Francuska bi trebala odrasti i primjeniti liberté, égalité i fraternité na sve svoje građane

Piše: Yvonne Ridley 

Čini se da francuski predsjednik Emmanuel Macron traži izlaz iz nereda koji je napravio svojom zapaljivom retorikom i napadima na islamski svijet i svoga turskog kolegu - jednog od najpopularnijih muslimanskih lidera.

Naravno, teško je reći je li Macronu istinski žao za bol i povrijeđenost koje je uzrokovao muslimanima svijeta ili je naprosto više zabrinut zbog potencijalnog rasula koje bi ekonomiji njegove zemlje i njegovim šansama za reizbor mogao donijeti bojkot svega francuskoga.

U subotu je dao ekskluzivni intervju Al Jazeeri u kojem je rekao da razumije uznemirenost koju su uzrokovale karikatrue Poslanika Muhammeda (s.a.v.s.). Činjenica da je izabrao katarsku televiziju svjedoči tome da želi doprijeti do muslimanskog svijeta.

Šokantna istina je, zapravo, da užasno ubistvo učitelja Samuela Patyja nije uzrokovalo najnoviju krizu. Kriza je počela dvije sedmice ranije kada je Macron objavio novi set zakona "protiv separatizama", koji su se uglavnom fokusirali na nadzor i kontroliranje muslimanskih zajednica u Francuskoj.

Ovo nije prvi put da je Macron u cjelosti krivo procijenio javno raspoloženje. Nije uspio potrefiti ni poglede običnih francuskih građana koji su doveli do rođenja pokreta Žutih prsluka ("Gilets jaunes"), odgovornoga za masovne demonstracije protiv ekonomske nepravde.

Bacajući sebe na milost francuskim glasačima, ranije ove godine, rekao je "To je ogromni kolektivni neuspjeh za koji dijelim odgovornost. Ali, imam tri godine da to promijenim… Mnogi ljudi su se stidjeli svog života, da nisu bili u stanju sastaviti kraj s krajem uprkos svojim najboljim naporima". Završio je govoreći: "Mi smo oni koji se trebaju sramiti".

Pokret Žutih prsluka je prvotno ciljao poreze na gorivo, ali se proširio i na druge izazove. Macrona su siromašni i radnička klasa vidjeli kao predsjednika bogate elite. Francuski glasači će donijeti sud 2022. godine, na izborima. U međuvremenu, Macron ima i veći problem: 1,8 milijardi muslimana.

Sada, kada je konačno proračunao, sjeo je s Al Jazeerom. Tokom intervjua je tvrdio da su njegove opaske izvrnute kako bi ispalo da on podržava karikature koje je, kako je istakao, objavio nezavisni medij.

Francuski predsjednik je s mukom priznao da su muslimani najveće žrtve terorizma te da su ovi činovi počinjeni u ime religije šteta za njih.

Pred Al Jazeerinim kamerama, Macron je napustio neobuzdanu ljutnju, neznanje i ogorčenje koje smo čuli od njega nakon najnovije objave notornih karikatura u listu Charlie Hebdo. U razmatranju ne bismo smjeli potcijeniti terorističke napade i ubistva koja su rastužila i šokirala razumne ljude u i izvan Francuske uključujući, pošteno je reći, većinu muslimana na svijetu.

Žrtve do sada uključuju troje ljudi koje je u crkvi u Nici ubio mladi tuniski imigrant, dvije sestre pod hidžabom koje su zbodne nožem blizu Ajfelovog tornja i Patyja koji je dekaptiran. Francuska je policija, također, upucala naoružanog čovjeka u Avignonu, u srijedu, nakon što je prijetio sjevernoafričkom vlasniku dućana.

Prema medijima, čuli su se uzvici "Allahu Ekber"” i naslovnice su odmah objavile još islamskog terorizma, ali incident u Avignonu je ubrzo povezan s ekstremno desnom organizacijom Generation Identity. Desničarski pokreti vode kampanje protiv imigracije i islama te promiču bijeli supermacistički narativ o "Velikoj zamjeni", koji tvrdi da su bijeli Europljani zamijenjeni neeuropljanima kroz masovne imigracije.

U svakom slučaju, ako je Macron ozbiljan glede izvinjenja muslimanskom svijetu, mora popraviti štetu koju je izazvao u vlastitom dvorištu, i to brzo. Prije svega, mora osigurati da nijedna francuska publikacija neće republicirati odvratne karikature Poslanika Muhameda ili dozvoliti da budu projektirane na zgrade u toj zemlji. Ovo ne bi bilo priznavanje krivice bilo kakve vrste, samo priznanje bola koji je uzrokovan vjernicima. Niti bi značilo kraj slobode govora čiji glasni zagovornici ne izlaze iz ovoga s mnogo kredibilnosti. Ne sjećam se političara koji su protestovali jer je sloboda govora ugrožena kada je karikaturista Charlie Hebdoa Maurice Sinet otpušten s posla 2009. godine pošto je nacrtao antisemitske karikature koje su ismijavaele vezu između sina bivšeg francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja i bogate jevrejske žene.

