"Most od sjećanja" – knjiga koja donosi glas djece koja su preživjela rat

Knjiga „Most od sjećanja“ autorice Mine Avdić u izdanju Bosanske medijske grupe donosi potresno svjedočanstvo o ratnom djetinjstvu u Bosni i Hercegovini, ispričano kroz perspektivu jedanaestogodišnje djevojčice.

Kroz autentičnu i emotivnu naraciju autorica opisuje strah, progon, glad i borbu za opstanak porodice i civila suočenih s ratnim zločinima.

Djelo otvara prostor za glas djece koja su preživjela rat, glas koji je u bosanskohercegovačkoj književnosti još uvijek nedovoljno zastupljen. Upravo zbog toga knjiga predstavlja važan doprinos kulturi sjećanja i razumijevanju ratne traume iz dječije perspektive. 

U razgovoru za Preporod.info autorica Avdić ističe da je bilo izazovno i emotivno vratiti se dječijim sjećanjima iz ratnog perioda. Kaže da su mnoga od tih sjećanja nosila u sebi tugu, strah, ali i nevjerovatnu snagu i izdržljivost koju su kao djeca tada imali.  

– Dok sam pisala 'Most od sjećanja', često sam ponovo proživljavala trenutke koje sam dugo nosila duboko u sebi. Ipak, osjećala sam da je važno da te priče budu ispričane, ne samo kao lična sjećanja, nego i kao svjedočanstvo jednog vremena kroz dječije oči. Pisanje je za mene bilo poput građenja mosta između prošlosti i sadašnjosti, između onoga što smo preživjeli i onoga što danas jesmo. Upravo zato je ova knjiga dobila ime "Most od sjećanja" – govori Avdić. 

Jedan od motiva koji se spominje u osvrtima na knjigu jeste šutnja roditelja i dječiji osjećaj naglih promjena u svakodnevici. Napominje da je ta šutnja roditelja u ratu često bila njihov tihi pokušaj da zaštite djecu od surove stvarnosti.  

– Ali djeca, i kada im se ništa ne kaže, osjećaju promjene koje ulaze u kuću zajedno sa strahom i neizvjesnošću. Ona primijete tišinu koja odjednom postaje teža, pogled koji se izbjegava, nagli nestanak svakodnevnih radosti. U 'Mostu od sjećanja' željela sam pokazati upravo taj prostor između izgovorenog i prešućenog. Djeca možda ne razumiju političke razloge rata, ali vrlo duboko osjećaju njegovu težinu – ističe autorica Avdić. 

U toj šutnji, nastavlja ona, rađaju se mnoga pitanja, ali i posebna osjetljivost prema svijetu koji se naglo promijenio.  

– Zato taj motiv govori o načinu na koji djeca doživljavaju rat, ne kroz velike riječi i objašnjenja, nego kroz tišinu, male promjene u svakodnevici i osjećaj da se djetinjstvo odjednom nalazi na nekoj nevidljivoj granici između igre i straha – kaže Avdić. 

Knjiga daje glas djeci koja su preživjela rat i progon, glas koji često nije dovoljno zastupljen u književnosti. Upravo zato, autorica Avdić naglašava da je, dok je pisala 'Most od sjećanja', bila svjesna da ne nosi samo vlastitu priču, nego i dio sjećanja jedne generacije djece koja su odrastala u vremenu rata i progona.  

– Glas djece iz tog perioda često ostaje tih i potisnut, jer su njihove priče dugo bile skrivene iza većih, historijskih narativa i iskustava odraslih. Zato sam kroz ovu knjigu željela otvoriti prostor upravo za ta svjedočanstva, za način na koji djeca pamte rat, ne kroz političke ili vojne događaje, nego kroz slike svakodnevice: izgubljene igre, nagle odlaske, tišinu u kući, pogled majke ili oca koji govori više od riječi – kazuje Avdić. 

Kaže da ako "Most od sjećanja" uspije potaknuti i druge da ispričaju svoje priče ili da se pažljivije oslušne glas onih koji su kao djeca prošli kroz rat, tada ova knjiga dobija još dublji smisao. Jer svako takvo sjećanje je mali most između prošlosti i razumijevanja koje nam je danas potrebno. 

Ističe da bi voljela da čitaoci, posebno mlađe generacije koje nisu živjele u ratnom vremenu, kroz 'Most od sjećanja' osjete koliko je mir dragocjen i koliko su svakodnevne stvari koje često uzimamo zdravo za gotovo, zapravo velike i važne.  

– Djetinjstvo bi trebalo biti vrijeme igre, bezbrižnosti i snova, a rat upravo to najprije oduzme. Ako ova knjiga uspije probuditi empatiju i razumijevanje prema onima koji su prošli kroz rat, onda je ispunila svoju svrhu. Ne da bi se živjelo u prošlosti, nego da bismo iz nje učili, da budemo osjetljiviji jedni prema drugima i da čuvamo mir kao najveću vrijednost. Najviše bih voljela da mladi čitaoci nakon ove knjige shvate da su sjećanja važna, jer nas podsjećaju ko smo bili i pomažu nam da gradimo svijet u kojem se takve patnje više nikada neće ponoviti – kaže na kraju autorica Avdić. 

(A.D./Preporod.info)