Odlazak mladih ljudi ključni je problem i u Ključu

Dok točim gorivo na jednoj od benzinskih pumpi u Jajcu napolju puše sjeverac. Zimski. Reklo bi se da je polovina januara. Jedan kamiondžija govori da su ovo prave babine huke, a brkajlija Šero, barem ga neko tako oslovi, dodaje – vajik babine huke šofere stavljaju na muke. Bilo kako bilo, snijeg je pao na behar i voće, kako kaže stara sevdalinka, a studen se pravo okuražila i traži zimsku odoru. Nastavljam put kroz egzotičan ambijent: s obje strane magistrale pod sniježnim pokrivačem povijene izelenjele grane šume i voća. Na visoravni ponad Mrkonjić - Grada snijeg i dalje pada, a na pojedinim dionicama ima ga i na kolovozu. Rapsodija vjetra i snijega prate me sve do Velečeva, u dolini rijeke Sane. U gradu Ključu gotovo i nema snijega. Nastavljam put prema Kamičku i Vrhpolju, na međi Ključa i Sanskog Mosta. Odatle ću krenuti u blic posjetu nekim od ključkih džemata u namjeri da našoj čitalačkoj publici predstavimo neke od njihovih aktivnosti.

Najstarija džamija i najmanji džemat

Dok se sa Gornjeg Kamička spuštamo u Donji Kamičak, a sa mnom je u društvu Enes efendija Pašalić, imam iz Vrhpolja, saznajem da je džamija u Donjem Kamičku najstarija, a da je džemat po broju članova najmanji u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Kuće su moderne i lijepe. Mnoge od njih otvaraju se u vrijeme godišnjih odmora, za Bajrame ili nekim drugim prilikama kad iz dijaspore dođu njihovi vlasnici. Sokaci su asfaltirani. Pod sniježnim pokrivačem Gornji Kamičak podsjeća na zimsku idilu. Budući da silazimo do same obale Sane, na kojoj se nalazi Donji Kamičak, snijega više nema, ali ima     Jasmina ef. Burnića. Ovaj mladi efendija imamsku misiju u ovom džematu obavlja osam godina. Kaže da ovaj džemat ima 37 domaćinstava. Većina džematlija je u dijaspori. Oni koji su ovdje bave se poljoprivredom. Kamičani izuzetno vole svoje mjesto, svoju tradiciju i usprkos činjenici da su malobrojni ne žele da njihova džamija kao jedna od najstarijih bude bez stalnog imama.

Džematlije su obnovile kompletan džemat i džamije

Iz Kamička preko Vrhpolja polazim prema dolini Sanice, najveće pritoke Sane. U Donjoj Sanici upoznajem Amela ef. Spahića, imama u ovom mjestu. Već petnaest godina živi i radi u Donjoj Sanici, a rođen je u Kaknju. Od njeg saznajem da džemat ima oko 150 članova od kojih je većina u dijaspori, dok ih je ovdje tek oko 20%. Većina dijasporaca je u St. Galenu u Švicarskoj. Imam Spahić podvlači: „U prošloj agresiji na BiH imali smo 33, a u Drugom svjetskom ratu pedesetak šehida. Od 33 šehida u agresiji na BiH sedmerica je pripadnika Armije RBiH, među kojima i trojica braće Kazaferovića, a jedan od njih je nosilac značke Zlatni ljiljan. Četnici su ovdje počinili stravičan zločin genocida. Ljudi su pobijeni ili protjerani, a njihove nekretnine su opljačkane, popaljene ili razrušene. Nije sačuvan niti jedan krov. Neke su kuće do temelja porušene. Džematlije su obnovile kompletan džemat i džamije. Ostaci stare džamije čine svojevrsni spomenik i kao dokaz počinjenog genocida i kulturocida. Pored nove džamije podignuto je turbe sa imenima šehida. Četnici su neke Bošnjake žive zapalili. Pojedince su ubijali tako što su im zabijali one najveće eksere u glavu i prikivali za stubove. Neke su ubijali i bacali u rijeku Sanicu i nikad nisu pronađeni. Neki su za te zločine osuđeni, a neki nisu ni procesuirani.“

Vrlo mali je broj Donjesaničana stalno zaposlen. Bave se poljoprivredom i stočarstvom . Nažalost, fabrika u Sanici je prestala s radom. Mnogi poznavaoci ovdašnjih prilika skloni su reći da sa izumiranjem ove fabrike izumire i sanički kraj. Vrlo je malo djece. Prije dvije godine rodilo se dvoje, a raniji raspon od rođenja djece bio je četiri godine. Značajno je spomenuti da su džematlije Donje Sanice koji žive u dijaspori vrlo aktivne i da pomažu bilo koju akciju u džematu i šire.

Efendija Spahić je naglasio da su počeli radovi na mini stadionu, dječijem igralištu na vakufskom imanju. Na ovom lokalitetu jednom godišnje organizira se tevhid pred duše svih tamošnjih šehida. Tom prilikom organizira se i memorijalnim turnir u malom fudbalu. Stadion će dobro doći za sve generacije u džematu.

Cijeli tekst u štampanom izdanju „Preporoda“