Memorijali, muzeji i galerije su čuvari našeg sjećanja

"Fond Memorijala Kantona Sarajevo" javna je ustanova koja 24 godine čuva sjećanja na žrtve rata, šehide Bosne. Dijapazon djelovanja Fonda direktno je determiniran agresijom na Republiku BiH.

Prvobitna misija Fonda koji je osnovan 1997. godine od strane Skupštine Kantona Sarajevo (KS) bila je, da se sistemski riješi izgradnja i postavljanje, te na koncu i očuvanje i održavanje grobalja šehida i poginulih boraca, ali i nadgrobnih spomenika za veterane, pripadnike Armije i MUP-a RBiH, kao i ostala spomen obilježja kojima se baštini period časne borbe za opstojnost države Bosne i Hercegovine iz perioda agresije od aprila 1992.godine do marta 1996.godine.

Prema podacima koje je za Preporod.info dao Irfan Gazdić, stručni suradnik za odnose s javnošću JU Fond Memorijala KS, do sada je postavljeno 5.561 nišana ili spomen-ploča za poginule pripadnike MUP-a i ARBiH. Ukupan broj mezarja u kojima su ukopani šehidi ili poginuli borci ARBiH u MUP-a RBiH na području KS je 172. Kada je riječ o broju postavljenih nišana ili spomenika za veteran, kaže da je do sada postavljeno ih čak 3.846 postavljenih, dok se 623 trebaju postaviti do kraja godine.

Ekipa Preporoda.info posjetila je Fond, s obzirom na to da baštini sjećanja na najbitnije događaje koji su ostavili neizbrisiv trag na sve bh.građane.

Naime, glavni grad BiH našao se u vrtlogu rata početkom 1992. godine, nedugo nakon što je Skupština Republike BiH 29. februara donijela odluku kojom je 1.mart proglašen Danom nezavisnosti BiH. Horor je počeo u aprilu, kada snage bosanskih Srba, uz pomoć Jugoslovenske narodne armije (JNA) okružuju grad i počinju s granatiranjem i snajperskim hicima. S više od 1.400 dana potpune blokade ovo je jedna od najdužih opsada u novijoj historiji ratovanja. Stradalo je više od 11.000 ljudi, uključujući i 1.600 djece.

Jedini spas koji je tada postojao za opkoljeno Sarajevo bio je Ratni tunel, o kojem je brigu preuzeo i danas vodi Fond Memorijala.

Osam stotina metara tunela ispod aerodroma bili su jedini izlaz za stanovnike opkoljenog Sarajeva. Prije 28 godina, ratne 1993. probijen je Tunel spasa, spajajući naselja Dobrinju i Butmir. To je definitivno uticalo i na tok rata. Za cjelokupan posao, od početka izgradnje do proboja tunela, utrošeno je oko 56.000 sati efektivnog rada svih učesnika na izgradnji. Organiziranim unosom registrirano je 3.054.837 kilograma hrane koja je u Sarajevo ušla komunikacijom D-B. Procjena o neevidentiranoj količini hrane kreće se do oko 2.500.000 kilograma.

- Muzej spasa čini specifičnim to što je prvi put u modernoj historiji ratovanja, jedan takav objekat korišten da se konektuje glavni grad jedne međunarodno priznate države sa ostatkom svijeta. Nije to bila samo konekcija između dva naselja, već je to bila konekcija između države sa ostatkom svijeta. Konektovanje Sarajeva, kao glavnog grada sa ostatkom svijeta takvim objektom bila je slamka kojom je cijeli gard kako u političkom tako i u diplomatskom smislu disao. Bez te slamke grad bi se ugušio što bi značilo da bi se ugušila i država BiH. Sa ove vremenske distance možemo reči da se definitivno radi o jednom od najbitnijih objekata za opstojnost države BiH. To potkrepljujem činjenicom da ukoliko glavni gard jedne međunarodno priznate države padne, pala je i država - kaže Gazdić.

On navodi da ovaj vojno strateški objekat nije doprinio samo opstanku, nego je značio mnogo više za BiH i Sarajevo.

- Znajući da je Sarajevo bilo pod opsadom 1.420 dana, govori da su ljudi bili ograničeni u kretanju. Iz grada niko nije mogao da uđe ili izađe. To je bio tada najmanji problem, dok je goruće pitanje bilo 327 granata dnevno koje su padale i 3.777 granata koje su pale 23.jula 1993.godine- Ljudi su bili odsječeni od svih energenata, nije bilo vode, struje, ničega... Ne samo ljudi, blokirani su bili i strateški objekti, a grad je granatiran najtežom artiljerijom. Bilo je potrebni iznaći alternativni model da se konektujemo s ostatkom svijeta. Tunel bio mehanizam kojim su novinari uspjeli ući i te vijesti poslati u svijet. Tako su predstavljali realnu sliku Sarajeva. Zato možemo reči da je tunel spasa i s tog aspekta bio bitan objekat. O tunelu možemo pričati kao o jednom fenomenu koji je izvozio i uvozio kulturu u Grad Sarajevo. Ne treba zaboraviti da je sarajevska filharmonija izlaskom kroz tunel širom Evrope svirala i tako animirala evropsku javnost o ratu u BiH. Taj krik kulture bio je bitan za ovaj grad - navodi Gazdić.

