Lažne dojave o bombama kao alat destabilizacije: stručnjaci upozoravaju na sistemske slabosti i potrebu prevencije

Učestale lažne dojave o bombama u Bosni i Hercegovini i regionu predstavljaju ozbiljan sigurnosni i društveni problem koji, prema ocjenama stručnjaka, nadilazi pojedinačne incidente i poprima obilježja organiziranog sredstva destabilizacije društva, uz moguće političke motive i vanjske uticaje.

Profesor sa Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu Armin Kržalić upozorio je da ovaj fenomen traje godinama i da se sve češće koristi kao alat za izazivanje nesigurnosti.

– Problem vezan za dojave o bombama nije više postao fenomen, on je više, ako pratimo unazad četiri-pet godina i u regionu i u Bosni i Hercegovini postao sredstvo – alat za destabilizaciju društva. Često se povezuje i sa određenim političkim motivima, te sa određenim izbjegavanjima obaveza koje imaju oni koji su kao lažni dojavljivači – kazao je Kržalić.

Istakao je da postoje indicije planskog djelovanja s ciljem iskorištavanja ovakvih situacija za destabilizaciju, uključujući političke motive i potencijalne vanjske uticaje.

Govoreći o slabostima sistema, Kržalić navodi nedostatak integrisanog pristupa i koordinacije između različitih nivoa vlasti i institucija.

– Ključna riječ je upravo – proaktivno rješenje vezano za praćenje prijetnji, za ranu detekciju prijetnji, obavezno uvježbavanje tamo gdje su na meti objekti, škole, trgovački centri, da se jednom prestane sa tradicionalnim pristupom stalnih evakuacija, nego da svako preuzme svoju odgovornost shodno povjerenom zadatku i da zato odgovara, bez obzira da li se radi o osobi koja je zadužena za sigurnost u školama ili osobama koje rade na skenerima pri ulazu u određene institucije koje su česta meta – kazao je Kržalić.

Dodao je da dodatni problem predstavljaju nedostatak odgovornosti i liderstva u koordinaciji odgovora na ove prijetnje, kao i nedovoljno transparentno informisanje javnosti o slučajevima i njihovom razrješenju.

– Potrebno je da znamo koliki je taj broj, koliko je rasvijetljeno slučajeva, šta nije rasvijetljeno, zbog čega nije rasvijetljeno i da se zna šta su motivi i ko su počinioci. To je ono što nam nedostaje. Ako gledamo sa aspekta hibridnih prijetnji, moguće da se i ove prijetnje koriste u cilju dezinformacija u cilju jednih aktivnosti nevidljivog neprijatelja koji stvara strah u društvu, dijeli društva, od lažnih dojava o bombama do kampanja na društvenim mrežama. To su isto aktivnosti koje su većinom usmjerene iz vana i zbog toga je potreban bolji rad obavještajne službe – kazao je Kržalić.

Naglasio je i potrebu za sistemskim odgovorom na dezinformacije, uključujući uspostavljanje centralizovanog centra za borbu protiv njih.

– Imamo primjer Estonije, koja je uspješno zaustavila slične napade i za ovo pitanje možemo učiti od nje vezano za hibridne prijetnje i dezinformacije, a tu svakako možemo svrstati prijetnje vezano za dojave o bombama – poručio je.

S druge strane, profesorica sa Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Amela Dautbegović ukazuje na psihološke obrasce koji stoje iza ovakvih ponašanja, posebno kod mladih.

– Fenomen učestalih lažnih dojava o bombama može se objasniti i razumjeti kroz više psiholoških obrazaca koji se često prepliću, posebno kod mladih i adolescenata – kazala je Dautbegović.

Ističe da među ključnim motivima dominiraju potreba za pažnjom i osjećaj kontrole, posebno kod adolescenata.

– Ljudi uče posmatranjem drugih. Kada se u medijima i na društvenim mrežama pojavljuje veći broj ovakvih slučajeva, takvo ponašanje se vremenom normalizira. Time se snižava psihološka barijera i javlja se stav da, ako mogu drugi, mogu i ja. U nekim slučajevima dolazi i do direktne imitacije, zbog čega je važno biti oprezan u načinu izvještavanja o ovakvim događajima – ističe Dautbegović.

Ukazuje i na uticaj digitalnog okruženja koje potiče osjećaj anonimnosti i smanjuje empatiju, što olakšava distanciranje od posljedica.

Naglašava da reakcija institucija nije dovoljna bez snažne prevencije, posebno kroz obrazovni sistem.

– Mnogi mladi se suočavaju s anksioznošću, frustracijom ili potrebom za pažnjom, a da to ne iskazuju otvoreno. Zato je rana intervencija ključna – kazala je Dautbegović.

Dodaje da škole trebaju biti siguran prostor za izražavanje emocija i poteškoća, dok je digitalna pismenost ključna za razumijevanje posljedica ponašanja u online okruženju.

– Potrebna je edukacija o posljedicama digitalnog ponašanja i razbijanje iluzije o anonimnosti. Važno je uspostaviti ravnotežu između razumijevanja i odgovornosti. Mladi trebaju znati da lažne dojave nisu šala, već krivično djelo koje ima stvarne pravne i životne posljedice. Istovremeno, o ovoj temi treba govoriti bez senzacionalizma i dramatizacije, uključujući i medijski prostor – kazala je.

Upozorila je i na važnost odgovornog izvještavanja, bez romantiziranja i dramatiziranja slučajeva, kao i na ključnu ulogu roditelja u prepoznavanju promjena u ponašanju djece.

Zaključuje da rješavanje ovog problema zahtijeva koordiniran pristup cijelog društva.

– Potreban je holistički pristup koji uključuje porodicu, školu, vršnjačko okruženje i širu društvenu zajednicu. Svaki segment ima svoju ulogu, od primarne porodice do nastavnika koji trebaju biti osposobljeni da prepoznaju odstupanja u ponašanju. Obrazovni sistem treba kontinuirano preispitivati izvore stresa i preopterećenosti kod učenika te unapređivati komunikaciju, kako bi se mladi osjećali sigurno i imali povjerenje da mogu izraziti poteškoće s kojima se suočavaju – poručila je Dautbegović.

(Preporod.info)