Odnosi BiH - Albanija: Prilike i izazovi

Bošnjaci i Albanci su dva evropska muslimanska naroda koja žive manje-više izmiješano u šest balkanskih država.
Republika Albanija je stekla nezavisnost na današnji dan 1912. godine, kada je prestala biti dio Osmanskog carstva.
Početkom oktobra mjeseca predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović boravio je u službenoj posjeti Albaniji prilikom koje dogovoren povratak ambasada bosanske u Tiranu, albanske u Sarajevu, što predstavlja najveći pomak u međusobnim odnosima od 2014. godine kada je zatvorena albanska Ambasada na Baščaršiji.
Pored susreta s predsjednikom Albanije i drugim dužnosnicima, Džaferović je posjetio bošnjačku zajednicu u okolini Drača koja se oporavlja od prošlogodišnjeg zemljotresa.
U Albaniji živi više od 10.000 Bošnjaka uglavnom porijeklom iz Hercegovine koji su se iseljavali usljed buna i ustanaka na kraju Osmanske i početkom Austro-ugarske vladavine, a s druge strane u Bosni i Hercegovini živi oko 25 000 Albanaca koji su porijeklom iz različitih država.
Albanija je među prvim državama priznala nezavisnost Bosne i Hercegovine, 21. aprila 1992. godine, a diplomatski odnosi su uspostavljeni u decembru iste godine.
Bosanskohercegovačka nogometna reprezentacija je svoju prvu zvaničnu utakmicu odigrala 30. novembra 1995. upravo s Albanijom na gostujućem terenu, gdje su domaćini bili uspješniji rezultatom 2:0.
![Bosnjaci-u-Albaniji-stadion-f-e1524596494487[13591].jpg - Odnosi BiH - Albanija: Prilike i izazovi](/media/image/15256/original/Bosnjaci-u-Albaniji-stadion-f-e1524596494487[13591].jpg)
Albanski parlament je u oktobru 2017. godine usvojio Zakon o zaštiti nacionalnih manjina, kojim su Bošnjaci dobili status nacionalne manjine što predstavlja, između ostalog, pravo na učenje bosanskog jezika u školama.
Bošnjaci građani drugog, a Albanci trećeg reda u bivšoj Jugoslaviji
Anes Džunuzović, novinar i NVO aktivista, smatra da veze između Bošnjaka i Albanaca nisu na zadovoljavajućem nivou.
- Decenijama se takav ambijent gradio. Posebno u vrijeme komunističke vlasti, kako u Jugoslaviji, tako još tvrdokornije u Albaniji. Iako su Bošnjaci i Albanci, oni s Kosova i zapadne Makedonije, živjeli u istoj državi, odnosi su bili slabi. Generalno je politika komunističke Jugoslavije Albance stavljala u građane trećeg reda. Bošnjaci su bili u drugom redu. Stvoren je ambijent u kome se na Albance gledalo s visine, a s druge strane sami Albanci imaju izraženu crtu nacionalizma, što je uz poziciju koja im je nametnuta, činilo ih zatvorenim - kazao je on.
Navodi kako je bosanska ratna tragedija, odnosno Genocid u Srebrenici je ustvari temelj državnosti Kosova, jer međunarodna zajednica nije ponovila istu grešku u Kosovskom ratu, tj. nije dopustila da se desi "nova Srebrenica".
- Pad komunizma, dolazak demokratije u Albaniji i raspad Jugoslavije pokrenuli su određene, uglavnom političke procese u odnosima Bošnjaka i Albanaca. Albanci su podržali put Bosne i Hercegovine ka nezavisnosti, kao što su i Bošnjaci put Kosova ka nezavisnosti. Albanija je već 21. aprila 1992. godine priznala Bosnu i Hercegovinu. Nažalost, zbog poznatih političkih razloga, Bosna i Hercegovina nije priznala Kosovo, ali to nije volja bošnjačke politike, niti naroda - dodaje Džunuzović.
Ova dva naroda dijele različiti jezici, a spaja zajednička historija i vjera.
