorenjima. Namjesništvo zadužuje čovjeka a sa tim zaduženjem, idu ruku pod ruku, mnoge sposobnosti čovjeka, od prava na slobodu do prava na izbor u donošenju životnih odluka, te dužnosti i odgovornosti koje iz toga nužno slijede.

Drugi autori ulogu halife razumijevaju kao nasljednika ili namjesnika. Prema njima, izraz halifa je izveden iz glagola halefe „on je naslijedio“ (nekog drugog). Koristi se u ovoj alegoriji da označi čovjekovu pravičnu nadmoć na Zemlji koja se najprikladnije prevodi „on će naslijediti Zemlju“. Ovo je u značenju da mu je data Zemlja u posjedovanje; (vidjeti ajete: 6: 165; 27: 62; 35: 39;)

Klasični islamski učenjaci ulogu hilafeta su vidjeli u značenju ljudi koji će jedni druge stoljećima i generacijama nasljeđivati. Klasici nisu nikako dozvoljavali da se izraz halife shvata u značenju Božijeg zastupnika ili namjesnika. Po njima to bi pretpostavljalo odsustvo onoga koga se zastupa; onaj koji zastupa trebao bi imati ista ili slična svojstva kao i onaj koga se zastupa; od ovoga je uzvišeni Allah čist. Po njima ne postoji ni u Kur'anu ni u sunnetu dokaz da je uzvišeni Allah dao čovjeku ulogu zastupnika na Zemlji.

Bitne odlike Adema, a.s., kao halife i njegovih potomaka

Iz navedenih ajeta sure Bekare dajemo nekoliko teza za promišljanje u vezi s hilafetom:

1. Meleki su znali da je čovjek sklon neredu a oni su u stalnom ibadetu uzvišenom Allahu. Pored toga, čovjek biva postavljen halifom;
2. Ovo nije pobuna meleka niti njihovo protivljenje Božijoj volji i htijenju. Melekanska pitanja razumijevamo kao izraz njihovog čuđenja i iznenađenja;
3. Melekansko znanje o čovjeku nije potpuno. To zaključujemo iz Allahovog objašnjenja da Adem zna imena stvari koja meleki ne znaju;
4. Poučavanje imenima stvari znači da Adem zna da govori. Govor je Allahov dar dat čovjeku. Pomoću govora čovjek iskazuje svoje znanje, iskustvo;
5. Onaj ko zna imenovati stvari poznaje i njihovu upotrebu. Prema tome, čovjek je sposoban da uči, usavršava se i uvećava svoje znanje;
6. Čovjek kao halifa mora svoje znanje neprestance proširivati. Meleki znaju ono čemu ih je uzvišeni Allah podučio. Sedžda koja im je naređena da učine Ademu je znak priznanja da čovjek zaslužuje poziciju halife na Zemlji. To je sedžda počasti (sedždetu-t-tekrimeh) koju moramo razlikovati od sedžde koja pripada isključivo Allahu a koja predstavlja izraz našeg obožavanja uzvišenog Allaha (sedždetu-l-ubudijjeh);

Znanje svih imena označava čovjekovu sposobnost logičkog definiranja i pojmovnog mišljenja. Naprimjer, o pojmu „drvo“ Adem ima predstavu. Zatim, Adem je podučen svrsi i smislu stvari te načinu upotrebe istih.

(Preporod.info)