Ramazanski kviz 2021: Bosanska srednjovjekovna književnost (Povelja kulina bana)

^{Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u saradnji sa Media centrom Islamske zajednice, organizira Ramazanski kviz 2021 - Vjera i domovina, tokom kojeg će do kraja ramazana na našem portalu biti objavljivano po jedno predavanje iz oblasti akaida, bosanskog jezika, ahlaka i historije naše jedine domovine Bosne i Hercegovine.}

^{Ovo je treće iz serije od deset predavanja, a prvi, odnosno kvalifikacioni test, bit će održan 22. aprila nakon ikindije namaza. Tada će biti objavljen link za prijavu i pristup testu. Test će biti dostupan 24 sata od njegove objave. Kliknite ovdje za detaljno uputstvo o načinu realiziranja Ramazanskog kviza.}

Bosanska srednjovjekovna književnost (Povelja kulina bana)

(Autor predavanja: Mirzet Hamzić, profesor bosanskog jezika u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu)

Iako u Bosni ne nailazimo na cjelovite glagoljske tekstove to, ipak, ne treba da bude dokaz slabog razvoja pismenosti u prvim stoljećima nakon Ćirila i Medotija. Naprotiv, bosansko područje dalo je najstarije sačuvane pisane spomenike. Spomenici pismenosti koji su u novije vrijeme pronađeni u raznim našim krajevima ne samo da dokazuju širinu i intenzitet nego još više povećavaju starost naše azbuke.

Nisu to književni rodovi i vrste u današnjem smislu riječi. Ipak, sve što je tada napisano u Bosni možemo prihvatiti kao vid umjetničkog, literalnog oblikovanja prilika, psihe i naravi jednog vremena kada nije bilo moguće imati književnost koja bi odgovarala punim estetskim zahtjevima. Pisana djela srednjovjekovnog bosanskog perioda razvrstavamo (radi bolje preglednosti) u nekoliko grupa koje čine razni oblici pisane riječi: povelje, testamenti, pisma, darovnice, zapisi na prepisanim knjigama i epitafi na stećcima. Izuzev prepisa, svi ovi oblici znače i originalne radove, koji imaju veću vrijednost od prepisivačke djelatnosti. Bez obzira što nema karakter originalnog pisanja prepisivački rad u srednjovjekovnoj Bosni ima zasebnu funkciju i značaj. On je, pored ostalog, znak kontinuiteta u našoj staroj pismenosti, a i dobar materijal za utvrđivanje historije našeg jezika i ortografije. Uz stara pisma, povelje su sada najvjerodostojniji izvor za rekonstrukciju bosanske historije od 12. do 15. stoljeća.

Prirodno je da ove povelje nisu imale i književnu formu niti im je bio cilj da postignu neki efektan književni izraz. Usmjerene na reguliranje određenih društvenih i političkih odnosa, povelje su pravno-administrativni akti koji i najbolje pokazuju embrionalne oblike državne regulative. Stare bosanske povelje samo uslovno dovodimo u vezu sa književnim radom u Bosni. Od povelje Kulina bana iz 1189. godine, testamente, darovnica, pisama i drugi spisi pisani su tradicionalnim stilom bosanskih kancelarija. Bio je to jezik koji je, radi svoje praktičnosti i striktne namjene poprimio uzvišen i patetičan ton.

Posebno zanimljiv vid stare bosanske pismenosti predstavljaju testamenti (oporuke ili zaviještanja) mogu se svrstati u posebnu grupu svjetovne književnosti a naročito onda kada nose jače poetske ili misaone poruke. Stari testamenti nastali u našim krajevima najčešće nose dvije osnovne poruke testatora: duhovni račun pred Bogom i razgraničenje svojih materijalnih dobara među nasljednicima.

Epitafi i crteži na stećcima su očit primjer izuzetnog likovnog i poetskog izraza. Stećci sve više postaju objekt istraživanja radi svojih umjetničkih elemenata. Predstavljaju jedinstven i neponovljiv izraz i vid likovnog transponovanja života i trajnu umjetničku vrijednost. U ovom periodu književni izraz se najbolje ispoljava u nadgrobnim natpisanima pa ih treba i posebno posmatrati. Bosanski epitafi nastali u srednjevjekovlju ne odražavaju u potpunosti duh nijedne od tri današnje konfesije mada pokazuje preplitanje raznorodnih religijskih elemenata. Ovi pjesnički zapisi u kamenu najčešće nose neke univerzalne poruke, vječne misli i stavove ogoljelog čovjeka, bespomoćnog pred razuzdanom snagom smrti i pred košmarskim satiranjima u vojnama. Oni uzvikuju i prkose toj istoj smrti i ističu istovremeno čudnu vjeru u neugasivost životnih izvora i nebeskih svijetila. Često preuzete setence, široko rasprostranjene ali i mnogo više - pravi životni detalji koji su zabilježili jedan trenutak u dugim erama čovjekovog trajanja.

Bez sumnje, književnost srednjevijekovne Bosne ima, pored ostalog, i umjetnika obilježja i značaj.

Povelja Kulina bana je prvi poznati diplomatski dokument pisan na domaćem jeziku i kao takav zaslužuje pažnju kako jezikoslovaca, tako i historičara. Vrijednost tog dokumenta za bosansku srednjovjekovnu historiju je nemjerljiva. To je prvi poznati dokument izdan od strane jednog bosanskog vladara vladaru, tj. knezu, druge države.

Njen značaj ogleda se u dva područja: historiji bosanske državnosti i historiji bosanskog jezika. S prvog aspekta može se reći da je Kulinova povelja rodni list bosanske državnosti. Iz njenog sadržaja jasno se može uočiti činjenica da je Bosna već u 12. stoljeću imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara, mada o tome postoje dokazi i iz 10. stoljeća. To su kroz historiju prešućivali i pokušavali osporiti razni historičari, geografi, politolozi iz okolnih zemalja. Čak su neki uvrštavali Kulinovu povelju u spomenike vlastite nacionalno-jezičke historije, mada na njenom početku jasno stoji odrednica (banь) bosьnьski (ban bosanski). Također, u povelji se uočava da je Bosna već tada imala prijateljske odnose sa Dubrovnikom, koji su se nastavili održavati kroz iduća stoljeća, te da je tada bila razvijena i trgovina na cijeloj teritoriji tadašnje bosanske države. To govori da Bosna nije bila zatvorena i da je održavala veze i sa drugim državama. Još jedna važna činjenica o kojoj svjedoči ova povelja jeste postojanje pisarske kancelarije na banovom dvoru, što dokazuje dugu tradiciju pismenosti na bosanskom tlu, a često se kultura (a ponekad i kulturni nivo) jednog naroda veže upravo za početke pismenosti kod tog naroda.

Povelja bosanskog bana Kulina je napisana 29. avgusta 1189. godine na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom. Ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument nego i jedan od najstarijih državni dokument kod svih južnoslavenskih naroda i država. Povelja bosanskog bana Kulina je napisana 29. avgusta 1189. godine na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom. Ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument nego i jedan od najstarijih državni dokument kod svih južnoslavenskih naroda i država.

(Preporod.info)