- Bošnjaci i Albanci imaju jaku jezičku barijeru, međutim, imaju i jednu jaku poveznicu, a to je islam. Zadnjih decenija u svijetu je izražena islamofobija, a na prostoru Balkana ona je vjekovna nacionalna mantra srpskog, a dugo i crnogorskog naroda. A sve, zapravo, s ciljem okupiranja teritorije na kojoj žive Bošnjaci i Albanci. Upravo ta činjenica trebala bi da pojača odnose između Albanaca i Bošnjaka, te gdje je god to moguće da politički istupaju sa zajedničkom strategijom glede regionalnih, a na koncu i evropskih odnosa. Potrebno je jačati ekonomske i privredne odnose. A u polju umjetnosti i kulture gotovo samo nepoznati jedni drugima i tu se otvara veliki prostor za saradnju, upoznavanje i zbližavanje. Također, otvoren je prostor i za NVO sektor. Nedostaje inicijative, ali postoje određeni pomaci. Pomenut ću projekat u kome sam učestvovao, a desio se u maju 2015. godine u Sarajevu kada je Balkanski centra za analizu i studije organizirao simpozij na temu "Albanci, Bošnjaci i Turci - prošlost i perspektive". Simpozij je fino prihvaćen i izašao je zbornik sažetaka trojezično (albanski, bosanski i turski jezik). U planu je održavanje sličnog skupa u Tirani u saradnji s tamošnjim NVO, a uz Božiju pomoć to će se i realizirati nakon okončanja pandemije - zaključuje Džunuzović.
Za bosanskohercegovačku ekonomiju Albanija je još uvijek neiskorištena prilika
Godine 1994. Islamska banka za razvoj iz Džede je u Tirani osnovala United Bank of Albania - UBA, koja je imala za cilj da bude veza ekonomska između Albanije i muslimanskog svijeta.
Muhamed Prlja je drugi direktor ove banke iz BiH kojem je mandat upravo završio.
- Na odnos između ova dva naroda utiče nekoliko faktora, od kojih bih izdvojio historijsko i kulturno naslijeđe. Naše dvije nacije su gotovo pa identične, uz neizostavni uticaj modernog i ubrzanog životnog okruženja, u pogledu odnosa prema članovima porodice, rodbine, komšija i poznanika. Možda je najsnažnija dodirna tačka iskazivanje poštovanja i dobrodošlice kojom se dočekuju gosti. Tokom mog boravka u Albaniji upoznao sam veliki broj ljudi. Sa velikim brojem sam sa lahkoćom uspostavio prijateljski odnos. Mada su nam jezici u potpunosti različiti, veoma često možemo shvatiti da koristimo iste riječi za pojedine pojmove i doživljavamo određene situacije ili društvene pojave na isti ili vrlo sličan način. Ono što je posebno primjetno je prisustvo empatije i spremnosti za saradnju - smatra Prlja.
Osnovna prepreka za intezivnije odnose između dvije države jest slaba saobraćajna povezanost, simbolična trgovinska razmjena te skromne kulturne veze. Naime, iako smo geografski blizu, zbog loših saobraćajnica put između Sarajeva i Tirane traje osam sati.
-Vjerujem da bi saradnja između ljudi u naše dvije države bila značajno intenzivnija i učinkovitija kada bi se osigurala bolja povezanost, kako u pogledu infrastrukture tako i na različitim kulturno - ekonomskim vezama i aktivnostima - zaključuje Prlja.
Novi direktor UBA, Amel Kovačević, smatra da Bosna i Hercegovina kasni u tržišnoj utakmici u Albaniji s obzirom na konkurenciju, ali još ima prostora i vremena.
- Albanija je za bosanskohercegovačku ekonomiju još uvijek neiskorištena prilika, jer je obim trgovinske razmjene i dalje simboličan. Mi trebamo proučiti kako su Slovenci i Hrvati nastupali na našem tržištu kroz otvaranje distributivnih centara, trgovačkih lanaca i investicija u proizvodnju i usluge. Za ovakvo strateško djelovanje neophodna je ozbiljna strategija koju prati dobra organizacija, investicije i diplomatska podrška. Smatram da kasnimo s obzirom na uticaj Italije i Grčke i drugih ekonomija na albanskom tržištu, ali još uvijek ima prostora za djelovanje ako ima iskrene namjere - kaže Kovačević.
Bošnjaci i Albanci najbolju saradnju ostvaraju u Crnoj Gori kroz Islamsku zajednicu, ali donedavno i na političkom nivou. Također, udružili su snage i u Srbiji kroz nacionalna vijeća i predstavljaju usamljenu opoziciju u srbijanskoj Skupštini.
Odnosi Bošnjaka i Albanaca su ključni za očuvanje mira na Balkanu i njegovu stabilnost, smatra dr. Sedad Dedić sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici.