Stava je da Sarajevo počiva na tri stuba svoje prepoznatljivosti. Prvi je atentat koji se desio 1914.godine, a koji je bio povod Prvog svjetskog rada. Drugi je Olimpijada 1984.godine i treći je opsada 92-95.

- Čak 90 posto ljudi koji posjete tunel su stranci. Ovdje ljudi na trenutak mogu da opipaju kako je to izgledalo u ratu. To je dobro jer ova mjesta treba da posluže kao poligoni sjećanja a sve iz razloga da se više nikada nigdje i nikome ovakvo zlo ne ponovi. Neki podaci evidentirani pokazuje da je u ratu bilo 2 miliona prelazaka kroz tunel spasa, a bilo je i ne evidentiran prelaza - kaže nam Gazdić.

Muzejska postavka pod nazivom "Heroji oslobodilačkog rata", koja je izložena u prostorijama Multimedijalnog centra Kovači u Sarajevu, projekat je Fonda, i posvećen je devetorici boraca za slobodu Bosne i Hercegovine koji su posthumno odlikovani najvećim ratnim priznanjem "Ordenom heroja oslobodilačkog rata", Adil Bešić, Izet Nanić, Mehdin Hodžić, Hajrudin Mešić, Nesib Malkić, Safet Hadžić, Safet Zajko, Enver Šehović i Midhat Hujdur.

Muzejska postavka sastoji se iz dva dijela - u prvoj prostoriji je informativni dio, ulazne informacije koje predstavljaju ličnu kartu heroja, ko su oni bili, na kojim područjima su djelovali i vrste odličja kojima su nagrađeni, dok su u drugoj prostoriji izloženi njihovi lični predmeti. Među eksponatima muzejske postavke nalaze se dnevnici i fotografije boraca, njihovi odjevni ili neki drugi lični predmeti, a među njima su i oni koje su imali uz sebe u trenutku pogibije. Centralni eksponat je orden heroja. Na ulazu u muzej je zakletva koju su svi pripadnici Armije RBiH položili

- Što se tiče muzeja Devet heroja, on predstavlja sjeme nečega što će da poluči sljedećim projektima, a to je da se pravi Muzej Armije Republike BiH. Mi smo išli hijerarhijom, da se napravi spomen soba ovim herojima koje je odlikovalo Predsjedništvo BiH. Jesu naj odlikovaniji, ali Armija je njih iznjedrila. U neposrednoj blizini nalazi se muzej Alije kao vrhovnog komandanta Armije RBiH, tako da s te strane možemo posmatrati da će to biti jedna vrlo interesantna u perspektivi muzejska postavka. Nezahvalno je pričati kada bi se to moglo realizovati. To Fond neće raditi sam, to treba da bude jedan integralni projekat cijelog društva. Potrebno je sigurno više od godinu da se izvrši evaluacija materijala, sadržaja koji bi obuhvatio muzej. Ovakav poduhvat zahtijeva više vremena i jedna ozbiljan pristup. Za muzej devet heroja nam je trebalo od ideje deset godina do otvaranja. Kada se vršila evaluacija materijala devet heroja mi smo dobar dio materijala našli za muzej Armije RBiH s obzirom na to da su svi pripadnici bili u jedinicama koje imaju svoju građu. Time je olakšan put ovome što treba da usljedi. Naša stremljenja su usmjerena ka tome - kaže Gazdić.

Odlukom Vlade Kantona Sarajevo iz septembra 2011. godine ratna džamija na Igmanu stavljena je pod upravu i zaštitu Fonda memorijala.

Ratna džamija na Igmanu

Rukovodstvo Islamske zajednice je podržalo inicijativu pripadnika Armije BiH, nastalu početkom 1993. godine, da se na Igmanu izgradi ratna džamija koja je označena kao jedno od dovišta u BiH, gdje se svakog prvog petka u mjesecu avgustu uči Dova šehidima BiH.

- Bošnjaci-muslimani, pripadnici jedinica Armije RBiH koje su pokrivale igmansko ratište, iskazali su potrebu za prostorom u kojem će obavljati svoje vjerske dužnosti. Tako se rodila ideja da se prema nacrtu Osmana Smječanina, na raskrsnici puteva Kabalovo-Hrasnički stan izgradi džamija. Za nepuna tri mjeseca, od 17. novembra.1993. do 5. februara 1994. godine, izgrađena je prva ratna džamija u Bosni i Hercegovini. U kompleksu Igmanske ratne džamije planira se izgradnja galerije koja će biti mjesto stalne postavke fotografija porušenih vjerskih objekata - kaže Gazdić.

Uloga Fonda nije samo čuvanje i održavanje mezarja u KS već i u drugim mjestima u BiH. Fond od osnivanja do danas neumorno radi na realizaciji brojnih događaja, čime nastoje ovu instituciju učiniti važnom tokom cijele godine.

(A.N./Preporod.info)