Esad Bajić: Sadašnje "odricanje" u ramazanu su poslastice u poređenju s ramazanom u ratu

Danas je Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine. 

Brojni naši očevi, braća, prijatelji i poznanici koji su branili svoju zemlju danas se prisjećaju ratnih dana. Mnogi se prisjećaju i mjeseca ramazana kojeg su dočekali "na liniji", u Armiji RBiH, u ratnim okolnostima. U rovu ili nekoj improvizovanoj kućici, sasvim je svejedno.

Svoju ratnu ramazansku priču za Preporod.info ispričao je književnik iz Konjica, Esad Bajić, koji kaže da su mu ratne godine obilježile život i da u njegovom pamćenju zauzimaju najveći dio memorije.

- Svako "čega se sjećam" iz tog perioda treba poseban razgovor, poseban prostor i ja sam toj potrebi podredio nekoliko knjiga u kojima sam sabrao ta sjećanja. Ovako bih mogao nabrajati šehide, počevši od babe rahmetli, pa preko mojih dragih  prijatelja Sanela, Nusreta, Amira… ili bitke od onih u svojoj Župi, preko onih oko Konjica, Igmana, Vlašića itd. Puno je tih detalja i ponekad mislim da to nisam prenio na papir da bi pod kožom bilo premalo mjesta. Ja sam bio u Diverzantsko - izviđačkoj četi Muderris, oko koje je kasnije oformljena Četvrta muslimanska slavna brigada. I u našoj jedinici su svi postili, ako je bio neko da nije postio, sakrivao je to - kaže Esad za Preporod.info.

A ono što olovka nije zapisala, ili je zaboravila da oboji sjećanjima, pamet je pohranila negdje u memoriji podsvijesti.

"Samo da mi ne pukne glas"

 - Ratne ramazane, budući da mi je komandant Nezim Halilović bio i glavni imam, provodio sam kao imam u naselju Glavičine kod Konjica, naselju koje je bilo na prvoj liniji odbrane, ali nisu ga napustile ni žene, ni djeca, ni starci. Dakle, živjeli su odmah uz svoje borce koji su ih branili. Eh, tu sam tokom ramazana bivao prekomandovan. Znao sam otići na iftar na liniju i ostati do sehura. Nije tu bilo nikakvog specijalnog tretmana, pogotovo 1993. i 1994. godine, kad hrane nije bilo ni kući, a samim tim ni na liniji. Vojska bi pravila čaj koji bi urijetko imala čime zasladiti, hljeb star dan-dva i neka konzerva se smatralo dobrim iftarom i sehurom. Nerijetko bi trenutci iftara znali biti propraćeni i granatiranjem i slično. Ja sam predvodio džemat u jednoj privatnoj kući na spratu i sjećam se da je jednom tokom klanjanja teravih namaza granata pala, da li na ovu kuću gdje smo bili, da li na susjednu, sad se više dobro i ne sjećam. Ali se sjećam da se džemat nije prekinuo. Nastavili smo klanjati bez ikakvog remećenja, iako su komadi cigle i betona udarali svuda okolo, a nekoliko džematlija bliže otvorima na prostoriji detonacija je bacila na pod. To su bile te specifičnosti ratnih namaza i teravija - kazao je Bajić.

Prisjeća se, kako kaže, specifičnih okolnosti i granatiranja džamije tokom džuma - namaza, kada se više uplašio da mu pred džematlijama ne pukne glas, nego da granata pogodi džamiju.

- Sjećam se slične situacije tokom džuma namaza. Ustao sam da učim drugi ezan i čuju se ispaljenja i sad valja zadržat glas da ne zadrhti, 99 posto si uvjeren da gađaju baš tvoju džamiju. I onda negdje na "Hajje aless-sallah'" udara jedna, druga, treća granata, uz samu džamiju, geleri razbijaju prozore, foliju, krov, a ja stojim na mahvilu s prstom u uhu i završavam "La ilahe illellah", više prepadnut da mi tu pred džematlijama ne zadrhti glas, nego li da će me geler pogoditi - kaže Esad.

Prošle su godine, a poveznice su žive i danas. Uprkos tome što smo imali sve, samo ne idealne uslove za život, ramazanski dani nose sa sobom neka posebna sjećanja, pa makar to bio i rat, zajedno sa svojim tegobnim okolnostima.

- Da se malo našalim: Zavisi kako mi je PTSP aktivan, tako imam i podsjećanja na te ramazane. Ali, ima jedna činjenica da se sehursko vrijeme obično koristilo za napad. Ne kažem uz ramazan, nego inače. Zora je bila neko vrijeme privlačenja i napada koje smo izvodili i puno je tih zora zapamćeno kroz ova ili ona sjećanja, tako da biti budan u to vrijeme počesto zna vratiti sjećanja unazad. Druga činjenica vezana je za Čaršijsku džamiju u Konjicu gdje obavljam namaze. Uz nju se nalazi i šehidsko mezarje i ja svaki put kad krenem iz stana u džamiju prođem kraj bašluka 102 naša šehida, među kojima i većine šehida moje jedinice. Tako da ta veza život, vjera, šehidi i rat neprekidno traje i u toku, ali i van ramazana - ističe naš sagovornik.

Post na gutljaju vode i komadu suhog hljeba

Esad tvrdi da se tražila ogromna psihička, ali i fizička snaga tokom mjeseca ramazana u takvim okolnostima, te ističe da je sadašnje "odricanje" u ramazanu neki vid poslastice kakvi su bili ratni ramazani.

- Ja znam da je podug dan i ako čovjek radi teže fizičke poslove, može se prilično istrošiti. No, da ujutro na sehuru moraš prepuzati 50-100 metara miniranog terena prema neprijatelju, gdje svaki pokret može značiti da će te mina raznijeti u paramparčad, pa onda ako i uspiješ proći tih 100 metara, nije kraj nego tek početak. Valja napasti na liniju i rovove (ili si u pola tog terena već otkriven, pa napadnut od neprijatelja). Pa na kraju, ako je sve uspješno učinjeno i linija zauzeta, valja izdržati jaku artiljerijsku vatru koja će uslijediti da bi pomogla njihovim interventnim jedinicama da probaju vratiti liniju. Znači, kad granatiranje stane počinje direktan pješadijski napad. Pa ga odbijemo, pa onda iz revolta slijedi idući težak artiljerijski napad, pa navečer pred iftar može opet biti pokušaj vraćanja linije, ako ne, onda u zoru, ali neće te pustiti da spavaš tokom noći, nego će konstantno granatirati. A bilo je baš takvih ramazana za mnoge naše hrabre branitelje koji su sve to činili baš ovako kao sam opisao, doživljavali i uz to sve i u tim vremenima i situacijama najnormalnije postili  na gutljaju vode i zalogaju suha hljeba. Ramazan je u takvim okolnostima jednostavno u drugom planu - riječi su ovog književnika i imama iz Konjica. 

Za kraj, tvrdi da mu je vjera u Uzvišenog Boga davala najveću snagu, i da bi se bez nje, jednostavno, raspao.

- Ja bi se bez vjere i u ratu, a i nakon rata raspao k'o prskalica. Jedino vjera u svim trenutcima života daje traženi odgovor i objašnjenje. Jedino Gospodar naš je uvijek tu da nas čuje i uvijek moćan da na naše dove odgovori - rekao je na kraju razgovora za Preporod.info Esad ef. Bajić. 

(Haris Ahbabović(Preporod.info)