Čini se da je u Francuskoj na djelu agenda koja za metu uzima islam i muslimane per se, a ne samo ekstremiste koji se mogu naći u svakoj religijskoj grupi. U septembru je Macron preduzeo rat protiv islama u svojoj zemlji, otkrivajući planove koji su uključivali odobrenje lokalnim vlastima da mogu raspustiti islamske organizacije bez ikakvog pravnog postupka. On, također, planira oporezovati hodočasnike koji idu na godišnji hadždž u Saudijsku Arabiju kako bi stvorio fondove za antiradikalizacijske šeme. Religijskim organizacijama će biti zabranjeno da organiziraju bilo kakve nereligijske aktivnosti.

Sve će islamske organizacije, planira Macron, biti nadzirane kroz sigurnosne, porezne i pravne mehanizme. One koje ne podrže vladu bi mogle biti zatvorene, a one koje istaknu islamofobiju će - nevjerovatno - biti kriminalizirane.

U trenutku dok pišem, više od 50 humanitarnih organizacija koje vode muslimani su pod istragom i prijeti im zatvaranje. Najmanje 70 škola i kompanija čiji su vlasnici Muslimani su zatvorene. Desetinama muslimana se pretresaju kuće za šta ministar unutrašnjih poslova Francuske tvrdi da nema nikakve veze s Patyjevim ubistvom. To je jednostavno da se "pošalje poruka" za šest miliona francuskih državljana muslimana.

U nedvojbeno najzlokobnijem potezu koji je odobrio francuski predsjednik, dvije organizacije uključene u monitornig zloupotrebe ljudskih prava su označene kao "neprijatelji Republike". Organizacija Collective Against Islamophobia in France (CCIF) evidentira takve zloupotrebe, a BarakaCity je glavna humanitarna organizacija.

CCIF ima poseban status u UN-u i ključna je NVO u Organizaciji za sigurnost i saradnju u Evropi. Veoma poštovana od partnera širom Evrope, ova organizacija pomaže hiljadama žrtava rasizma svake godine.

BarakaCity je pomogla milionima muškaraca, žena i djece širom svijeta koji su uhvaćeni u krug siromaštva. Za mnoge ovo znači snabdijevanje pitkom vodom. Organizaciju je zatvorila Macronova vlada, uprkos činjenici da nema nikakve veze ni s jednim terorističkim napadom u Francuskoj.

Idriss Sihamedi, čelni čovjek BarakaCity je javno od Turske tražio azil za sebe i svoju organizaciju nakon poteza francuske vlade. Kuću mu je pretresla antiteroristička policija prije tri sedmice zbog optužbi za uznemiravanje i ekstremizam.

Sihamedi je tagovao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana na Twitteru i rekao: "Slijedom laži (Francuske) vlade…. I zatvaranja humanitarnih i nevladinih organizacija, zvanično tražim politički azil za BarakaCity". Azil, napisao je, bi trebao biti garantiran također "mom timu i meni koji smo pod prijetnjom smrću".

Macron je tvrdio da je "islam u krizi". Zapravo, istina je da su francuski muslimani u krizi zbog njegovih rasističkih politika. Ako mu je istinski žao, tražit će da ispravi mnoge krive stvari koje su pogodile mnogo njegovih građana, počevši s uspostavom posebne savjetodavne grupe za francuske muslimane. Mora shvatiti da vrijeđanje bilo koga - u ovom slučaju muslimana - samo zato što mu se može, nije prihvatljiv način na koji se ponaša predsjednik demokratske države.

Dok razmišlja o ovome, možda ne bi bilo loše da se Francuska izmiri s narodom Alžira, priznajući, izvinjavajući se i kompenzirajući Alžircima užasne barbarske zločine počinjene tokom 130 godina brutalne francuske okupacije ove sjevernoafričke zemlje. Alžirski muškarci, žene i djeca su poklani - mnogi od njih dekaptirani, a njihove su glave uzimane kao trofeji - zato što su se usudili tražiti nešto slobode kojom su se Macron i njegovi prethodnici svud hvalili.

Liberté, égalité i fraternité se moraju primijeniti na svakoga, bez obzira na vjeru, rasu ili političke sklonosti ili će to ostati slogan bez značenja koji se koristi da ugnjetava, a ne oslobađa ljude. Vrijeme je da Francuska odraste i počne shvatati i primjenjivati taj osnovni princip demokratije.

(Yvone Ridley je britanska novinarka i autorica, analitičarka za pitanja Bliskog Istoka, Azije i globalnog rata protiv terorizma. Njenu kolumnu "Francuska bi trebala odrasti i primjeniti liberté, égalité i fraternité na sve svoje građane" objavio je Midle East Monitor - MEMO)

(A.K.P./Preporod.info)