Historija ideja: Neka je rahmet duši Predraga Matvejevića

U Zagrebu je prije tri mjeseca, usamljen, u nekom staračkom domu, umro Predrag Matvejević (1932.-2017.). Javnosti je bio poznat kao romanist, književni kritičar, publicist, doživotni počasni predsjednik PEN-a, zagovornik „socijalizma s ljudskim licem“ i „geopoetike“, autor Mediteranskog brevijara (prevedenog na 23 jezika, gdje u Mediteranu, toj „svjetskoj žili-kucavici“, poput našeg Mustafe Busuladžića, otkriva poeziju mjestā i prostorā u kojima se sedimentiralo ljudsko iskustvo i sentimenti mnogih naroda, vjera i kultura, posebno kršćanstva i islama), Istočnog epistolara, Tih vjetrenjača, Jugoslavenstva danas, ali je ipak bio najpoznatiji po svojim Otvorenim pismima koja je pisao najvećim komunističkim diktatorima i u kojima je branio i tražio da se puste na slobodu bar stotinjak pisaca, naučnika, novinara i disidenata kakvi su npr. bili Solženjicin, Saharov, Šalamov, Adem Demači, Josif Brodski, Mihajlo Mihajlov, Vlado Gotovac... Po njegovoj smrti, pregledao sam Bog zna koliko izvora koji govore o njemu: nigdje se ne navodi jedan od najbitnijih detalja iz njegove biografije, a evo o čemu je riječ.

Manje je poznato koliko je ovaj veliki čovjek bio prijatelj, a ja bih rekao i saveznik bh. muslimana, među kojima je odrastao i od kojih se, zapravo, nikada nije rastao.

Zbog toga su ti muslimani, zajedno sa ostalim Mostarcima drugih „zakona“ i nacionalnosti, koju noć poslije Predragove smrti, kao način da mu se bar malo oduže za njegovu borbu za ovaj grad i našu Državu, Stari most, simbol susreta naroda i civilizacija, osvijetlili posebnim svjetlima i ugravirali njegov lik iznad mosta, u tome snopu svjetlosti. „Neka je rahmet njegovoj plemenitoj duši,“ izustio sam spontano zanijemivši pokraj tv ekrana. Prisjetio sam se našeg prvog susreta u Zagrebu, a onda i naše saradnje, razgovora o islamu i bošnjaštvu, polemika, kritičkih pogleda, uvjeravanja, razuvjeravanja, dugih telefonskih razgovora, susreta u Parizu, palačinki kod njegove tetke, večera u „Klijetu“ na Kaptolu i po Baščaršiji i mahsuz selama koje smo godinama slali jedan drugom...Sada sve to nestaje...

Cijeli tekst pročitajte u štampanom izdanju „Preporoda“