- Bošnjaci i Albanci su prijatelji jedni drugima, prijatelji koji mogu pomoći Balkanu i državama na Balkanu. Potencijal saradnje Bošnjaka i Albanaca na Balkanu je jedna od ključnih šansi za dugotrajan mir, stabilnost i prosperitet na Balkanu. Ta saradnja je neopravdano, naivno, zbog neznanja nelogično zapostavljena. Naravno da to nije slučajno i naravno da je nepostojanje saradnje Bošnjaka i Albanaca jedan od opasnih i iznimno štetnih rezultata agresivnog i zlonamjernog kontraobavještajnog rada protiv interesa i Bošnjaka i Albanaca i protiv interesa stabilnosti i prosperiteta na ovim prostorima - kaže Dedić.
Skoplje kao epicentar saradnje Bošnjaka i Albanaca
Sjeverna Makedonija je po svojoj demografiji Balkan u malom i predstavlja najpozitivniju transformaciju bez obzira na višestruke unutrašnje i vanjske izazove.
Grad Skoplje predstavlja višestruku historijsku važnost za Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake, jer je osnivač Sarajeva, Novog Pazara i Skoplja isti čovjek, u Skoplju je grob/turbe jednog od potomaka bosanske kraljevske porodice, skopska čaršija i sarajevska Baščaršija su izuzetno slične, te u skopskoj općini Čair živi brojna bošnjačka zajednica.
- Albanci i Bošnjaci su prirodni saveznici i dva bratska naroda u regionu koji nikada nisu bili u konfliktu, nego su historijski imali izuzetne trgovačke i političke veze do početka 20-tog stoljeća. No, to je prošlost, današnjica iziskuje novi pristup. Smatram da postoje dva osnovna postulata na kojim trebaju počivati odnosi između albanskog i bošnjačkog naroda. Prvi je interes, drugi su zajedničke vrijednosti. Interes oba naroda jeste definirati državnost Bosne i Hercegovine i Republike Kosova, pitanja koja imaju tangente i slične prepreke. Sa druge strane, vrijednosti Albanaca i Bošnjaka su slične u više aspekata. Postoji tradicija i islamsko naslijeđe koje dijele oba naroda i stvara jednu jaku osnovu. Ujedno, kosmopolitski pogled prema inkluzivnoj državi koja ne gleda društvo kroz isključivo vjersku prizmu je zajednička vrijednost Bošnjaka i Albanaca. Albanija je funkcionalna zajednica muslimana, katolika i pravoslavaca gdje vjera nije prepreka. Historijski Bosna je funkcionirala na sličnom principu i taj inkluzivitet je jako bitan za budućnost ravnopravne i inkluzivne Bosne i Hercegovine. Prihvatanje razlika je vrhunac piramide gdje se interes i vrijednosti susreću - smatra Emir Hasanović, bošnjački aktivista iz Skpolja.
S obzirom da Bosna i Hercegovina zbog svog unutrašnjeg uređenja ima brojna ograničenja, bošnjačke zajednice u Sandžaku, u Crnoj Gori, na Kosovu te u Sjevernoj Makedoniji su mostovi za saradnju između dva naroda.
- Mimo principijelnog segmenta koji je logičan, u implementaciji postoji izazov jezika i diplomatske prepreke u uspostavljanja ovakvog odnosa. Država BiH je u jednoj pat poziciji po tom pitanju. No, bošnjačke zajednice u Sandžaku i Sjevernoj Makedoniji mogu biti fasilitator u tom dijalogu. Na ovim područjima su veze između Albanaca i Bošnjaka jake i postoji izgrađeno povjerenje. Skoplje je zanimljivo mjesto gdje bi se mogao dijalog obnovljenog prijateljstva Albanaca i Bošnjaka otpočeti kao grad u kojem Bošnjaci i Albanci žive zajedno i dijele slične izazove u jednoj multietničkoj državi - zaključuje Hasanović.
Osim međusobnog otvaranja ambasada u Sarajevu i Tirani, što je najveći napredak u odnosima između dva naroda u zadnjih 30 godina, ostaju brojni izazovi koji opterećuju povećanje saradnje. Najveći problem predstavlja administrativna barijera između BiH i Kosova, te loša saobraćajna veza između glavnih gradova država i regija u kojima žive ova dva naroda.
(Sanadin Voloder/Preporod.info)