Porijeklo muslimana u Beogradskom pašaluku

 Do danas nije napisana nijedna ozbiljnija studija o porijeklu muslimana u Beogradskom pašaluku (drugi, ali nepravilan naziv za Smederevski sandžak) i prekodrinskim nahijama Bosanskog ejaleta, ali se na osnovu dostupnih podataka iz raznih izvora i literature može prihvatiti da su nastali na dva načina:

         p r v o, prihvatanjem islama od strane izvornih Srba do prve velike seobe iz Šumadije u toku i nakon Bečkog rata (1683-1699), koji su činili manji dio muslimanskog stanovništva i

         d r u g o, doseljavanjem muslimana Bošnjaka, koji su činili veći dio muslimanskog stanovništva.

     Doseljavanje muslimana Bošnjaka odvijalo se iz tri ishodišta:

1459. a) sporadičnim doseljavanjem iz bsanskih sandžaka čija su sjedišta bila na teritoriji bivšeg Bosanskog kraljevstva. Otpočelo je  neposredno po padu Despotovine u osmanske ruke 1459. godine, a trajalo je sve do početka srpskih ustanaka 1804. godine,
1460. b) sporadičnim doseljavanjem iz Mađarske, Srijema i Slavonije, nakon postupnog gubitka njnjihovih pojedinih dijelova počev od 1684. godine, pa sve do Karlovačkog mira 1697. godine i
1461. c) brojnijim naseljavanjem iz tzv. Posavskog koridora i drugih graničnih dijelova Pounja, koji su Požarevačkim mirom pripali Austriji.

     Kakva je bila struktura muslimana prema porijeklu, teško je procijeniti, ali bi se kao osnovano moglo prihvatiti da je bilo najviše doseljenika iz Bosne. Ovo se može temeljiti i na činjenici da su muslimani i u Beogradskom pašaluku i prekodrinskim nahijama Bosanskog ejaleta govorili bosanskim jezikom i služili se pismom bosančica, a sebe nazivali Bošnjacima. U svome Putopisu, Evlija Čelebi je za te muslimane navodio da su Bošnjaci ili bošnjačka raja. Površnom provjerom naziva sela i prezimena u tri nahije (studeničkoj i kruševačkoj u Beogradskom pašaluku i sokolskoj u Bosanskom ejaletu), moglo se je utvrditi da su mnoga od njih prenesena iz Bosne. Podrobnija istraživanja zahtijevala bi raspolaganje velikim brojem izvora, dosta vremena i truda naučnika više struka. Zbog toga će se ovdje dati podaci samo za mali broj sela i rodovskih prezimena u dvije nahije.

     U studeničkoj nahiji (Beogradski pašaluk), između ostalih, nalazila su se sela Željeznica i Rudine, u kruševačkoj Osredci, Odžak, Rataje i Neretvica a u sokolskoj (Bosanski ejalet) selo pod nazivima Bučje. Sela Željeznica i Rudine nazive su, zacijelo, dobila po nazivu istoimene rijeke (Trnovo-Ilidža), odnosno oblasti Rudine (Bileća-Nikšić). Sela i zaselaka s nazivom Osreci, bilo je na području današnjih općina Foča, Kalinovik i  Višegrad; sela pod nazivima Odžak i Rataje u Bosni ima na više mjesta. Budući da u svijetu postoji samo jedna rijeka koja nosi naziv Nerevica, desna pritoka rijeke Neretve, a po njoj naziv nosi i čitav kraj koji se naslanja na njene obale (današnje područje općine Konjic), nema nikakve sumnje u činjenicu da se radi o doseljenicima iz toga područja. Selo Bučje nalazi se na području današnje općine Goražde. Budući da je u njemu u XV stoljeću vađena željezna ruda i da se kasnije ne spominje, osnovano je pretpostaviti da su se rudari sa svojim porodicama odselili u sokolsku nahiju i zaposlili u tamošnjim rudnicima. Pretpostavka, prema kojoj su nazivi ovih sela prvo iz Srbije preneseni u Bosnu, pa u nju ponovo vraćeni, nije osnovana.

    Utvrđivanje porijekla muslimana na osnovu rodovskih prezimena, moguće je samo ukoliko su toponomastička (po nazivu geografskih jedinica). Takva prezimenima su Bošnjak (doselili se iz šeher Užica u Gornju Aziziju/Bosanski Šamac), Fočak (doselili se iz šeher Užica u Brezovo Polje), Haluga (više sela u Bosni, doseljenici iz tvrđave Soko u kasabu Kozluk), Sarajlija (doselili se iz Beograda u Brezovo Polje, Donju Aziziju/Orašje i Janju) i Tuzlak (doselili se iz šeher Užica u Brezovo Polje) i dr.

    Doseljenici iz Slavonije naselili su se pretežno u novoosnovanom naselju/tur. palanka, koje je niklo u blizini šeher Užica i dobilo naziv Mala Požega/tur. Pozegadžik (danas Užička Požega, središte proizvodnje čuvene Mađarice ili Požegače), ali su i oni sebe zvali Bošnjacima. Turski putopisac Evlija Čelebi zabilježio je da u Maloj Požegi stanuju (izvorni) Srbi, Poturi, pod kojima podrazumijeva izvorne Srbe koji su prihvatili islam, Bošnjaci (naglasio JM) i Bugari.

     Ne može se isključiti mogućnost  da je među muslimanima bio i neznatan broj porodica porijeklom od turskih ili bolje rečeno, neslavenskih rodova, ali su se i oni vremenom slavizirali, zanemarili osmanski ili neki drugi maternji jezik i prihvatili bosanski. Ovome u prilog ide i činjenica,  što poslije sloma Bizantijskog carstva,  nije bilo dovoljno Turaka ni da nasele slabo naseljenu Anadoliju, pa su tu, preteženo, naseljavali pripadnike slavenskih naroda. Među njima, zacijelo, najbrojniji su bili Bošnjaci.